To je knjiga, plod 50-godišnjeg truda i rada s 80-ak naučnika i više znanstvenih institucija, koja na 834 stranica i s 536 fotografija precizno dokumentira čuvene relikvije svetaca i neraspadnuta sveta tijela iz glasovite crkve svetog Blaža u Vodnjanu.

Na svečanosti su među govornicima bili mons. Nedjeljko Pintarić, svećenik zagrebačke nadbiskupije, Vesna Jurić Rukavina, članica Povjerenstva za zaštitu i prezentaciju relikvija te urednica i novinarka HRT-a, mr. sc. Marino Baldini, povjesničar umjetnosti i arheolog, mr. sc. Ilija Jakovljević, dekan Vodnjanskog dekanata, te fotograf i dizajner knjige Danilo Dragosavac i njen autor mons. Marijan Jelenić. Njih i goste pozdravili su biskup u miru, mons. Ivan Milovan i gradonačelnik Grada Vodnjan-Dignano Edi Pastrovicchio.

Na početku se okupljenima pozdravom obratio porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. Istaknuo je okolnosti koje su dovele do vremena kada je kao tadašnji biskup ordinarija Poreča i Pule imao dužnost, ali i čast dozvoliti otvaranje drevnih sarkofaga koji su sadržavali relikvije svetaca prenesene iz Venecije. “Nakon otvaranja sarkofaga pokazala se neodgodiva potreba kanonske rekognicije, inventarizacije, katalogizacije, zaštite i primjerenog izlaganja do tog časa gotovo skrivene baštine”, rekao je biskup.

Naime tim činom počinje i konačno vrijeme da se relikvije svetaca počinju zbrinjavati na pravilan način, ali i vrednovati na pravovaljan način.

“Kad su prije dva stoljeća tražili najbolju lokaciju za sklanjanje svetih tijela pred opasnošću, najprimjernije utočište pronađeno je u Vodnjanu. To nije bila slučajnost. Zasluge idu prije svega slikaru Gresleru koji je o Vodnjanu širio dobar glas među venecijanskim katoličkim krugovima. Vodnjan je na početku 19. stoljeća doživljavao svoju renesansu, a činjenica da ga sve tri velike kuge srednjeg vijeka nisu pogodile pogodovala je da se daleko pročuje za čudotvornost lokacije”, rekao je gradonačelnik Pastrovicchio.

“Danas je veliki dan za Vodnjan, Hrvatsku i svijet, koji će moći biti ocjenjen tek s povijesne distance, jer javnosti iznosimo svjetsko duhovno blago skriveno ovdje 204 godine”, rekao je mons. Jelenić, usporedivši Vodnjan, s obzirom na broj relikvija i vrijednost sakralnog blaga, s glasovitom Sainte Chapelle u Parizu.

“Imamo ovdje relikvije za sve staleže, za sve ljudske potrebe i za promociju kvalitete života za sva vremena. I dok drugi budu govorili o koricama, izdavačkom podvigu i jedinstvenosti knjige, ja ću vam bar donekle pokušati odškrinuti što se nalazi u Vodnjanu, odnosno o monografiji to jest u čemu je njena čar”, rekao je Jelenić i okupljenima ispričao o životu i čudima Svete Nikoloze čije se neraspadnuto tijelo čuva u Vodnjanu.

Vesna Jurić Rukavina nazvala je knjigu i svojevrsnim dokumentom vremena od pola stoljeća neumornog Jelenićevog rada i borbe za zbrinjavanje relikvija.

“Monografija je završena nakon četiri godine. U knjiškom smislu usuđujem se reći da je to autorovo životno djelo – a kad je nešto životno to već daje težinu. Vrlo sam ponosna što je jedan primjerak darovan HAZU-u kao i Matici hrvatskoj, jer samo djelo poprima i novu dimenziju, ali i grad Vodnjan i župna crkva sv. Blaža koji su zbog povijesnih okolnosti posebni na hrvatskim prostorima”, kazala je Vesna Jurić Rukavina.

Mons. Pintarić nazvao je “Sanctuarium Adignani” poduhvatom hrvatskog izdavaštva.

“Što autor mons. Marijan Jelenić poručuje tom knjigom? Sama knjiga jest ‘sanctuarium’ – svetište, hram, određeni prostor, misaoni i fotografski prezentiran, ali ona zasigurno u autorovoj zamisli ima želju da vodnjanska sveta tijela i relikvije dobiju adekvatan prostor u kompleksu ove crkve koji zaslužuju u vodnjanskom, hrvatskom, europskom i svjetskom kontekstu jedinstvenosti i sakralne kulturne baštine”, rekao je mons. Nedjeljko Pintarić.

Čestitajući mons. Marijanu Jeleniću na monografiji, mons. Ilija Jakovljević – uz usklik: “Bravo Mario!”, istaknuo je i povijesnu odluku biskupa Ivana Milovana, s kojom je sve pokrenuto s nulte točke. Bio je to i dirljiv trenutak jer se crkvom prolomio dugotrajan pljesak vjernika, gostiju i uzvanika upućenih dvojici istarskih svećenika koji su svojim djelovanjem osnažili vjeru u Istru.

Predstavljanje monografije popraćeno je vodnjanskim folklornim grupama iz Vodnjana, Galižane i Peroja dok su se za glazbenu notu pobrinuli na violini Anton Gregorić i na violončelu Fabio Jurić koji su izvrsnom izvedbom skladbi dokazali koliko je crkva Svetog Blaža jedinstvena i u akustičnom pogledu.

Inače Monografija “Sanctuarium Adignani” može se nabaviti putem mrežne stranice Župnog ureda. Svaki kupac knjige postaje donator velikog vodnjanskog projekta za adekvatni smještaj relikvija.

“Imamo plan graditi Aneks i Kriptu ispod crkve za prezentaciju i očuvanje ovog čuda. To je projekt koji je vrlo zahtjevan i skup. Njime stvaramo najvažniju hodočasniku destinaciju s tri dimenzije: antropološku, ekumensku i katoličku. Time Hrvatska dobiva važan glas u svijetu za zdravlje ljudi”, zaključio je Marijan Jelenić.