Sveto pismo, koje se temelji na prijevodu vlč. Ivana Ruperta Gusića s početka 19. stoljeća, predstavili su prof. emeritus Alojz Jembrih, urednik izdanja, i doc. dr. Ivana Klinčić. Predstavljanje tog vrijednog izdanja moderirala je Irena Gotal, voditeljica Biskupijske knjižnice, dok je nekoliko izabranih tekstova iz Novoga zavjeta na kajkavskom narječju pročitala Ljiljana Vuglač, radijska novinarka koja je pisanjem kajkavskih pjesama i njegovanjem kajkavske baštine veoma aktivno uključena u njezino promicanje i zaštitu.
Ivana Klinčić je hrvatska jezikoslovka koja se bavi poviješću hrvatskoga jezika u svim njegovim razdobljima, od početka hrvatske pismenosti do danas. U objavljenim radovima pridonijela je rasvjetljavanju mnogih pitanja u vezi s poviješću gramatičkih opisa hrvatskoga jezika i leksikografije, kajkavskim književnim jezikom, razvojem jezične norme u hrvatskom jeziku, itd. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu predaje predmete iz hrvatske jezične povijesti i suvremene jezične norme. Na predstavljanju knjige kazala je ponešto o kajkavskom književnom jeziku, prijevodu vlč. Gusića, o radu i istraživanju profesora Jembriha te njegovom doprinosu očuvanju kajkavskog književnog jezika.
„Kajkavski književni jezik spontano se razvijao od 6. pa sve do sredine 19. stoljeća. Do kraja 18. stoljeća kajkavski jezik je imao dva monumentalna rječnika, onaj pavlina Ivana Belostenca i leksikon Andrije Jambrešića. Istovremeno su, na kajkavskom književnom jeziku, objavljene gramatike i pravopisi. Prema tome, Gajevu grafijsku reformu i kasnije formiranje štokavskoga jezičnog standarda, kajkavski je dočekao kao potpuno izgrađeni i normirani književni jezik i to s bogatom knjiškom tradicijom i s potpuno razvijenim strukovnim nazivljem, što je bio preduvjet da neki jezik bude pogodan za korištenje u društvu. No, kruna svakog književnog jezika zapravo je prijevod i objavljivanje Biblije. Znamo da je Gutenberg prvo tiskao Bibliju, jer je njezina objava najvažniji trenutak za neku naciju i njezin jezik. Takav važan pothvat za kajkavski književni jezik učinio je 1810. godine vlč. Rupert Gusić, no taj prijevod tada nije objavljen, već je trebalo čekati 200 godina da on ugleda svjetlo dana u tiskanom obliku“, poručila je dr. Klinčić.
Prof. emeritus Jembrih je rođeni Varaždinac. Nakon klasične gimnazije, na Bečkom sveučilištu studirao je slavensku filologiju i doktorirao 1977. radom “Antun Vramec u svojem vremenu” (Antun Vramec in seiner Zeit). Od 1998. predaje hrvatsku književnost na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Njegov znanstvenoistraživački rad obuhvaća povijest hrvatske književnosti i jezika, povijest hrvatske leksikografije, kajkavsko narječje, povijest kajkavske književnosti za djecu i povijest hrvatsko-kajkavske gramatika. Priredio je pretiske četrdesetak knjiga hrvatskih autora, a primjenjujući filološku metodu u svojim istraživanjima, prof. Jembrih je dao znatan prinos povijesti hrvatske književnosti i jezika.
O idejama, razlozima i poticajima za ovaj opsežan rad, prof. emeritus Jembrih je kazao kako su za to zaslužni zaokupljenost, ali i ljubav prema materinskoj reči.
„Materinska riječ me napajala od malena. Kada sam počeo govoriti tom materinskom kajkavskom riječi, nisam ni slutio da ću upravo tu riječ kasnije u životu dublje proučavati, izučavati i njezinu vrijednost prenositi drugima. Spontano se dogodilo da sam kroz školovanje naišao na premalo podataka o kajkavskoj književnoj baštini kojoj je bilo posvećeno jako malo. Zaintrigirala me činjenica da je tri i pol stoljeća ta kajkavska riječ živjela u Zagrebačkoj nadbiskupiji“, kazao je prof. Jembrih te podsjetio kako je upravo u Varaždinu tiskano prvo Evanđelje s propovijedima “Postila” Antuna Vramca 1586. godine i to na horvatskom, tj kajkavskom jeziku.
Prof. Jembrih naglasio je kako je 20. veljače ove godine po prvi put otvorio ukoričeni tekst ovog kajkavskog prijevoda Novoga zavjeta te naglasio simboliku toga dana. „Idući dan, 21. veljače, bio je Međunarodni dan materinjeg jezika, a dan kasnije, Dan hrvatske knjige. Kakva koincidencija da upravo u to vrijeme svjetlo dana ugleda tiskani Novi zavjet na kajkavskom“, istaknuo je prof. Jembrih te nekoliko riječi posvetio povijesti rukopisa vlč. Gusića za kojeg je rekao da se još 1910. godine znalo da postoji u Metropolitanskoj knjižnici Zagrebačke nadbiskupije.
Prof. Jembrih istaknuo je kako je ovaj biblijski prijevod prilika da ga teolozi i studenti mogu uspoređivati sa suvremenim prijevodom Biblije, naglasivši kako je kajkavski prijevod Biblije dio povijesti biblijskoga jezika i leksika. Dragocjena je to riznica u kojem će naći zahvalno štivo mnogi istraživači, poručio je.
„Ovim izdanjem htjeli bismo pokazati kako je u Zagrebačkoj nadbiskupiji još u doba Maksimilijana Vrhovca sazrelo vrijeme da vjernici dobiju prijevod Biblije na svom razumljivom, kajkavskom književnom jeziku. No, tadašnje prilike nisu išle na ruku da za vrijeme nadbiskupa Vrhovca, kojem je vlč. Gusić posvetio taj prijevod, isti taj prijevod bude tiskan. Danas se, mi generacije 21. stoljeća, ovime odužujemo prevoditelju i nadbiskupu Vrhovcu“, poručio je prof. Jembrih, pritom podsjetivši kako je 2015. godine kajkavski jezik uvršten u Međunarodni registar priznatih povijesnih književnih jezika, što je, kazao je, velika dobit za hrvatski jezik.
Urednik izdanja zahvalio je svima koji su pomogli ovaj veliki kulturno-povijesni projekt: Varaždinskoj biskupiji i biskupu Josipu Mrzljaku, Hrvatskoj provinciji uršulinki rimske unije, Hrvatskoj kapucinskoj provinciji svetog Leopolda Bogdana Mandića i drugima.
Na kraju susreta varaždinski biskup Josip Mrzljak zahvalio je svima koji su zaslužni što je taj prijevod ugledao svjetlo dana. Mons. Mrzljak podsjetio je kako se ove godine obilježava 1600 godina od smrti svetog Jeronima, prvog prevoditelja Biblije. Dodao je kako je prijevod Biblije tijekom povijesti bio napor mnogih ljudi jer je uvijek bilo teško prevesti duh Biblije s hebrejskog jezika. Podsjetio je kako je lani obilježeno 50 godina od tiskanja Zagrebačke Biblije, četvrtog cjelovitog prijevoda Biblije na hrvatski jezik, ali i da je u tijeku novi prijevod koji će još više voditi brigu o smislu tekstova, kako bi se Riječ Božja još bolje približila našem vremenu.