Na početku su okupljene pozdravili načelnik Općine Ivankovo Marko Miličević i župnik Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja Ivankovo vlč. Stjepan Krekman, a knjigu su, uz autora, predstavili Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine, Zdenko Samaržija, profesor filozofije i povijesti te autor više udžbenika, znanstvenih i stručnih radova, te mons. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru.

Žigmanov je u svojem govoru istaknuo da o temi knjige nije lako govoriti jer je riječ o najvećoj tragediji hrvatskoga naroda u Vojvodini i Srijemu 20. stoljeća, ali i zbog toga što je autor to uvjerljivo, dokumentaristički utemeljeno i u naumu cjelovito obradio. Osim toga, riječ je o temi o kojoj se ne govori često u javnosti i malo se o njoj zna, „zato ovu knjigu treba razumjeti kao glas protiv šutnje, bolne šutnje o nečemu što se dogodilo, o nečemu što je natopljeno nesrećama, patnjama, smrtima, o nečemu što je hrvatski čovjek tamo iskušavao, a što se danas pokušava šutnjom izgnati iz naših vidokruga“, naglasio je Žigmanov. Ova knjiga predstavlja najcjelovitiji zapis o mračnim vremenima, o progonu 40 000 Hrvata iz Vojvodine, o 25 ubijenih, o više od 40 nasrtaja s trajnim posljedicama na objekte Katoličke Crkve, na više stotina etnički motiviranih oblika nasilja, o prepadima, batinanju, zastrašivanju, što je rezultiralo značajnim odlascima Hrvata iz Srijema i jugozapadne Bačke, ali taj zapis natopljen je pozitivnim emocijama i ljudskim suosjećanjem spram nevolje, muke i patnje tog puka, naveo je Žigmanov.

Mons. Srakić istaknuo je da je Marko Kljajić svećenik koji je najveći dio života i rada posvetio Srijemu te je sve ono što doživljava i proživljava podijelio s drugima. Uputio je i na činjenicu kako prve Kljajićeve knjige sadrže mnogo teksta, a malo fotografija, što je potpuno različito u odnosu spram kasnijih koje sadrže mnogo fotografija, povezujući to s činjenicom kako se čitateljska publika u ovo novije vrijeme uvelike promijenila. Mons. Srakić naglasio je kako se čitanjem knjige nameće pitanje – ima li smisla o tome svemu danas govoriti, ima li smisla obnavljati uspomene tih teških, strašnih dana, odnosno, nije li ljepše, bolje, kršćanskije da to sve skupa nastojimo zaboraviti – odgovarajući istovremeno da se ne smije zaboraviti, a s obzirom na to da je zapisano, ono će ostati budućim naraštajima.

Vlč. Marko Kljajić rođen je 1950. godine u mjestu Jakotina koje je u općini Kotor Varoš u Bosni i Hercegovini. Osnovnu školu pohađao je u Bosni, Topolju, Duboševici i Kneževu. Klasičnu gimnaziju polazio je u Zagrebu i u Đakovu, gdje je završio Filozofsko-teološki studij. Nakon ređenja za svećenika 1977. godine sljedećih je pet godina bio kapelan u nekoliko župa – u Ivankovu, Valpovu, Bošnjacima, Dalju i Erdutu, a nakon toga postaje upravitelj župa Beočin i Čerević u Srijemu. Zatim postaje župnik Župe sv. Roka u Petrovaradinu, suupravitelj svetišta Gospe Tekijske te upravitelj Župe sv. Jurja. Začasnim kanonikom imenovan je 2004., a iste godine imenovan je i župnikom Župe sv. Ivana Kapistrana u Novom Beogradu. Sljedeće godine postaje i upravitelj Župe Presvetog Trojstva u Surčinu. Marko Kljajić nije samo svećenik nego i pjesnik, istraživač, kroničar koji vrijedno prikuplja i bilježi povijesne podatke i zbivanja u srijemskim župama. Autor je četiriju zbirki pjesama te sedam knjiga. Za svoj je rad dobio brojne pohvale, zahvalnice i nagrade i u Hrvatskoj i u Srbiji.