Budi dio naše mreže
Izbornik

Predvečerje Male Gospe u Kutjevu

Kutjevo (IKA)

U predvečerje blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije – Male Gospe, 7. rujna požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u drevnom marijanskom svetištu u Kutjevu euharistijsko slavlje, u zajedništvu sa župnikom Josipom Marićem, svećenicima i brojnim hodočasnicima.

Pozdravljajući nazočne, biskup ih je podsjetio da se u Kutjevu od davnine osjećala blizina Isusove Majke te da je ona na ovoj jakoj duhovnoj postaji govorila našem hrvatskom srcu u razdobljima radosti, tješila u vrijeme žalosti, hrabrila u mnogim nemoćima i liječila naše tjelesne i duhovne rane. U znak zahvalnosti uputio joj je tri hvalbena poklika, na koje su hodočasnici odgovarali riječima njezine rođakinje Elizabete: „Blažena ti što povjerova.“ Svim sudionicima slavlja čestitao je blagdan Marijina rođenja, župljanima kutjevačke Župe čestitao je blagdan njihove Zaštitnice, a gradonačelniku i suradnicima te svim građanima Kutjeva čestitao je Dan Grada.

U homiliji biskup Škvorčević se najprije osvrnuo na brojna i neobična imena Isusova rodoslovlja, navedena u naviještenom evanđelju, zapitavši se što ona imaju s nama danas u kontekstu suvremenih događanja, koja nas nerijetko ostavljaju u nedoumici, jer su puna nekog mraka i negativnosti, onemogućujući nam da nazremo naznake bolje i uspješnije budućnosti. Naime, svjedoci smo da se trenutačno slaže neki novi svjetski poredak, raspoređuju se moćnici u nove saveze koje do kraja ne razumijemo i koji nas stoga ispunjaju strahom, ustvrdio je biskup. To je najvećim dijelom pokrenuo rat u Ukrajini, u kojem se velike svjetske sile međusobno iznova pozicioniraju i suprotstavljaju s naslova vojne, gospodarske ili neke druge moći, protumačio je mons. Škvorčević.

Kazao je kako se nisu okupili tu večer praviti analize onoga što se događa u suvremenom svijetu, „jer si moramo priznati kako mi tome nismo dorasli, nego želimo čuti Božju riječ u kojoj nam Bog naviješta jako utješnu činjenicu.“ Naime, dok ljudi nekoć kao i danas slažu neke svoje projekte i smišljaju neke svoje strategije, Bog ne ostaje daleko od našeg ljudskog stanja i nije na nj ravnodušan, nego je prisutan među nama da bi nas složio u svoj svijet, koji je uvijek uspješan.

„Ostvarujući u ljudskoj povijesti svoju pobjedničku strategiju, Bog se u različitim vremenima i situacijama, kako čujemo u evanđelju o Isusovu rodoslovlju, nije poslužio samo nekim jakim i moćnim ljudima, poput kraljeva među kojima se svojom moći i slavom ističe David, nego i tolikim slabim ljudima, kao što su povratnici iz babilonskog sužanjstva, koji su iskusili slom nekoć moćnog židovskog kraljevstva“, ustvrdio je biskup.

Kazao je da je Bog najveću svoju strategiju ostvario u Isusu Kristu, kako uvjerava sv. Pavao apostol u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima kad veli da Bog s polazišta svoje ljubavi surađuje s onima koji ga vole, i kojima se zbog te Božje ljubavi sve u njihovim životima okreće na dobro. Božja strategija ljubavi uvijek pobjeđuje strategije ljudske sebičnosti. Biskup je pozvao sudionike slavlja da se na ovom hodočašću obnove u činjenici vjere, da je Isus Krist Božja najmoćnija strategija u povijesti i budućnosti čovječanstva, i to upravo u trenutku kad je na križu kroz Isusovu nemoć progovorila njegova najveća moć, moć ljubavi: On umire za nas, da bi nas izbavio iz smrti i dodijelio nam vječni život, pojasnio je mons. Škvorčević.

Kazao je kako je tu Božju strategiju još u davno doba naznačio prorok Mihej, koji u ulomku prvog čitanja pjeva hvalospjev Betlehemu, malom i beznačajnom gradu, i naviješta da će upravo iz njega doći Božji Pomazanik, Mesija „vladalac nad narodima, kojeg će roditi ona koja ima roditi.“ Stavljajući Isusovo rodoslovlje na početak svog evanđelja, evanđelist Matej je posvjedočio kako je Bog putem ljudske slabosti ostvario svoje najveću i najbolju strategiju, izabravši jednostavnu, neznatnu nazaretsku djevojku Mariju, da bi po njezinoj suradnji priveo uspjehu svoj projekt spasenja ljudskog roda, pobjedu života nad smrću u njezinu sinu Isusu Kristu, začetu po Duhu Svetom. Kad se u ljubavi susretnu Božja moć i suradnička ljudska malenost, događa se Božji prodor i pobjeda u našoj prolaznosti, kazao je biskup.

Produbljujući Pavlov govor iz spomenute Poslanice, u kojem apostol uvjerava da je Bog biće koje u svojoj ljubavi predviđa događaje i ljude, te se ništa pod nebom ne događa slučajno, biskup Škvorčević ustvrdio je da se samo s ljubavlju najbolje i najtočnije vidi i prosuđuje stvarnost u nama i oko nas. Bez tog pogleda Božje providnosti ljubavi svijet bi ostao zarobljen u mraku ljudskih moćnika i njihovih strategijâ sebičnosti u politici, gospodarstvu, u braku i obitelji, u kojima čovjek teško stradava. A Bog nas je u krštenju suobličio Sinu svome Isusu Kristu, da u ljubavi prema njemu budemo spremni i sposobni podnositi patnju i trpljenje u braku i obitelji, na radnom mjestu i drugdje, uvijek i svagdje ostajući vjerni Bogu i s njime pobjednici, istaknuo je biskup.

Poručio je sudionicima slavlja da njihovo rođenje na ovom svijetu nije plod slijepog slučaja, ni neke njihove volje ili oduke, već djelo Božje ljubavi koja ih je odvijeka predvidjela. Stoga ih je pozvao da si posvijeste koliko je svaki od njih dragocjen u Božjim očima, i da su u svetom krštenju zauvijek zagrljeni tom njegovom ljubavlju koja je jača od svega pa i od same smrti te da u tom uvjerenju žive i iz tog uvjerenja djeluju. Hrabrio ih je da se, ako svoj život poslože u tim Božjim koordinatama, nemaju razloga bojati moćnika ovog svijeta, koji smišljaju velike projekte svojih sitnih i malih ljudskih sebičnosti, a koje redovito završavaju u propasti. Naprotiv, trebaju se radovati što su i oni poput Marije potpuno Božji i njegovi suradnici na ovome svijetu. Zahvalio je Isusovoj Majci što je, prihvativši Isusa i njemu služeći, prihvatila i sve nas te svima nama poslužila, da oni koji su u očima svijeta najmanji i posljednji postanu po Božjoj ljubavi prvi i najvažniji u njegovu svijetu. Kazao je da s njom „i mi vjerujemo Bogu i njegovu projektu o nama kojeg je ostvario u Isusu Kristu, jer je to projekt za nas, za naše vječno spasenje.“

Pri kraju pričesti uslijedila je služba svjetla, hvala i molbi Isusovoj Majci, u kojoj su hodočasnici uz pjesmu upućivali hvalbene poklike i izricali molbene zazive, uzdižući upaljene svijeće u rukama njoj u čast. Potom je biskup predvodio čin predanja Isusovoj Majci. Na završetku slavlja izrazio je uvjerenje da hodočasnici u svojim srcima osjećaju duhovnu snagu koju im je posredovala Isusova Majka na ovom hodočašću, ustvrdivši da je ona zalog pobjede nad svim nevoljama koje susrećemo u našoj svakodnevici. Zamolio je Mariju, Isusovu Majku da sve hodočasnike pohrani u svoje srce, moleći s njima i za njih da ni u jednom trenutku svoga života ne posumnjaju kako su napušteni ili izgubljeni, znajući da su najsigurniji u njezinim rukama. Zahvalio je hodočasnicima za njihovo molitveno raspjevano srce, kao i svima onima koji su doprinijeli da ovo slavlje bude lijepo, na čelu s novim župnikom Josipom Marićem i njegovim suradnicima, ministrantima, pjevačima, članovima župnog ekonomskog i pastoralnog vijeća te je na sve zazvao Božji blagoslov.