Knjiga je objavljena u nakladi Književnog kruga Split, a predstavili su je uz autora, Jasna Jeličić- Radonić i  Mirja Jarak, koja je govorila o sadržaju knjige i o temama, o kasnoantičkoj skulpturi, koja je pronađena u unutrašnjosti Dalmacije i širokom prostoru Bosne i Hercegovine koji je bio dio tadašnje Dalmacije. „Djelo je rasprava o kamenim spomenicima sa specifičnim reljefima vernakularnog karaktera. Takva skulptura razlikuje se od univerzalno rasprostranjene ranokršćanske skulpture ‘klasičnih’ obilježja. S obzirom na dataciju nekih reljefa u srednji vijek, što je bilo zastupljeno u dosadašnjoj literaturi. Cambi u novoj knjizi iznosi činjenice o drugačijoj dataciji u kasnu antiku ili ranokršćanski period i to argumentira na nekoliko razina: ikonografskom raščlambom, raščlambom zastupljenih motiva koji često pokazuju vezu s klasičnom antikom što približava djela tom razdoblju, a ove navedene analize predstavljaju konkretne znanstvene doprinose u tumačenju kasnoantičke skulpture“, istaknula je prof. Jarak.

Autor Cambi istaknuo je: „Na području Dalmacije zapaža se veoma zanimljiva religijsko-kulturološka pojava koja se osobito očituje u unutarnjim i vangradskim dijelovima Provincije u kasnoj antici. Skulpture o kojima je riječ u knjizi potječu iz kršćanskih sakralnih objekata koji su istraženi, ali i očuvani u dosta lošem stanju. Razmjerno često javljaju se u Dalmaciji značajne dvojne crkve. Vremenski raspon njihova nastanka moguć je samo od 4. pa do 7. stoljeća. Donja je granica početak intenzivne gradnje crkava od kraja 4. stoljeća. Važno je zapažanje da su crkve i skulpture nalažene u na uzvišenjima koja su branila utvrde, ali ni ti objekti nisu bili pošteđeni razaranja. Karta rasprostranjenosti te zanimljive i zagonetne arhitekture i plastike obuhvaća razmjerno velik prostor ruralnih područja u zaleđu rimske Dalmacije, kao u Crkvini u Zmijavcima i Cisti Velikoj kraj Imotskoga, u Grabovcu u zaleđu Omiša, u Otoku i u Brnazama kraj Sinja, a djelomično i na mnogim drugim mjestima u Dalmaciji te slične skulpture pronalaze se i u BiH kao što su Zenica, Breza, Dabravine, Mali Mošunj, Cim, Klobuk, Potoci, Žitomislići, Prijeđel…, a pronađene skulpture pokazuju stanoviti neškolovani i naivni ali izvorni izraz i zbog toga je tu umjetnost najpreciznije nazvati vernakularnom“.

Donio je kako su u bivšoj Jugoslaviji u srpskim znanstvenim krugovima (Ivanka Nikolajević i Jovanka Maksimović) neargumentirano i neopravdano ukazivali na to da se radi o kasnosrednjovjekovnoj umjetnosti bliskoj stećcima i čak da je riječ o srpskoj umjetničkoj baštini u BiH, „što nema nikakve veze sa stvarnošću, jer se tada srpski entitet u BiH još nije ni formirao. S druge strane, valja naglasiti da glede te skulpture BiH pripada istom fenomenu kao i unutrašnjost Dalmacije gdje u ranom srednjem vijeku nije postojao srpski živalj, što upućuje na nedvosmisleno znanstveno neprimjernu i nacionalističku mitomaniju. Niti uopće ima u prekodinarskim krajevima ovakve graditeljske i skulpturalne produkcije“.

Posebno je istaknuo kako „plastika ponekad pokazuje i neobično ikonografsko iskazivanje biblijskih motiva, osobito valja upozoriti na dva fragmenta očuvana pluteja iz Crkvina (Bublin) u Zmijavcima, koji su nedvojbeno oslonjeni na Stari zavjet, jedna od njih donosi maštoviti prizor Danijela u lavljoj jami, a drugi borbu dviju zvijeri, Danijelov san. Borba dobra i zla; iznad zvijeri, u sredini je križ, a na stupiću iz Grabovca (okolina imotskoga u Dalmaciji) prikazan je značajan plitki reljef s prikazom Adama u Raju i iz Raja izbačenog Adama, s natpisom Addam nudus Paradiso/ Adam paradiso ejectus. Nijedan od navedenih reljefa nije se oslanjao na već razrađenu kršćanski ikonografiju, nego izranjaju kao inovacije bez prethodnika, nisu nastali u umjetničkoj radionici, već ih je vjerojatno klesao klesar uz savjetovanje svećenika. Ovakvi oblikovani motivi nisu uopće bili poznati u ranokršćanskoj umjetnosti, na ovu varijantu.“

Prof. Jasna Jeličič-Radonić je između ostaloga istaknula kako je akademik Cambi tom knjigom pomogao da tu ranokršćansku skulpturu sagledamo na pravi način i da se ona smjesti tamo gdje pripada, jer do sada još nitko nije precizirao gdje ona točno pripada (i je li ta skulptura srednjovjekovna). Rekla je da tu skulpturu iz ruralne zajednice izdvaja to što su vrlo mali objekti, male pregrade, male skulpture, te da je na njima detektirao „Petrove priče“, „Dobrog pastira“, „Jaganjca“, „Lav i zmija šarulja“… uvijek onu  borbu zla i dobra, uvijek je križ u sredini, te ove skulpture nisu iz poznate klesarske radionice, nego je svaka jedinstvena, a takvi brojni spomenici pronađeni su na prostoru BiH i u zaleđu Dalmacije, na rubnim dijelovima cetinskog i imotskog kraja, što upućuje da se radi o jedinstvenom fenomenu.

„Za očekivati je da će biti još ovakvih nalaza, ali bi trebalo otvoriti još veće mogućnosti tumačenja, a to bi trebalo ostvariti sveobuhvatnim projektom na razini rimske Dalmacije, što znači u dvije današnje države (Hrvatska i Bosna i Hercegovina), pa je to teško očekivati u bliskoj budućnosti“,  zaključili su predstavljači.