Riječ je o doktorskoj disertaciji pokojnog Zdravka Šundrice, nastaloj u Rimu 1943. godine, koju je s latinskog na hrvatski jezik preveo dr. Marević. Kao razloge za prijevod knjige dr. Marević istaknuo je samog autora kojeg je po onome što je napisao stavio u rang zaslužnih ljudi u Hrvatskoj; zatim samu temu o kojoj je autor pisao još dvadeset godina prije Drugoga vatikanskog sabora dok još Katolička Crkva nije bila službeno uključena u ekumenski pokret, te konačno suprugu pokojnog Zdravka Šundrice Pavicu, koja je svojim donacijama poduprla neke prijašnje velike projekte.

Ravnateljica Pozniak kazala je kako je pokojni Zdravko Šundrica bio djelatnik Državnog arhiva Dubrovnik od 23. rujna 1952. do 31. kolovoza 1979. godine na radnom mjestu arhivista. Uvijek je izuzetno poštovano ime s obzirom i na to da je sudjelovao u prevođenju Statuta Grada Dubrovnika uz druge prevoditelje. Osvrnuvši se na temu disertacije kazala je kako da možda ne izaziva zanimanje mnoštva publike nego ona više zanima ciljanu publiku, no vrijednost vjere je vrijedno promicati i danas kako u životu tako i kroz profesionalni i kulturni rad.

Knjiga autora Zdravka Mata Valentina Šundrice ima 127 stranica. Sama disertacija sastoji se od tri glavne cjeline: Pravoslavlje, Katolicizam, Jedinstvo te ostalih kraćih dijelova. Autor se u svom radu posebno osvrnuo na pisanje o jedinstvu ruskog teologa Nikolaja Arsen’eva odbacujući prvo njegove pogrešne predodžbe o katolicizmu, te objašnjavajući dogmatski papin primat i njegovu nepogrešivost, što je smatrano glavnom zaprekom ujedinjenju. Od cjelokupnog pravoslavlja Šundrica je stavio naglasak na Rusku pravoslavnu Crkvu, tumačeći da je ona u vrijeme raskola godine 1054. bila u stanju raskida odnosa s carigradskim patrijarhom, a također i da je u vrijeme same anateme izrečene od strane Carigrada papa bio mrtav. Uza sve to njegov zaključak je kako će do ujedinjenja teško doći, ali je dobro raditi na propitivanju sastavnica.

Kako su na predstavljanju u publici bili dubrovački biskup Mate Uzinić i fra Stipe Nosić iz franjevačkog samostana Male braće, i oni su se s par riječi obratili nazočnima. Franjevac Nosić kazao je kako je o ovakvoj temi mogao istraživati i pisati samo jedan franjevac, jer Šundrica je kao franjevac bio u Rimu na poslijediplomskom, te da se nije ni znalo gdje se nalazi ta njegova radnja jer nije bila ni protokolirana, nego je tek kasnije nađena. Biskup Uzinić je uz čestitke na uspješnom projektu dodao kako se nada da će knjiga biti poticaj svima da mole i rade na jedinstvu Crkve te da će tako nadmašiti očekivanja pa ono što se u disertaciji činilo nemogućim, učiniti ipak mogućim.

Predstavljanje su organizirali nakladnik Marka, Velika Gorica, Državni arhiv u Dubrovniku i Dubrovačka biskupija.