Urednik toga djela je mr. don Damir Šehić, naslovni asistent na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilištu u Zadru i tajnik zadarskog nadbiskupa. Uz mr. Šehića, knjigu su predstavili i mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije te fra Bojan Rizvan, župnik župe Srca Isusova u Zadru.

Knjigu je mons. Puljić posvetio svećenicima Zadarske nadbiskupije gdje je u službi nadbiskupa 10 godina i svećenicima Dubrovačke biskupije u kojoj je bio biskup 20 godina. Nakon predstavljanja, nadbiskup je knjigu osobno uručio svakom svećeniku.

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić

Na 282 stranice objavljeno je 36 propovijedi nadbiskupa Puljića tematski raspodijeljenih u pet cjelina: O euharistiji i dijelovima svete mise, Svetkovine Blažene Djevice Marije, Zadarski sveci, Mise za domovinu te Ususret svetkovinama, svecima i obljetnicama. Autor Predgovora je šibenski biskup Tomislav Rogić koji poručuje da je ta knjiga „zapis u vremenu i svjedočanstvo da autor nije šutio, nego govorio i naviještao, hrabrio i tumačio, slavio i Bogu zahvaljivao“.

Vikar Lenkić naglasio je da „zahtjevna i odgovorna biskupska služba nije nimalo laka jer zahtijeva da pojedinac nosi teret dana i žege“. „Makar je biskupska služba časna, ona nije uvijek ugodna. Svaka služba i ‘čast’ donosi i teret i što je veći položaj, to je veći pritisak. Po svojoj službi i poslanju biskup je ‘Božji čovjek’ koji znalački i neumorno, ‘bilo zgodno ili nezgodno vrijeme’, propovijeda Kristovo evanđelje i dijeli svete tajne, teži za pravednošću i pobožnošću, ljubavlju i blagošću. Zato knjigu propovijedi nadbiskup Želimir posvećuje svećenicima, svojim suradnicima, služiteljima svetih tajni“ rekao je mons. Lenkić, istaknuvši, „svećenici su pozvani da budu poslani. Učenici su da budu učitelji“.

Ta je knjiga „kršćanski i ljudski čin i znak zahvalnosti za sve što je nadbiskup Želimir podario Bogu, općoj i krajevnoj Crkvi iz koje je izrastao i kojoj se daruje. Vođen svojim biskupskim geslom ‘Unitas, Libertas, Caritas’ (U bitnome jedinstvo, u nebitnome sloboda, a u svemu ljubav) koje oslikava njegovu narav i biskupsko služenje, iz takva izvora, mudro, razborito i odgovorno znao je pristupiti i postupiti pomirljivo ljudski i crkveno u svim složenim odnosima i događajima, prije u Dubrovniku, sada u Zadru, kao i na razini domovinske Crkve i u ulozi predsjednika HBK“ rekao je mons. Lenkić, istaknuvši jubilej 30. godišnjice biskupskog posvećenja mons. Puljića kao povod za objavljivanje knjige.

„S radošću se sjećamo 1989. g. kad ga je sv. Ivan Pavao II. imenovao dubrovačkim biskupom, a onda je premješten na Zadarsku stolicu kojoj sada predsjeda. Bilo je to u vrijeme pada Berlinskog zida i urušavanja komunističke diktature koja se, nažalost, kod nas odupirala nasiljem i agresijom. Trenutak njegovog biskupskog ređenja podudario se sa značajnim povijesnim razdobljem nastajanja samostalne hrvatske države, u siječnju 1990., u jesen komunizma kada su se već nazirali obrisi, kako je to jednom lijepo rekao nadbiskup Želimir, ‘proljeće novih sloboda’. Bilo je to u godini demokratskih promjena“ rekao je vikar Lenkić.

„Zadarska nadbiskupija kao nakladnik knjige želi izreći zahvalnost nebeskom Ocu na milosti otajstva i dara njegova plodnog biskupstva. Neka mu trud i rad, zalaganje i uspjesi budu najljepša čestitka, radost i zadovoljstvo! Dobri Pastir neka ga tješi i učvršćuje u svakom dobrom djelu i riječi“ poželio je mons. Lenkić. Uz čestitke na službi Bogu i Crkvi, vikar je poželio nadbiskupu Božju pomoć i zdravlje u radu na slavu Božju i dobro Crkve.

Mr. Šehić rekao je da se posvetom knjige svećenicima Dubrovačke biskupije i Zadarske nadbiskupije „na simboličan način označava životni hod i biskupsko poslanje biskupa, nadbiskupa, pastira ali i osobe, čovjeka i kršćanina koji promišlja i traži, propovijeda narodu u raznim prigodama i poučava ih, ali u isti tren i sebi govori i osluškuje“.

Istaknuvši da je ta knjiga „poticaj, podrška i nadahnuće koje nije do kraja sadržano u izrečenim riječima, nego u razmatranim otajstvima“, mr. Šehić je rekao: „’Djeliteljima svetih tajni’ u svom naslovu poziva one kojima je namijenjena, svećenike, te ih opominje kako im je podarena sveta vlast da odgajaju narod i upravljaju njime, prinose euharistiju pod uvjetom da mole i zahvaljuju, da njihov život bude ponizno svjedočanstvo djelotvorne ljubavi. Njen sadržaj i propovjednička želja da prikaže i prenese istine o životu i smislu, Božjoj ljubavi i milosrđu, praštanju i vječnosti plod su misionarskog žara koji osjeća kako je trajni poziv Crkve i pastira navještaj Kristova misterija“.

Urednik Šehić predstavio je i sadržaj poglavlja. Prvo poglavlje govori o sakramentu euharistije i dijelovima mise. „Nadahnuto 50.-om obljetnicom otvorenja Drugog vatikanskog sabora i 20.-om godišnjicom od objave KKC kao jednog od najvažnijih koncilskih plodova, u Zadarskoj nadbiskupiji 2013. g. počelo je trogodišnje slavlje Godine vjere u kojoj se promišljalo o koncilskim temama. Na završetku slavlja 2015. g. razmišljalo se o svećeništvu i tumačenju mise“ rekao je mr. Šehić.

„Drugo poglavlje posvećeno je Blaženoj Djevici Mariji. Marija kao Utjeha žalosnih diljem Nadbiskupije okuplja i privlači. Gospine crkve i svetišta brišu suze uplakanih i daju utjehu žalosnima. Gospa Maslinska na zadarskoj Belafuži, Gospa od Staroga Grada na Pagu, Gospa od Zečeva u kraljevskom Ninu, Gospa na Velikom Rujnu, Velika Gospa u Škabrnji, Bezgrešno začeće na zadarskoj Puntamici, Gospa od Sniga u Kukljici na otoku Ugljanu“ rekao je urednik Šehić.

U trećem poglavlju su propovijedi prigodom svetih zadarskih zaštitnika Stošije, Krševana i Šime. „Svečane večernje i misne propovijedi govore o kultu i aktualnosti zadarskih zaštitnika u svakom vremenu. Kako navodi autor u katedrali na svečanoj večernjoj sv. Krševana 2017. g: ‘Našim svetim zaštitnicima, sv. Šimunu, Stošiji, Zoilu i Krševanu dugujemo puno toga što danas imamo; bogatu kulturnu ostavštinu po kojoj nas i drugi prepoznaju i cijene. U ovom tri tisuće godina starom gradu, koji od 4. st. ima svoga biskupa, povijest je zaslugom vrijednih i marnih ljudi, posebice kršćanskog nadahnuća tijekom 17 stoljeća, namrla bogatu umjetničku baštinu arhitekture, slikarstva, kiparstva i zlatarstva. Naša obveza i poslanje je ne samo baštinjeno blago prenijeti mlađim naraštajima, već im pomagati riječju i primjerom da usvoje i u životu provode vrednote koje su naši sveti zaštitnici zastupali’“ rekao je mr. Šehić.

U četvrtom poglavlju, ‘Mise za domovinu’, objavljene su propovijedi iz Bleiburga, Škabrnje, Vukovara i Knina. Šehić je istaknuo zanimljivost iz nadbiskupove propovijedi na Bleiburgu 2003. g. u kojoj mons. Puljić „spominje jednog Ivana“. To je nadbiskupov otac, Ivan Puljić, za kojega nadbiskup u toj propovijedi nije rekao da okolnosti stradanja i osobno poznaje jer je to proživio njegov tata.

„Opisujući toga čovjeka i njegovo sudjelovanje u koloni križnoga puta, nadbiskup u nekoliko rečenica, skromno, opisuje izvještaj iz Ivanove bilježnice, navodeći pritom Ivanov put od Bleiburga do mostarskog logora. Glad i strah koji je vladao danomice, oči u oči suočeni sa smrću i likvidacijama. Ivan Puljić sin je Stjepana i Lucije, rođ. Jarak. Rođen je 1908. u Kamenoj, a 1934. vjenčao se s Anom Raguž s kojom je imao petero djece. Ivan je poslije Drugog svjetskog rata prošao križni put od Bleiburga do Ploča. Godine 1947. „optužen je i lišen slobode s prinudnim radom od četiri godine“ s obrazloženjem da je „krivično djelo počinio svjesno i da je društveno opasan u višoj mjeri“. Kad je nakon dvije godine odsluženja robije njegova žena Ana uputila molbu da mu se zbog četvero malodobne djece kazna „oprosti ili djelomično skrati“, Uprava Kazneno popravnog doma u Stocu odgovorila je (7. 05. 1949.) kako Ivan „svojim vladanjem i ponašanjem ne zadovoljava, politički se ističe kao idejni neprijatelj, te kako se primjećuje da kazna na imenovanog nije popravno djelovala“. Kažnjenik je iz Stoca prebačen u Zenicu te je neko vrijeme radio u logoru u Vogošći kraj Sarajeva. Nakon toga je premješten u Beograd. U zatvoru je ostao sve četiri godine jer je kao ‘idejni neprijatelj’ bio ‘nepopravljiv’“ rekao je mr. Šehić.

U petom dijelu objavljene su propovijedi uz svetkovinu Presvetog Srca Isusova, obnovu procesije i čašćenje relikvije sv. Trna u Pagu te propovijedi uz blagdane devet svetaca i jednog Sluge Božjega: Jeronim, Ivan Krstitelj, Ivan Pavao II., Vlaho, Roko, Lovro, Leopold, Todor, Dujam i Antun Mahnić.

Objavljene propovijedi „predstavljaju povijest i zbilju jednog hodočašća“ diljem župnih zajednica u Zadarskoj nadbiskupiji. „Knjiga je zapis o desetogodišnjem hodočašću kojeg nosi pastir s tridesetogodišnjim darom biskupske službe“ rekao je urednik. U knjizi su objavljene fotografije vitraja s likovima Stošije, Zoila, Donata i Šime, reljef s prikazom sv. Krševana i slika Belinijeve Bogorodice s djetetom, iz kapele u Nadbiskupskom domu Zadru gdje mons. Puljić svakodnevno služi misu. „Kapela predstavlja mjesto susreta s Bogom, ali i trajne obveze molitve za svakoga od nas“ rekao je mr. Šehić.

Naziv knjige povezuje poslanje svećenika kao služitelja otajstava Božjih i navjestitelja radosti Evanđelja, rekao je fra Bojan Rizvan, istaknuvši da je prikladno knjigu predstaviti na Svećeničkom danu, „u zajedništvu prezbiterija, podsjetnik naše povezanosti na razini bratstva koje je temeljna kategorija odnosa u kršćanstvu, osobito u jednom prezbiteriju. Mi smo ponajprije braća, a onda kolege“ rekao je Rizvan. Istaknuo je i tri službe biskupskog služenja: upravljanje, posvećivanje i poučavanje. Služba upravljanja „pretpostavlja našu poslušnost kao čin vlastitog darivanja u izgradnji svetosti Crkve. Kušajući snagu posvetne službe biskupa urasli smo u Krista svećenika koji i danas, po nama grešnima i slabima, nastavlja svoje spasenjsko djelo“ rekao je fra Bojan.

Istaknuo je i da „nije novost da se objavljuju homilije pojedinih biskupa. Tako je bilo i u počecima Crkve te su brojne homilije različitih crkvenih otaca postale neiscrpno vrelo razmatranja Božje objave. Diskurs sadržaja homiletskih govora i katehetskih nagovora u knjizi je specifično katolički. U propovijedima se ocrtava vjernost Kristovoj riječi i bogatoj riznici poklada vjere Crkve. Homiletski direktorij Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata podsjeća kako homilija „nije samo pouka, nego i obredni čin“ te zato ona „posjeduje sakramentalni značaj: Krist je nazočan i u zboru vjernika okupljenomu da sluša njegovu riječ i u propovijedanju svoga služitelja, po kojem isti Gospodin koji je nekoć govorio u sinagogi u Nazaretu, sada poučava svoj narod“ (br. 4)“ istaknuo je fra Bojan.

Objavljene „homilije očituju povezanost razmišljanja o okolnostima prolaznog društvenog i osobnog života vjernika sa zbiljom navještaja neprolazne i vječne Božje riječi. U njima se iščitava biblijska utemeljenost, dogmatska jasnoća i pastoralna konkretnost kojima zahvaćaju životne situacije ljudi. Na goruće probleme društva i socijalnu nepravdu iskazanu pojedincima zbog vjerničkog života i zdravo oblikovane savjesti, (poput Jage Stojak, primalje iz Knina ili problema pojedinih deklaracija koje uvode nova antropološka tumačenja ‘arhitekata kulture smrti’), nadbiskup odgovara trijeznošću evanđelja i odlučnošću pastirske odgovornosti čija glasnoća ipak često ne prodire do nas“ istaknuo je Rizvan. Nadbiskup u homilijama očituje i pozornost prema jednostavnoj vjeri Božjeg naroda i donosi sliku hodočasničkog života vjere.

„Umnošću riječi nije se zasjenila jednostavnost evanđeoske istine, a bogatstvom znanja umanjila radost spasenjske ljubavi, nego se produbila i ocrtala kako je ljubav temeljni kriterij svake službe i poslanja u Crkvi. Kroz homilije se da iščitati i borba protiv individualizma, ukorjenjujući svaku službu Crkve u njeno zajedništvo“ rekao je fra Bojan.

Domoljubni karakter pojedinih homilija pokazuje „kada se kao putnici na ovom svijetu s ponosom spominjemo i promatramo baštinu našeg hrvatskog naroda obilježenu ‘svetim pradjedovskim zavjetom vjere’. Nadbiskup se u tim slavljima osvrće na slavnu povijest našeg naroda u vjernosti Bogu i Crkvi i svjetlom evanđeoske riječi obasjava sadašnji trenutak, obznanjujući kako hod hrvatskog naroda u budućnosti bez Boga može biti samo mračan. Zato se često u homilijama provlači, poput refrena neke melodije, geslo Branimirove godine „Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom Misu slavi!“. Tu poruku nadbiskup često naglašava obiteljima, mladima, starijima, muževima, ženama i svećenicima, podsjećajući da u pastoralnom djelovanju nikad ne zaboravimo na obitelji, da trajno za njih molimo, štoviše, da molimo s njima“ potaknuo je Rizvan.

Istaknuvši da „homilija treba izraziti vjeru Crkve, a ne samo propovjednikovo osobno iskustvo“, fra Bojan je rekao kako mons. Puljić „koristi primjere iz osobne povijesti kako bi pokazao da je življenje Riječi u svim okolnostima moguće“. Te homilije mogu „doprinijeti da Duh Božji zahvati naše živote i objavljuju blizinu neba. Zato se za njih mogu primijeniti riječi koje je o homilijama izrekao veliki poznavatelj Svetog pisma čiju 1600.-tu obljetnicu smrti slavimo, naš sveti Jeronim Dalmatinac: „Kad propovijedaš u crkvi, neka se ne podižu usklici odobravanja, nego uzdasi naroda. Suze neka budu tvoja hvala“. To ne znači da je cilj homilije pružiti emocionalnu zanesenost naroda koja će se vezati za propovjednika, nego ona mora doprinijeti rastu zrelosti vjere koja će u Kristu prepoznati pravog pastira i učitelja. Kvalitetu homiliji ne daje način na koji je izrečena. Homilija je ponajprije ono što se treba kao vjerovano izgovoriti. Zato ljepota i snaga propovijedi nije u bogatstvu jezičnih oblika, brojnosti citata i stilskih figura, nego u posredovanju radosti koju obznanjuje“ poručio je Rizvan.

Fra Bojan smatra da je služba naviještanja mons. Puljića neodvojiva od njegovog gesla u jednostavnosti tri riječi njegovog gesla, Jedinstvo, sloboda, ljubav, koje prožimaju i nadbiskupov homiletski govor, potičući nas živjeti u jedinstvu, slobodi i ljubavi.

Inicijatori izdanja te knjige su generalni vikar Lenkić i nadbiskupov tajnik Šehić. U obraćanju na kraju predstavljanja, nadbiskup Puljić je rekao da mu je prva pomisao komu namijeniti knjigu propovijedi bila, “svećenicima koji su po svojoj službi navjestitelji Radosne vijesti i prvi „suradnici biskupskog reda“ (KKC 1567). Svećenicima i redovnicima koji „snagom sakramenta reda sudjeluju u općem poslanju što ga je Krist povjerio apostolima“ (KKC 1565) te skupa s biskupom dijele svete tajne”.

“Neka ove homilije budu prigoda razmišljati o nezasluženom Božjem daru našega zvanja i služenja i prigodna pomoć kad treba u nekoj prigodi spremiti koje razmatranje, nagovor ili homiliju. Posebice, neka bude poticaj zahvaliti Bogu za sve koje je Gospodin po neizmjernoj dobroti svoje blagosti uzvisio na službu navjestitelja Radosne vijesti i djelitelja svetih tajna. Jer, naše zvanje nije shvatljivo mjerilima ovoga svijeta, već mjerom otajstva vjere. I narod Božji svećenika gleda očima vjere. Jer uključen je u plan i djelo Isusa Krista, Velikog i Vječnog svećenika. Svećenik ne naviješta svoju vjeru i svoja moralna načela, nego vjeru Crkve i njena moralna načela. Stoga, stranice homilija posvećene su i Božjem narodu koji svojom vjerom i brigom pomaže i molitvom prati svoje pastire” rekao je mons. Puljić, istaknuvši da “Crkva zato potiče vjernike neka brinu o onima koje im Gospodin šalje. Neka ljubavlju prate misnike koje je Krist uzvisio na službu nebeskih tajna. Neka ustrajno mole da svećenici budu dostojni sluge svetih oltara te ono što njihov glas iznese Božjom posvetom bude i potvrđeno”.

Zahvalivši predstavljačima i uredniku Šehiću, nadbiskup je rekao da knjigu posvećuje svećenicima “kao mali znak zahvalnosti za podršku, molitvu, lojalnost i suradnju” tijekom desetljeća svoga služenja u Zadru. Zamolivši Kraljicu apostola da svećenici budu „vjerni Kristovi sluge i mudri upravitelji Božjih otajstva“, mons. Puljić je poručio da “Crkva ne može živjeti bez svećenika, a hrvatski narod duguje mnogo svojim svećenicima. Zato je neprocjenjiva njihova nazočnost među ljudima po župama”.

Šibenski biskup Tomislav Rogić u predgovoru knjige napisao je da mons. Puljić u homilijama „na jednostavan i razumljiv način vješto isprepliće sadašnje prilike, navještaj evanđelja te povijest Crkve i hrvatskog naroda. Zaći će autor i u povijest hereza, prvih krivovjerja, ne bi li današnje zavodljivosti i napasti lakše prepoznali i odbacili, čvrsti u vjeri pradjedova“.

„U različitim prigodama župnih obljetnica nadbiskup rado tumači značenje župne zajednice, njenu narav iz koje proizlazi zajedništvo vjere, života i bogoslužja. Neće uzmanjkati ni poticaji kršćanskom životu u obitelji, odgoju u vrijednostima i suprotstavljanju novim ideologijama 21. st. koje se ne obaziru na prirodni red stvari upisan Božjim prstom u ljudsku narav. Ideologijama se može oduprijeti obitelj u kojoj je svagdašnja molitva, a Marija uzor žene i majke“ piše mons. Rogić, citirajući poruku mons. Puljića: „Nismo u povjerenoj zadaći pastoralni individualci, nego zajednica Kristovih učenika koja je poslana stvarati i čuvati zajedništvo bez kojeg nema uspjeha, blagoslova ni budućnosti Crkve“.

„Kako su različite aktualnosti nametale teme o pravu na život, rodnoj ideologiji i raznim ‘naprednim’ stajalištima našeg vremena, autor se ne ustručava javno iznositi stavove Evanđelja i crkvenog nauka. Često su ti stavovi potkrijepljeni konkretnim primjerima osoba i svetaca koji su svoju vjeru posvjedočili, usprkos protivnim vjetrovima“ piše biskup Rogić.

Citirajući mons. Puljića da „na mnogim mjestima naše domovine ‘povijest nije šutjela’, nego je gromko govorila i opet novom životu svjedočila“, mons. Rogić poručuje da je nadbiskup na mjestima stradanja našeg naroda u Domovinskom ratu i spomen obilježjima stradanja iz Drugog svjetskog rata upućivao „ohrabrenja i novi polet, uzdižući vjerničku dušu nad povijesne patnje, upravljajući je smjerom nade koju nosi vjera u pobjedu križa Kristova“.

„Djeliteljima svetih tajni – prigodne propovijedi“ je četvrta knjiga iz pisanog opusa nadbiskupa Puljića. „Kada je 2010., biskup Želimir, odlukom pape Benedikta XI., prelazio iz Dubrovnika za nadbiskupa u Zadar, Dubrovačka biskupija objelodanila je knjigu „Ohrabri se, narode moj!“ koju je priredio Jakša Raguž. Godine 2015., povodom proslave njegove 25. obljetnice biskupske službe, Zadarska nadbiskupija objavila je knjigu „Zadarski govori i razgovori“ (govori i razgovori, izjave, propovijedi i nastupi) u vrijeme nadbiskupske službe od travnja 2010. do prosinca 2014. u Zadru. Godine 2015. izdana je knjiga „Zbornik ‘U jedinstvu, slobodi i ljubavi’“ koju je priredio biskup Tomo Vukšić. Izdavači su Zadarska nadbiskupija, Dubrovačka biskupija, Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu i Teološko-katehetski institut u Mostaru, tj. sve crkvene ustanove u kojima je mons. Puljić djelovao kao svećenik i profesor, kao biskup i nadbiskup 25 godina“ rekao je generalni vikar Lenkić.