Predstavljen triptih kronika kardinala Puljića

Pozdrav vrhbosanskom nadbiskupu i metropolitu kardinalu Vinku Puljiću, apostolskom nunciju u BiH nadbiskupu Luigiju Pezzutu i svim okupljenima uputio je moderator predstavljanja rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Josip Knežević.

„Kronika kardinala Vinka Puljića, koju večeras želimo predstaviti, otvara pred nama povijest pastirske službe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, povijest koja, kako nam je dobro poznato, nije bila nimalo bezazlena. U svakom slučaju njezina važnost je za budućnost, za buduće naraštaje“, kazao je rektor Knežević.

Knjigu su predstavili vojni biskup u BiH Tomo Vukšić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Slavko Slišković te svećenik na poslijediplomskom studiju u Rimu vlč. Bojan Ivešić kao jedan od priređivača knjige.

Biskup Vukšić rekao je da su tri sveska „Kronike kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa Vrhbosanske biskupije“ istovremeno „neobična i zanimljiva publikacija“. „Naime, ova vrsta sadržaja u obliku knjige vrlo je rijetka, i nije mi poznato da je na hrvatskom govornom području, kad se radi o crkvenim osobama, u ovom obliku dosad nešto slično objavljeno. Stoga je, kao vrsta, ova publikacija neobična pa je moguće, da tkogod bude iznenađen njezinom pojavom. A zanimljiva je prije svega po tomu što, doslovce svakodnevno i u stopu, prati osobe i događaje, koji se na ovim stranicama vraćaju u sjećanje kao na traci nekoga dokumentarnog uratka bez slike i tona. Odnosno kao verbalizirana fotografija prošlih događaja, ova publikacija siguran je izvor podataka o cijeloj četvrtini stoljeća, ali također vremenski i stvaran okvir i pouzdan vodič onima, koji će se možda u budućnosti zanimati za konkretne osobe i događaje. To vrijedi posebice zato što ovo nije memoarsko štivo, koje se obično piše u vremenskom odmaku od događaja i prema sjećanju, nego doslovce kronika, koja je redovito pisana istoga dana kada se zbio neki događaj ili susret te su zato, na razini pouzdanosti informacije, pogreške gotovo isključene“, kazao je biskup Vukšić.

„Ovu vrstu literature uzima se u ruke, kad treba provjeriti ili dokazati gdje je osoba, koju se prati, bila određenoga dana i s kim se susretala. A kad se radi o kardinalu Puljiću, ne manjka zanimljivih događaja, susreta, akcija, putovanja i osoba: s područja Crkve i politike, kulture i gospodarstva, školstva i odgoja, dušobrižništva i duhovnosti, lokalnog i dalekog, balkanskog i svjetskog, ratnog i mirnodopskog, dijaloga i suradnje, vjerskog i društvenog. Listajući stranice ove kronike, koja prati i izvještava o 25 godina kardinalove biskupske službe, od siječnja 1991. do siječnja 2016. godine, čitatelj na njima, zajedno s kardinalom, susreće pape, biskupe, političare, predsjednike, kardinale, parlamentarce, umjetnike, svećenike, glumce, profesore, pastoralne djelatnike, ministre, vojnike, zatvorenike, odgojitelje, redovnice, siromahe, bogate, crnce, bijelce, katolike, pravoslavce, muslimane, židove, ateiste, Afrikance, Europljane, Azijate, prijatelje, neprijatelje, dobrotvore, osuđenike, špijune, zatvorenike, manipulatore, liječnike, ranjenike, svece, beatifikacije, kanonizacije, konklave, izbore, rat, mir, rušitelje, graditelje, razaranje, izgradnju i tako dalje. A prije svega, snažnu vjeru i skoro na svim stanicama – nadu“, kazao je biskup Vukšić, ističući da su „ova tri sveska, prije svega, i najkraće rečeno, kronika o katoličkom pastiru duša, kojemu je Providnost pripustila brojne i teške kušnje, boli, razočaranja, suze i brige, ali i mnoge milosti, utjehe i blagoslove“.

Provincijal Slišković pojasnio je da kronika „kronološki prati svakodnevicu kardinala Puljića od njegova imenovanja 1990. godine za pastira Vrhbosanske nadbiskupije do 2016. godine“ te da ima tri sveska naslovljena prema trima teološkim krepostima iz biskupskog grba kardinala Puljića: Vjera, Nada i Ljubav. Napomenuo je da je predgovor napisao zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić. „U ovom je djelu slijed događaja poredan po ljestvici na kojoj se oni ne razlikuju po važnosti ili drugim kriterijima, nego isključivo po vremenu odvijanja. Služeći se striktnim instrumentarijem datacije, a unutar pojedinog dana i točnom satnicom, na vremenskoj se traci izmjenjuju ljudi i zbivanja, a zajednička dodirna točka im je kardinalova osoba. Prate se njegove svakodnevne duhovne i svjetovne aktivnosti, kontakti i situacije bez pokušaja njihove valorizacije“, rekao je provincijal Slišković te dodao:
„Ponekad se zapisivalo nakon pješačenja pod paljbom metaka, vožnje kroz noć i planine s ugašenim svjetlima, prijevoza vojnim transporterima ili u uvjetima života bez struje i vode. Tako ćemo više puta naći da su ‘najopasniji dio puta uz lgman prešli pješice’ ili su pak ‘blindiranim vozilima UN-a prevezeni preko piste zračne luke’ ili da su ‘jedva ostali živi’ dok je ‘vozač Jeepa koji se nalazio ispred njih, iz PAM-a pogođen u glavu’. Bilo je to vrijeme kad se moralo ‘prokrijumčariti nešto hostija i svijeća’. Dojmljiv je također trud oko smještaja Vrhbosanske bogoslovije gdje nadbiskup ide od grada do grada i traži prikladno mjesto, a osobno mi je bilo drago pročitati kako mu je posjet dominikanskom provincijalu ‘donio pravo olakšanje” (25. rujan 1992.). Naime, tadašnji provincijal o. Mato Bošnjak obećao je smještaj u samostanu u Bolu na Braču. Naravno, ima i puno lijepih događaja. Drukčiji je pak pogled iz Vječnog Grada u kojemu prvi put jedan sin Bosne i Hercegovine bira Petrova nasljednika u travnju 2005. i ožujku 2013., slavi misu s brojnim prelatima i masama vjernika. Slično je s pastoralnim posjetima, različitim slavljima i ugodnim susretima“, kazao je provincijal Slišković te na kraju, napominjući da riječ kardinal u prijevodu znači stožernik, poželio da o kardinalu Puljiću bude napisan i četvrti svezak prema stožernim krepostima: razboritosti, pravednosti, jakosti i umjerenosti.

Nazočnima se, uime povjesničara Franje Marića i u svoje ime, obratio i vlč. Ivešić te ukratko predstavio tijek nastanka spomenuta tri sveska, napominjući da su u tri knjige stavili cijelu kroniku objavljenu u službenom glasilu Vrhbosanske nadbiskupije „Vrhbosni“, a u tome im je pomogao i bivši tajnika kardinala Puljića vlč. Branko Jurić. Napomenuo je da je prigodom lekture i korekture čuvan smisao teksta. Kazao je da se u kronici nalazi i određeni broj fotografija iz kardinalova osobnog arhiva. Istaknuo je da je riječ o kronici kardinala Puljića kao glavnog lika „jer se radi uvijek o njemu i onome što je vezano za njega kao pastira Vrhbosanske nadbiskupije“. „Danas svaki fragment nekoga zapisa daje povjesničarima mogućnost rekonstruiranja velikih dijelova i događaja tako se nadam da će biti i s ovim knjigama te će biti od koristi onima koji budu rekonstruirali povijesne događaje vremena koje opisuje ova kronika kao kamen u mozaiku“, kazao je vlč. Ivešić te zahvalio kardinalu Bozaniću koji je napisao predgovor, recenzentima biskupu Vukšiću i provincijalu Sliškoviću, Medijskom centru Vrhbosanske nadbiskupije, posebno grafičarima Mariju i Miroslavu Graciću, Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije, vlč. Tomislavu Hačku koji je dizajnirao naslovnice knjiga, lektoricama i korektoricama s. Tereziji Antunović, s. Elviri Lovrić i profesorici Zrinki Mandurić te svima tajnicima i suradnicima kardinala Puljića.

Prigodnu riječ uputio je na kraju kardinal Puljić te zahvalio svima okupljenima, a posebno predstavljačima i recenzentima i svima koji su dali doprinos u nastanku knjige. Podsjetio je da su u vremenu od 1991. do 2016. godine kroničari bili mons. Mato Zovkić i mons. lvo Tomašević, vlč. Franjo Tomašević, vlč. Josip Grubišić, vlč. Željko Marić, vlč. Dubravko Turalija, vlč. Josip Tadić, vlč. Dragan Jurić, preč. Josip Knežević, vlč. Oliver Jurišić, vlč. Davor Topić, vlč. Slaviša Stavnjak, vlč. Branko Jurić i vlč. Bojan Ivešić. Rekao je da su mu, kada je počeo čitati kroniku iz ratnih godina, počele navirati uspomene na brojne teške događaje i posvijestili mu da brojni ožiljci nisu sasvim zacijelili. Istaknuo je važnost službe koju mu je Crkva povjerila posebno u teškom ratnom i poratnom vremenu kao i zasluge brojnih suradnika bez kojih ne bi mogao puno učiniti. Riječi posebne zahvale uputio je priređivačima knjige vlč. Ivešiću i povjesničaru Mariću koji su uložili puno truda da knjiga ugleda svjetlo dana.