Izdavači su Riječka nadbiskupija i Kršćanska sadašnjost d.o.o., a knjigu su predstavili urednik don Anton Šuljić , recenzentica prof. dr. Danijela Bačić Karković i teatrologinja Željka Turčinović. Odabrane ulomke čitali su dramski umjetnici: Edita Karađole, Zrinka Kolak Fabijan, Olivera Baljak, Jelena Lopatić, Dražen Mikulić i Damir Orlić, dok su u glazbenom dijelu nastupili Tanja Ruždjak (sopran) i Danijel Gašparović (klavir).

Prigodnu riječ na početku je uputio prijatelj pok. prof. Gašparovića, nadbiskup Devčić koji je poručio da je Darko uistinu bio čovjek u duhovno zagledan i da je svjedočio kako duhovnost i umjetnost mogu ići ruku pod ruku te se nadopunjavati umjesto isključivati. Pokojnom Darku zahvalio je na svjedočanstvu humanosti vjerničkoga stava u našem društvu te izrazio radost zbog održavanja ove promocije knjige u dvorani u koju je za života profesor često dolazio. Moderator programa i jedan od predstavljača Anton Šuljić izrazio je radost što je Crkva otvorila vrata i prostor takvom znalcu i eruditu kakav je bio Darko Gašparović. „I onda sam bio sretan da sam ga uspio nagovoriti na pisanje ovakvih kolumni koje su otvorene svakom čitanju te svojom duhovnošću dotiču kršćanske korijene, znanost i suvremenu kulturu sve do popularne kulture. One su zaista namijenjene kako onima koji vjeruju tako i onima koji ne vjeruju, a svakoga će obogatiti – što je i jedna od važnih zadaća i baština naše izdavačke kuće – Kršćanske sadašnjosti“, naglasio je Šuljić, posebno ističući Gašparovićevo dobro poznavanje teologije i osobito nauka posljednjih papa.

Teatrologinja i dramaturginja Turčinović u svojoj analizi pokazala je relevantnost i aktualnost autorovih kolumni za suvremenu teatrološku misao, a koje je autor ustrajno pisao tijekom punih deset godina. One na svojoj svježini nisu izgubile ništa, a osobitost im je što se autor vraćao mnogim autorima uvijek iznova nalazeći uvijek i nešto nova ili barem aktualna za nas danas. Darko je pisao s autoritetom, a svi koji ga poznajemo znamo da kad je on uzeo riječ – toj riječi moglo se vjerovati. I ovoj se knjizi može vjerovati jer ju je napisao istinski znalac, čovjek čija duhovnost nije nametljiva već se nudi kao rijedak sugovornik onima koji promatraju znanstveno i kulturno tkivo suvremene kulture, naglasila je Turčinović.

Recenzentica knjige dr. Bačić Karković osvrnula se na neke odabrane kolumne pokojnog autora, upućujući na autorov kristocentričan pristup koji ipak uvažava drukčija gledišta, analizira suvremene trendove, nalazi razloga baviti se i onim što većina intelektualaca njegova kova nikad ne bi, te primjerice, vidi „Neotkrivenog Isusova brata“ i u Goranu Baretu koji dubokim tonovima svoga roka i upitnošću o Bogu kršćaninu postavlja važna pitanja i kršćaninu. I u Aleksandri Zec, odnosno u predstavi Olivera Frljića o njoj, Gašparović vidi tu pogubljenu i stradalu djecu svijeta kakvih ima na svim stranama svijeta pa autor od pojedinačnog nalazi univerzalnu poruku. Dr. Bačić Karković navela je da je knjiga namijenjena znatiželjnome čitatelju, onom koji je pratio kroz minule godine izlaženja autorovih podlistaka pa će im ukoričenjem moći ponovno navraćati, prelistavati ih. Knjiga je namijenjena “nadasve kulturolozima najšire mišljeno, komunikologiji i novinarstvu, filmologiji, teatrologiji, uopće izvedbenim umjetnostima i praksama, muzikologiji, filozofiji, teologiji, sociologiji i psihologiji usmjerenim čitateljskim interesima. Sumnji i nevjerici sklonima. Uvjerenima”, navela je dr. Bačić Karković.

U Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata osim supruge Loredane i sina Frana te uže rodbine, okupio se velik broj prijatelja i suradnika pokojnoga Darka Gašparovića iz intelektualne zajednice i svijeta kulture, a posebni ton predstavljanju dala su čitana poglavlja knjige što su izveli dramski umjetnici iz Hrvatskoga narodnog kazališta „Ivana pl. Zajca“ iz Rijeke kao i glazbeni umjetnici, od kojih je pijanist Danijel autorov nećak. Posebno dirljiv bio je trenutak čitanja uredničke bilješke, a zapravo pisma koje je svome ocu napisala Tajana Gašparović, i sama teatrologinja, koja živi u Pragu i koja zbog nedavno rođenog djeteta nije mogla biti nazočna, a koja je istaknula očevu sposobnost da prihvati mišljenja i stavove onih koji nisu njegova svjetonazora. Sveukupno gledano predstavljanje knjige mnogi su doživjeli kao iznimno bogato, vrlo emocionalno i nadasve lijepo događanje kakvo se, prema priznanju većine sudionika, rijetko doživi.