Predstavljen radni dokument izvanredne Biskupske sinode o temi Amazonije
Katolički hodočasnici tijekom godišnje riječne procesije i hodočašća uz rijeku Caraparu u Santa Izabel do Para, u džungli Amazone /Foto: Reuters/Pixsell
Svijet s područja Amazonije očekuje od Crkve da bude njegova saveznica kako bi punina života što ga je Isus donio na svijet mogao zahvatiti sve, posebno siromašne – stoji u radnom dokumentu iduće izvanredne Biskupske sinode o temi: „Amazonija, novi putevi za Crkvu i cjelovitu ekologiju“, koji je u nedjelju 16. lipnja predstavljen u Vatikanu.
Dokument je plod procesa, koji je započeo posjetom Pape Franje peruanskoj bikupiji Puerto Maldonado u siječnju 2018. Uslijedile su konzulatacije među Božjim pukom na području Amazonije na temelju kojih je predsinodalno vijeće u svibnju donijelo zaključke i zanimljive podatke na temelju kojih će sinodski oci raspravljati u listopadu u Vatikanu. Područje Amazonije obuhvaća dio Brazila, Bolivije, Perua, Ekvadora, Kolumbije, Venezuele i Francuske Guijane, a prostire se na gotovo 8 milijuna kvadratnih kilometara. U dokumentu je iznesena stvarnost tog područja s florom i faunom – izvorom prehrane tamošnjeg pučanstva kao i kulturu i duhovnost stanovništva koje živi uzduž rijeka i gradova. Život na tom području je ugrožen razaranjem, nerazboritim iskorištavanjem okoliša, sustavnim kršenjem ljudskih temeljnih prava zbog gospodarskih i političkih interesa raznih kompanija. Ljepota tog područja je ranjeno mjesto boli, nasilja, sukoba i istrebljenja tamošnjih naroda i njihovih kultura.
U dokumentu se navodi kako bi nas ti narodi mogli podučiti u mnogočemu. Tisućama godina čuvali su zemlju, vodu i šumu kako bi čovječanstvo moglo uživati u besplatnom daru Božjeg stvorenja.
Novi putevi evangelizacije moraju se graditi dijalogom. Sinoda o Amazoniji, gdje živi između 110 i 130 različitih “slobodnih naroda”, ugroženih trgovinom droge, ogromnim infrastrukturalnim projektima i nezakonitim djelatnostima, postaje tako područje nade i dobrog načina života.
Mjesnoj crkvenoj stvarnosti je potrebno učešće Crkve u društvenom, političkom, gospodarskom, kulturnomi ekološkom životu tamošnjeg stanovništva. Crkva prihvata različitih kultura, društva i ekologije koja bi bila u stanju služiti bez diskrimancije pojedincima i skupinama. Kreativna Crkva koja bi mogla pratiti narod u izgradnji novih hitnih odgovora. Skladna Crkva, koja će promicati mir, milosrđe i zajedništvo. U pitanju su sakramenti, pučke pobožnosti i kozmovizija. Najveći problem je dušobrižništvo, koje se ne može riješti mehaničkim i tehnološkim sredstvima. Dokument se osvrće i na problem ekumenizma, jer se evangeličke Crkve brzo razvijaju, kao i na problem obrane ljudskih prava, jer velike kompanije i političke ustanove samovoljno gaze prava tamošnjeg pučanstva.