Uz autoricu, Silvanu Burilović Crnov, o djelu su govorili urednik knjige, svećenik i novinar Ivan Miklenić, potpredsjednik Hrvatskog društva katoličkih novinara Neno Kužina i novinar Glasa Koncila Marino Erceg, a u glazbenom dijelu programa nastupili su Natalija Brusić Botić i Fran Srdoč. Predstavljanje su pratili riječki nadbiskup Mate Uzinić i duhovnik AKD-a „Jeronim“, sudski vikar Riječke nadbiskupije Emil Svažić.

Smiljana Rendić je novinarka i književnica, istaknuta laikinja Crkve u Hrvatskoj i tijekom i nakon Drugog vatikanskog koncila te se može svrstati među prvakinje hrvatskog katoličkog novinarstva.

Govoreći o pisanju doktorske dizertacije i knjige, autorica je rekla kako je početak „bio izrazito težak jer sam o njoj malo znala tek da je bila novinarka, da je napisala članak ‘Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod’ zbog kojega je bila sudski kažnjena i da je jedina dobitnica nagrade Zlatno pero Glasa Koncila, novina čija sam i ja suradnica više od sedamnaest godina. Međutim, to je bilo dovoljno da u meni probudi osjećaj da ‘visim o niti Historije’ – kako bi ona rekla – da istražim ono što je još uvijek nepoznato, da otmem zaboravu ono što je nepravedno u nj gurnuto. Budući da o Smiljani Rendić nismo imali cjelovit životopis ni bibliografiju, trebalo je potražiti osobe koje su poznavale njezin život i djelo“, poručila je Burilović Crnov.

Stoga je razgovarala sa Špirom Marasovićem, Vladom Čuturom, Ivanom Miklenićem, Živkom Kustićem, Josipom Čorićem, Vladimirom Pavlinićem, Bonaventuom Dudom, Ivanom Mužićem, Jerkom Grgecom, a pisanim putem s Vojkom Rogićem i Brankom Benčićem koji joj je i poslao Smiljanine članke koje je objavljivala u riječkom časopisu „Bakarska zvona“ i u časopisu „Marija“.
Smiljana je iza sebe ostavila bogatu pisanu ostavštinu: uz nekoliko knjiga i stotine objavljenih članaka u crkvenom i svjetovnom tisku, očuvana je njezina obilna korespondencija koja do danas nije u cijelosti pregledana ni istražena.

Riječ je o osobnim pismima, ali koja nisu samo osobna, kazala je Burilović Crnov dodajući kako nije djelovala u uvjetima naklonjenima sadržaju njezinih tekstova jer je živjela i pisala u doba komunizma koje nije dopuštalo jasnoću u izričaju niti je bilo uputno javno voditi rasprave koje se odnose na stanje u Crkvi. Zato je Smiljana usvojila pismo kao osoban način izricanja mišljenja, a koje je upućivala (nad)biskupima, urednicima tiskovina, profesorima teologije, novinarskim kolegama te ostalim crkvenim i svjetovnim osobama. Njezina pisma sadržavaju dragocjene uvide u svu složenu problematiku prihvaćanja ili prikrivenog odmaka od Drugoga vatikanskog koncila, ali i svega onoga što ju je mučilo, istaknula je autorica te, apostrofirajući književnicu Zdenku Čorkalo, kazala da se knjiga lagano čita, „a teško pamti, za što se pobrinula sama Smiljana koja je enciklopedijskim znanjem i toplinom prema najmanjima, najslabijima, dala na znanje tko ju je obdario svime što je imala.“

„Knjiga na znanstveni način osvjetljava do sada nedostatno proučavano i predstavljeno razdoblje crkvenomedijskoga djelovanja i povijesti unutar Crkve u hrvatskom narodu prošloga stoljeća. Zato je knjiga namijenjena svima koji žele bolje upoznati život i traženja unutar Crkve, odnosno put onih koji su, nesebično i samoprijegorno, ugrađivali svoje živote i djelovanje u njezin hod. Ova knjiga, dakle, svjedoči ne samo o hrabroj i odlučnoj, osebujnoj i borbenoj ženi, vjernici laikinji i vatikanistici, višedesetljetnoj hrvatskoj novinarki i književnici nego i o vremenu u kojemu je djelovala, pisala, živjela svoj vjernički i nacionalni identitet ne odričući se istine, ne bježeći od poteškoća i nepravdi na koje je nailazila, čak i u svojoj zajednici, a čemu se protivila i sa čime se nikada nije mirila. Smiljana nam svojim govorom postavlja za zadaću rad na dijalogu u Crkvi, na razvijanju i produbljenju povjerenja, poštovanja i suradnje između klerika i laika. Smiljana je na strani onih koji žele vitalizirati Crkvu i opet je učiniti svjedokinjom i izvorom spasenja svijetu u kojem živi“, poručila je autorica knjige.

Na kraju je izrazila nadu da će djelo Smiljane Rendić biti vrednovano onako kako ona to zaslužuje, a ta promocija i knjiga biti poticaj tome da se njezino djelo sabere u sveske, bude tema znanstvenih skupova i simpozija, a prema autorici, svakako je zaslužila da neka nagrada hrvatskoga novinarstva nosi njezino ime.

Ovom knjigom dijelom se ispravlja veliki propust hrvatske crkvene i kulturne javnosti prema Smiljani Rendić. Taj propust počeo se ispravljati knjigom „Katolički identitet i hrvatski preporod“ koju je kao 22. u biblioteci „Hrvatska katolička baština 20. stoljeća“ 2012. objavio Glas Koncila, a nastavila ga je ispravljati autorica ove knjige Silvana Burilović Crnov, rekao je urednik knjige, svećenik i novinar Ivan Miklenić. Autorica otkriva da je Smiljana Rendić za sobom ostavila bogatu pisanu ostavštinu koja se sastoji od nekoliko objavljenih knjiga, više stotina članaka i od iznimno bogate i dragocjene korespondencije, koja je važna ne samo kao autobiografski izvor, nego i kao izvor za razumijevanje duhovnog, misaonog, kulturnog, crkveno-političkog i političkog svijeta Smiljane Rendić, iz kojega je ona govorila javnosti. „Autorica je istaknula da lik Smiljane Rendić može pridonijeti ‘razvoju i proširenju poslanja vjernika laika u Crkvi’, a ja bih dodao da lik i djelo Smiljane Rendić, usprkos svih osporavanja, može poslužiti i kao primjer i uzor angažiranja vjernica laikinja, dakle žena, u aktualnom javnom životu Crkve“, poručio je mons. Miklenić.

Djelo je izašlo u nakladi Glasa Koncila i sunakladi Hrvatskog društva katoličkih novinara (HDKL). Potpredjednik HDKN-a Kužina o Smiljani je govorio iz kuta osobnih susreta koji su ostavili traga, kao i utjecaju kojega je Smiljana ostavila onima koji djeluju u medijskom prostoru. Između ostaloga je poručio da je Rendić govorila kako je novinarstvo mrtvo ako ga novinar ne živi.

„Upozoravala je i na to: ako imaš 999 informacija i fali ti jedna, tek kad dođeš i do nje – možeš u javnost. A koliko novinara informaciju provjerava, istražuje?“, prisjetio se Kužina. Ukazujući na njen osjećaj prema hrvatskom jeziku, izdvojio je Smiljaninu rečenicu: „Prije će mi se ruka osušiti i jezik usahnuti nego nešto kažem i napišem protiv Crkve i hrvatskoga naroda.“ Zaključno je istaknuo da svrha promocije nije sjećanje na ‘zlatno pero hrvatskoga novinarstva’, nego i da se ponizno zapitamo: koliko sam sličan/slična hrabroj Smiljani Rendić. „Uvijek sam htio učiti od pametnih, od ljudi koji su vertikala. Među njima je bila Smiljana“, rekao je.

Smiljani Rendić bilo je dodijeljeno priznanje „Zlatno pero Glasa Koncila“ koje prije nje, a ni nakon nje nije nikome uručeno. Zbog svog spisateljskog rada bila je žrtva komunističkih progona i političkih procesa jer su je zbog teksta „Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod“ tadašnje vlasti optužile za neprijateljsku propagandu. Njenim likom i djelom bavi se i novinar Glasa Koncila Marino Erceg koji je čestitajući autorici kazao da je knjiga „napeto napisana“. „Uvažava sve Rendićine osobine i tko god uzme ovu knjigu, neće se razočarati i vjerujem da će htjeti saznati što više o Smiljani Rendić“, zaključio je Erceg.