Naime, povjesničar Joško Bracanović objavit će početkom svibnja, odnosno u devetnici pred blagdan 10. svibnja knjigu o 350 godina čašćenja sv. Prospera, u kojoj će s povijesnog stajališta pristupiti liku, relikvijama i štovanju sv. Prospera.

Zorka Bibić odlučila se u svojoj knjizi izgraditi priču oko dva pojma: sloge i čuda. Naime, u dokumentima piše kako je hvarski biskup Ivan Andreis 1671. godine donio relikvije sv. Prošpera u Hvar da bi ojačao slogu među stanovnicima grada i otoka Hvara. Autorica je pokušala rekonstruirati okolnosti dolaska relikvije sv. Prospera i javna čuda koja su se pripisivala hvarskom suzaštitniku, počevši od spašavanja Hvarana od doslovne, fizičke gladi početkom 19.st. do spasa od dva snažna vala epidemije kolere sredinom istog stoljeća. U knjizi je opisala i nekoliko manjih čuda u Hvaru. Radi se o književnim obradama priča o događajima koji su odredili prošlost i budućnost grada i otoka Hvara.

Autorica Zorka Bibić. Foto: Stipo Marčinković

Knjigu su predstavili ravnateljica Gradske knjižice i čitaonice Hvar profesorica Nikla Barbarić biskupijski kancelar i upravitelj župa Brusje i Velo Grablje don Ivan Jurin te autorica.

Profesorica Barbarić predstavila se kao suputnica u stvaralaštvu autorice Zorke Bibić. Napomenula je da je Gradska knjižnica i čitaonica Hvar 2018. godine izdala autoričinu knjigu „Blues za dobri otok“. Istaknula je kako autorica Zorka stvara lako, jer ima veliko znanje proisteklo iz gladi za znanjem. Također je istaknula kako je važno što je jubilej sv. Prospera obilježen knjigom.

Don Ivan Jurin je, između ostaloga, kazao: „ Vjerujem da svatko tko je došao u doticaj sa Zorkinim tekstovima jednostavno mora ostati oduševljen njezinim načinom pisanja. Živi opisi, snažni dijalozi, dinamična radnja koja odmah uvlači u događaj, bez obzira znaš li sve povijesne okolnosti“.

„Ipak, ova bi knjiga bila manjkava da je ostala samo na novom ruhu starih priča, jer mi smo gladni novih priča, priča koje imaju staro korijenje, ali se tiču i nas danas, koje odgovaraju na naša pitanja. Stoga mi je izuzetno drago što mogu reći, Zorka je uzela jedan puno maštovitiji, dublji i zanimljiviji pristup. Ona polako pokazuje svoje osobno iskustvo s Prošperom. Prije svega, s Prošperom s kojim je imala prilike živjeti, kojega je zvala ‘dide’, koji nije bio svetac, ali u njezinim očima bio je svetac“.

„Postoji nekoliko dana u godini kada mir njegovog počivališta poremete koraci mještana, sudaranje stotina izgovorenih i neizgovorenih molitvi, komešanje želja, snova i čežnji između neba i zemlje. Jedno je sigurno: bez obzira tko je zapravo bila osoba skrivena iza zvučnog imena Prošper, svi pred orku (sarkofag) dolazimo preplavljeni vlastitom gladi. U moć njegova imena upisujemo vlastitu glad za zdravljem, mirom, ljubavi, izgubljenom radosti. Pred njim padamo na koljena očekujući utaživanje naše gladi za potvrdom, ugledom, statusom, važnosti u društvu. Molećivo gledamo u njegov oltar nadajući se da se onaj drugi ili cijeli svijet mora promijeniti, biti bolji i drugačiji jer ja patim zbog toga. Snažan je ugriz naše gladi. Obraćamo se nebu iscrpljeni gladovanjem. Koraci naših života kao da se sastoje tek od kratkih predaha između gladovanja“, napisano je na začelju knjige.

„Zato je toliko snažan ovaj naslov ‘Gladi naše zaštitnik’. Prošper nas može štititi od krivih gladi; od gladi za pretjeranim bogaćenjem, od gladi koja ruši sve pred sobom da bi ostvarila sebične ciljeve, čuva nas od nostalgične gladi, od gladi podjela i svađa, nesuradnje i nesloge. Prošper čuva i našu pravu glad, glad za novim, još neispričanim pričama. Pričama koje su događaju na istoj pozornici kao i prije 350 godina, ali priča koja mora imate nove aktere, nove zaplete, nova pitanja i nove odgovore. Kad bi nam Prošper pomogao da i sami odigramo svoju ulogu, da i ova crkva, župa i grad otkriju nove načine kako graditi novu priču na starim, čvrstim temeljima. I neka nas, osim nekoliko čuda, ne brine Prošperova šutnja. Jer, ipak, Prošper je šutio kada su i Hvarani šutjeli. Dao Bog da Prošper – po Hvaranima – nikad ne zašuti“ rekao je don Ivan.

Potom je knjigu s nekoliko riječi predstavila i autorica.

Župnik don Toni Plenković nazvao je knjigu trajnim spomenikom jubileju sv. Prospera u Hvaru. Nakladnik knjige je župa sv. Stjepana I., pape i mučenika, Hvar. Grafički ju je oblikovao i fotografije izradio Ivo Vučetić. Tiskana je u „Dalmacija papiru“ u Splitu. Ima 95 stranica formata A5.