Pogreb je bio u srijedu 16. travnja na groblju u Košutama. Sestre iz svih zajednica splitske Provincije u domovini, s provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan, i nekoliko sestara drugih družbi, došle su na ispraćaj s. M. Ligorije. Među njima bile su dvije sestre sarajevske Provincije, misionarke s. M. Ana Uložnik i s. M. Liberija Filipović. Iz Vrhovne uprave u Zagrebu došla je vrhovna savjetnica s. M. Marina Mužinić. Okupila se rodbina, prijatelji, vjernici iz župe Košuta i Trilja.

Misu zadušnicu u crkvi u Košutama predvodio je župnik katedrale u Splitu mons. Ante Mateljan u koncelebraciji sa šestoricom svećenika. U propovijedi je mons. Mateljan iznio svjedočanstvo života jedne jednostavne i radosne redovnice s. Ligorije. Izrekao je to iz dubine duše koja je od djetinjstva susretala s. Ligoriju za vrijeme njezina odmora i posjeta obitelji u Mateljanima, i na temelju osobnog iskustva i doživljaja. Susjedi u rodnom selu doživljavali su je kao radosnu i samozatajnu časnu sestru, s velikim osmjehom na licu, radosnim smijehom i smislom za šalu. Doživjeli su njezinu dosjetljivost u malim stvarima i plemenitost duše, revnost za Krista i spas bližnjih. Don Ante joj je zahvalio za njezino redovničko služenje i svjedočenje. Istaknuo je evanđeosku radost s. M. Ligorije u svakodnevnom življenju, koja nije bljedila ni kad je posljednjih godina ozbiljno pobolijevala i strpljivo nosila križ bolesti i imala terapije dijalize. Istaknuo je zauzetost sestre Ligorije da se u Košutama sagradi samostan časnih sestara i to na darovanom zemljištu, koje je dijelom pripadalo i njezinoj obitelji. U tom samostanu je i preminula. Za vrijeme mise pjevao je župni zbor pod vodstvom s. M. Fanite Jukić. Na kraju mise uime sestara splitske Provincije od s. Ligorije se oprostila provincijska savjetnica i tajnica s. M. Maneta Mijoč. U riječi oproštaja je navela biografske podatke s. M. Ligorije i istakla njezin redovnički lik.

S. Ligorija (Jaka) Mateljan rođena je 22. siječnja 1939. u Košutama u vjerničkoj obitelji Joze i Ive rođena Vukas. U ranom djetinjstvu, u teškim ratnim vremenima i nedaćama, osjetila je s majkom, sestrama i braćom bolni nestanak oca Joze. Hrabra majka Iva, nepokolebljivom nadom u Boga, uz pomoć svojih najbližih, odgajala je i podizala svoje šestero djece. Župna zajednica bila im je druga obitelj. Tako je sestra Ligorija od malena rasla u vjeri i u pouzdanju u Boga. Njezina starija sestra Luca je postala sestra Služavka Malog Isusa i dobila redovničko ime s. M. Katarina. Slijedeći u sebi nutarnji Božji poziv i s. M. Ligorija se odlučila na redovnički život. Došla je u Družbu 15. rujna 1954. u kuću maticu u Zagrebu. Završila je gimnaziju i srednju glazbenu školu. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1959., a doživotne 1965. godine.

Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta obnašala je službu vjeroučiteljice, sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja u više župa: u Župi Kaštel Kambelovac i Župi Kaštel Gomilica, u Župi sv. Ilije u Metkoviću, u Župi sv. Križa – Veli Varoš u Splitu.

Od 1973. do 10. lipnja 2006., trideset i tri godine djeluje kao pastoralna suradnica u hrvatskim katoličkim župama u Kanadi, vrši službu orguljašice i voditeljice crkvenog pjevanja, katehistice i upraviteljice hrvatske katoličke škole, tajnice župe i sakristanke, aktivna je u više društava u župama te pomaže u kućanskim poslovima. Kao pastoralna suradnica djeluje u Hrvatskoj katoličkoj župi u Hamiltonu od 1973. do 1979., u hrvatskoj katoličkoj župi Hrvatskih mučenika u Mississaugi od 1979. do 1991., a zatim do lipnja 2006. u hrvatskoj katoličkoj župi Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu. Svima je ostala u sjećanju kao pristupačna, ugodna i radosna.

Sestra Ligorija se u župama u Mississaugi i u Torontu, u suradnji i suglasnosti sa svećenicima i voditeljima društava u župi, osobito istakla u pomoći pri organiziraju raznih akcija prikupljanja pomoći za potrebne kroz župni Caritas, i fond za pomoć misijama, osobito našim misionarima, ocu Anti Gabriću i drugima. Tijekom Domovinskog rata vjernici ovih hrvatskih katoličkih župa nesebično su slali pomoć za potrebne u Hrvatskoj. Slali su i pomoć za izgradnju samostana u Košutama. U tome je s. Ligorija bila sva zauzeta. Kao tajnica župe je za svaki doprinos osobno svima zahvalila, slala u Provinciju novac uz izvještaj o doprinosima darivatelja, a zahvalu Provincije redovito objavljivala u župnom listu kao i popis darivatelja.

Nakon povratka iz Kanade od 22. kolovoza 2006. živi i djeluje u zajednici u župi Dugopolje, gdje vodi domaćinstvo, kuha za župnika i sestre. Počela je osjećati ozbiljne zdravstvene probleme, pobolijevati na bubrezima i odlazi na terapije dijalize u Split iz Dugopolja i vraća se. Kroz redovnički život s. M. Ligorija vršila je i službu kućne predstojnice.

Od 22. srpnja 2022. premještena je iz Dugopolja u samostan u Košutama, kao starija i bolesna sestra. Iz samostana odlazi na dijalizu u Sinj. U samostanu u Košutama se na osobiti način posvetila molitvenom životu, sjedinjujući svoje trpljenje s Kristovim za Tijelo njegovo – Crkvu. Trudila se snagom vjere biti strpljiva u trpljenju. Nije gubila nadu. Bila je predana u ruke Božje. Svakodnevno je pisala dnevna razmatranja nad Božjom Riječju, uz dnevna misna čitanja i Časoslov dana, ili uz određenu tematiku na temelju Svetog pisma, kao svojevrsni duhovni dnevnik. Kad bi bila na dijalizi, prikopčana na aparat, molila je sva otajstva krunice, kako je sama posvjedočila. U životu, pa tako i u bolesti bila je strpljiva, ustrajna u ljubavi prema Isusu i radosna u svom redovničkom posvećenju do kraja. Nakon mise ukopana je u samostansku grobnicu.