Predavanjem “Glagoljska listina Stjepana IV. Frankopana Frani Batistiću” Sveučilišna knjižnice u Rijeci obilježila je Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Voditeljica Službe za odnose s javnošću Orietta Lubiana o otkriću je rekla da je osoblje Sveučilišne knjižnice tu glagoljsku listinu, koja je prije bila zavedena samo kao izložak na izložbi Glagoljice, pred petnaestak godina spremilo u sef radi sprječavanja oštećenja. Sada je prvi puta otkrivena, odnosno popisana kao arhivska građa u Knjižnici zahvaljujući suradnji s Vanjskom službom Državnog arhiva u Rijeci.

Listinu je dao sastaviti Stjepan IV. Frankopan Ozaljski, posljednji Frankopan koji je u svojim rukama držao gospoštije u primorskim mjestima poput Bakra, Hreljina i Grobnika. Nakon njega stigli su Zrinski na ovo područje. Znakovito je da se on na ovoj listini sam potpisao i to glagoljicom, poručio je dr. sc. Željko Bistrović iz Konzervatorskog odjela u Rijeci. “Iako su Frankopani imali glagoljsku kancelariju, većinom su se potpisivali latinskim i zato je ovo vrlo znakovito. Osim toga, povelja je posvećena Frani Batistiću iz Bakra koji je njome dobio određene povlastice sloboštine te nije trebao plaćati neke obaveze čime se izjednačio sa svakim drugim vlastelinom u Bakru. Ne zna se zbog kojih zasluga, no moguće je da je možda bio ljekarnik. Tome u prilog ide činjenica da je listina bila u posjedu Jakova Batistića koji je bio ljekarnik u Bakru, a postoje još bar dvije osobe iz te obitelji iz Bakra koje su bile ljekarnici. To su samo indicija, ali zanimljivo je da i danas u Bakru žive Batistići i jedna su od najdugovječnijih bakarskih obitelji.”

Kao treću važnost ove listine Bistrović navodi da je ista ostala nezamijećena stručnjacima koji su priređivali Actu Croaticu – korpus svih isprava koje su napisane hrvatskim jezikom, glagoljicom nešto manje, a najmanje ćirilicom. Kako postoje tri izdanja Acte Croatice i nijedno Glagoljsku listinu Stjepana IV. Frankopana Frani Batistiću nije opisalo, Bistrović smatra kako njeno predstavljanje je od velikog značaja i predstavlja doprinos znanosti. Iako je riječ o kasnijem dokumentu iz 1539. godine, ono je autentično i svjedoči o ukorijenjenosti frankopanske tradicije s glagoljaškom kancelarijom na našim prostorima, poručio je Bistrović.