Dubrovački biskup Josip Maria Carević okrutno je mučen i ubijen 10. svibnja 1945. od partizansko-komunističkih vlasti u okolici Velikoga Trgovišća i do danas mu se ne zna za grob. Biografija o biskupu Careviću napisana je uz 73. obljetnicu njegove mučeničke smrti, a objavljena u nakladi ogranaka Matice hrvatske Zaprešić i Metković. Knjigu su predstavili doc. dr. Jelena Vignjević s Učiteljskog fakulteta, zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, mons. Nedjeljko Pintarić iz Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije i autor. Predstavljanje je moderirala Anka Ivanjek.

„Autor već u prologu, misleći pritom posebno na ratna zbivanja, to vrijeme naziva vremenom tame i piše: Postoji vrijeme tame. Ljudi od svjetla ne bi smjeli biti hrana takvoj noći, pa ipak bilo je mnogo ljudi koje je, ni krive ni dužne, pojela noć. Je li ih pojela noć ili onaj mrak što nastanja izgubljene duše gdje ne uspijeva prodrijeti svjetlo vječnog sunca?!“, navela je Vignjević.

„Večeras smo ovdje kako bi se prisjetili svijetlog mučeničkog života biskupa Carevića, a i još barem 662 drugih mučenika i mučenica, svećenika, redovnika, redovnica i bogoslova, kao i stotina tisuća braće i sestara u vjeri koji su preživjeli neviđeni progon Crkve u hrvatskom narodu u vremenima različitih ideoloških predznaka, ali u svojoj biti totalitarnih režima”, kazao je mons. Nedjeljko Pintarić, nastavljajući svoju misao na autorovu Ljudi od svjetla ne bi smjeli biti hrana takvoj noći. „Crkva u hrvatskom narodu prva je po brojnosti mučenika u zemljama komunističkog režima u usporedbi s drugim državama istočne Europe”, istaknuo je mons. Pintarić.

Biskup Šaško rekao je kako je nakana mučitelja u ondašnjem sustavu bila da se djelo ubojstva predstavi kao nužno i poželjno – junački čin kojim se ostvaruje neprijatelja napretka i komunističkog poretka.

„Biskup Carević povezao je hrvatski jug i sjever. Smatram najvažnijim da se šutnja i šapat više ne zadržavaju, da su šutnja i šapat postali glasom. Ono može djelovati slabo, ali je sjeme probilo koru i donijelo pouku – knjigu koja sama lista stranice. Dovoljno je uzeti ju u ruke da bi se doživio onaj osjećaj koji ostavlja dojam da ta knjiga i nema korice koje ju drže otvorenom s pitanjem – Zar je moguće da je među nama živio čovjek koji je to proživio, a da o njemu hrvatska javnost ne zna?“, rekao je biskup Šaško.

Biskup je također najavio kako će na mjestima gdje su vršili svoju službu, u spomen na ubijene svećenike koji se može proširiti i na vjernike laike, postaviti prepoznatljiv znak – tropletni križ s palmom i natpisom Archidioecesis Zagrabiensis Martyribus Suis – Zagrebačka nadbiskupija svojim svjedocima.

„Sretan sam, ne zbog sebe i svoje knjige, nego zbog Carevića. Taj mi se čovjek podvukao pod kožu, on je mene našao ne ja njega. Prvo što sam o Careviću znao bilo je ono što je UDBA sijala. Kako je rekao biskup Ivan i u Maclju, ova ideologija je zatvarala vrata nebu i uvijek je radila noću, a nametala je šutnju”, rekao je autor Mirko Ivanjek.