Program je održan u župnoj crkvi Gospe Karmelske u organizaciji nakladnika, u okviru proslave 30. obljetnice ređenja trajnog đakona Frane Beroša.

Uz predstavnika nakladnika, Zorana Boškovića, o knjizi su govorili Jure Trutanić s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i i autor knjige, a okupljene je pozdravio mjesni župnik Marko Plančić.

Autor u knjizi na 432 stranice opisuje godine svojega djetinjstva, mladosti i zrele dobi kao prekaljenoga pastoralca u Hvaru i na Braču unatoč komunističkom režimu pa i zatvoru u kojemu je boravio 15 dana, odbivši kao svećenik vojnu obvezu, zbog čega je prosvjedovao na splitskoj Pjaci.

Predstavljajući autora, Zoran Bošković je istaknuo je da je svećenik Ursić u knjizi prikazao kronološki život od djetinjstva do odlaska u mirovinu. „Očima dječaka iz svoga dvorišta vidio je i snimao svijet. Tomu istomu dječaku ništa nije promaklo, obiteljski odnosi između roditelja, odnosi u susjedstvu, sami prikaz susjeda, najavljuju čovjeka koji znači odrediti psihološki profil pojedinca. Revan ministrant pod budnim okom selačkoga župnika don Luke Trebotića, don Andro je stvarao sliku o sebi kao budućemu svećeniku. Već tada ga je mučila sumnja tko će nasljediti očeve škrte trude na još škrtijoj zemlji. Po završetku bogoslovije don Andro je obnašao dužnosti u radu s mladima, i tu se pokazao kao odličan kateheta“, istaknuo je u uvodu Bošković, ukazavši na don Andru kao na neobičnog svećenika koji se razlikovao od drugih.

„Problemi na koje je don Andro nailazio bili su opće prisutni, ali mnogi svećenici potiskivali su ih, ne pridajući im pozornost. Don Andro to nije mogao. Mladi buntovnik završavao je u medijima i postao popularan i izvan svoje biskupije i Hrvatske“, podsjetio je, uputivši na svećenikov javni prosvjed u Splitu i odbijanja služenja vojne obveze.

Don Andro Ursić postao je nerežiški župnik 1981. godine, naslijedivši tada Slobodana Štambuka, kasnijega hvarskog biskupa. Godine 1985. biskup Celestin Bezmalinović dodijelio mu je još dvije župe u službu, Donji Humac i Dračevicu. Godine 1988. sa skupinom Ihtis i pjesmom Majko našega Brača dobio je Zlatnu pisanicu za najbolju skladbu koju mu je uručio tadašnji zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić.

Dana 8. kolovoza 1983. don Andro je pisao Sekretarijatu za narodnu obanu Supetar, šaljući izjavu u kojoj je na temelju vlastite savjesti odbio poziv za odlazak na vojnu vježbu. Žalba mu je odbijena pa je održao protest na splitskoj Pjaci, o čemu su izvijestile gotovo sve tadašnje jugoslavenske novine. Don Andro je 1989. po odluci suca za prekršaje otišao u zatvor na splitske Bilice, a po odsluženju kazne preuzeo je Župu svetoga Petra apostola u Supetru u kojoj je župničku službu vršio do 2012. godine kada je odlukom biskupa Štambuka premješten u Župu sv. Jeronima u Pučišćima.

Povjesničar Jure Trutanić uputio je na razloge naziva knjige „U raljama crvenog zmaja“. Ustvrdio je da se radi o metaforičkoj sintagmi koja je preuzeta iz knjige Otkrivenja svetoga Ivana, a koja podrazumijeva sustav komunističke vlasti koji je uspostavljen 1945. godine te dokinut raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i uspostavom Republike Hrvatske.

U knjizi, naveo je Trutanić, don Andro je ukazao na više primjera u kojima je prepoznao utjecaj nositelja takvoga sustava vlasti. Naglasio je da je Ursićeva knjiga autobiografske naravi te je mišljenja da će djelo iz autorova pera naići na snažan interes. Primijetio je da su autori u djelima autobiografske naravi skloni osobnomu i subjektivnomu prikazu, dodavši da to nije slučaj s Ursićevom knjigom. „Memoarsko djelo don Andre Ursića prostorno je ograničeno ponajprije na srednjodalmatinski otočni prostor Hvarske biskupije, a približno je vremenski omeđeno autorovim prvim dječačkim uspomenama s početka 50-tih godina 20. stoljeća i postjugoslavenskim tranzicijskim razdobljem 90-tih godina 20. stoljeća“, ustvrdio je Trutanić.

Knjigu je ukratko približio posjetiteljima trima različitim pristupima. Prvi pristup je, prema Trutanićevim riječima, usredotočenje na introspektivni sloj. „Pojedini djelovi knjige, iako manjinski, funkcioniraju kao autorova osobna ispovijest. S distancom proteklih desetljeća don Andro s čitateljem na nekoliko mjesta dijeli svoje intimne drame i naličje života u Božjoj službi, odnosno težinu puta kojim je odlučio krenuti na najvećemu životnom raskrižju“.

Drugi pristup je dokumentarno-kroničarski sloj. „Knjiga je osobito u prvim poglavljima, svojevrsna zbirka kratkih priča. One su oblikovane u zasebna kratka poglavlja. Prepoznajemo kako je vlast pokušala izgraditi čovjeka po mjeri nove komunističke vlasti nakon 1945. godine. Don Andro britko i bez krzmanja iznosi živopisne anegdote koje će ponekomu sigurno izazvati i određenu nelagodu, no to je pristup za koji se autor odlučio“, poručio je mr. sc. Trutanić.

Govoreći o trećemu pristupu, primijetio je da se radi o historiografskome sloju koji bi mogao poslužiti kao izvor za proučavanje dalmatinskoga katoličkog svećenstva u razdoblju socijalističke Jugoslavije. Naveo je slučaj iz vremena hvarskoga pomoćnog biskupa Andre Štambuka, koji je umro 1955. godine, na čijem sprovodu je don Andro uzviknuo: „Bit ću biskup!“

Mr. sc. Trutanić je istaknuo da je don Andro sam osjetio udar nedemokratskoga sustava na svojoj koži, i to u više navrata. Bio je fizički napadnut, a imao je i presude protiv sebe.

U pogovoru knjige istaknuo je, među ostalim, da „don Andro Ursić ruši tabue, problematizira društvene odnose moći unutar biskupske kurije u Hvaru, često na vrlo duhovit način“.

Iz Ursićeva života ostat će poznat i primjer kada je 1975. godine trebao biti poslan kao kandidat Hvarske biskupije na svećeničko ređenje papi Pavlu VI., ali je prethodno odbio uvjet biskupa Celestina Bezmalinovića, odnosno nije htio ošišati dugu kosu, rekavši tada biskupu da se radi o „Božjoj frizuri“. Tako je Ursić umjesto u Rimu zaređen za svećenika u Kaštelima.

Autor knjige na kraju je okupljenima uputio zahvalnu poruku. Prisjetio se svojega rada s mladima u Nerežišćima, u župi u kojoj je formirao glazbeni sastav Ihthis s kojim je nastupio na Uskrsfestu, ali i ostalih poduhvata u župi. Umirovljeni svećenik Ursić nekoliko posljednjih godina provodi u rodnim Selcima te je uvijek spreman pomoći župi u skladu sa svojim mogućnostima.

U glazbenom dijelu programu nastupio je Josip Dragnić, poznati gitarist i organizator glazbenih festivala. Glazbenim nastupom publiku je počastio i autor knjige, izvevši na kraju pjesmu „Majko našega Brača“ s kojom je postao popularan na cijelom otoku i šire.