Knjigu su predstavili povjesničar prof. Đuro Vidmarović, predsjednica Matice hrvatske u Kutini prof. Matea Paripović, povjerenik za Hrvatski martirologij Sisačke biskupije doc. dr. sc. Mile Marinčić i autor. Predstavljanju su uz okupljene Siščane nazočili i biskup Vlado Košić, generalni vikar mons. Marko Cvitkušić te obitelj autora.

Ova šesta knjiga u Biblioteci Hrvatski martirologij Sisačke biskupije donosi četiri karakteristična svjedočanstva osoba s područja Ivanić-Grada: Križni put mladih mobiliziranih hrvatskih vojnika, Križni put starijih pripadnika Hrvatske vojnice, njihovo suđenje i boravak u Kazneno popravnom domu u Lepoglavi kao i prikaz života u logorima u Italiji i Njemačkoj s njihovim viđenjima vlastite sudbine. Ono što povezuje ove teške sudbine i svjedočanstva je teška žrtva koju su podnijeli iako nevini i bez krimena.

Predsjednica Matice hrvatske u Kutini povjesničarka prof. Matea Paripović istaknula je kako je ova knjiga na neki način nastavak Kovačevićeva kapitalnog djela „Popovača u Drugom svjetskom ratu i poraću“ te kako autor u obje iznosi živa sjećanja sudionika strašnih događaja. Rekla je i kako su ovo svjedočanstva ljudi koji su doživjeli mučnu povijest. „U ovom slučaju možemo reći da je ovo povijest emocija, ono što je pojedinac doživio u određenom trenutku. To je jedna stvar koja u hrvatskoj historiografiji nije istražena. Dugo godina nije dopuštalo takvo istraživanje te je ta obiteljska povijest ostala na ognjištima i prenosila se tek usmeno s generacije na generaciju“.

Govoreći o novoj Kovačevićevoj knjizi povjerenik doc. dr. sc. Mile Marinčić je rekao kako je za nju karakteristično to što su to svjedočenja ljudi iz određenog mjesta (Ivanić-Grada), koja nam daju neke nove smjernice u pogledu na poimanje i tumačenje Drugog svjetskog rata i poraća. „Autorova karakteristika je nepristranost i jednostavnost. Ono što zasigurno možemo iščitati iz dosadašnjih radova autora, kao i iz ovoga djela jest činjenica da je hrvatski čovjek želio vlastitu državu i samostalnost. Vrijedno je ovo svjedočenje koje bi kao štivo preporučio svima, a osobito povjesničarima. Mišljenja sam kako navedena svjedočenja mogu pomoći da se konačno žrtvama Drugog svjetskog rata pristupi nepristrano, bez predrasuda i da se u konačnici pokuša konačno doći do pomirbene podloge koja će u Republici Hrvatskoj stvoriti nove perspektive za boljitak cjelovitoga društva“, poručio je Marinčić.

Osvrnuvši se na rukopis ove studije recenzent Vidmarović rekao je kao je ono izvorno znanstveno istraživalačko historiografsko djelo, s elementima zbirke svjedočenja sudionika križnih putova. Ustvrdio je i kako je autor u njemu odlučio istražiti tzv. drugu stranu delikatnih povijesnih zbivanja poznatih u hrvatskoj javnosti, ali i historiografiji, kao Bleiburška tragedija i Križni putevi hrvatskog naroda 1945. godine. „Strašna je činjenica i to da se nakon rata o ovome zločinu nije smjelo govoriti, a žrtve su automatski proglašavane krivima, ali i njihove obitelji. Uz to grobišta su preoravana kako bi se uništio svaki trag zločina. Ovom studijom Kovačević je osvijetlio ovu drugu stranu, odnosno obiteljsku povijest koja se pod velom tajne usmeno prenosila“, rekao je Vidmarović te dodao kako su “takva istraživanja dragocjena, jer civilizirani narodi mogu imati samo jednu povijest, onu koja se temelji na istini koja proizlazi iz znanstvenog i kritičkog pristupa povijesnim vrelima“.

Na kraju okupljenima se obratio i autor koji je prije svega zahvalio svima koji su bili uključeni u stvaranje ove knjige: Sisačkoj biskupiji kao izdavaču, kćeri Ivani koja je pretraživala arhive, ali i obiteljima osoba koje svjedoče u knjizi. Pojasnivši kako je teško dolazio do arhivskog materijala Kovačević je upozorio kako i 80 godina nakon ovih strašnih događaja još uvijek se ne može slobodno pisati i doći do istine te se skrivaju učinjeni zločini nad nevinima. “Povijest Hrvata često je bila ideološki interpretirana te nemamo mnogo potpuno objektivnih tumačenja povijesnih činjenica i njenih prikaza. Posebice se to odnosi na događanja tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata kada su počinjeni brojni zločini. Ratni zločin je zločin bez obzira tko ga je, gdje ga je, kada i zašto ga je počinio, a ratni zločinci trebaju za počinjena djela odgovarati. Žrtva je žrtva bez obzira tko joj je, gdje joj je, kada i zašto joj je nanio zlo i zahtjeva barem moralnu zadovoljštinu. Pišući povijest pišemo uvijek i o sadašnjem trenutku i ja se nadam da sam se uspio ovom knjigom barem na mali način odužiti se obiteljima čiji su članovima stradali“, rekao je Kovačević te zaključio kako moramo paziti da nam se povijest ne ponovi.

Na kraju okupljenima se obratio i biskup Košić. On je čestitao autoru na novoj knjizi te na ustrajnosti u svom radu. Poručio je i kako se istina na žalost teško probija te kako su baš zato važni ljudi koji istražuju, pišu povijest na dokumentima i to se ne boje objaviti.