Profesorica Vikica Vujica rođena je u Kaknju 1977. godine, kao najstarije od troje djece u obitelji Ane i pok. Nikice. U Brestovskom je završila osnovnu školu, a u Kiseljaku srednju školu nakon čega je 1996. godine upisala je studij teologije na Visokoj teološkoj školi u Sarajevu. Nakon završetka teologije 2002. godine počela je raditi u Katoličkom tjedniku i Srednjoj školi u Kiseljaku.

Odlazi na studij u Rim 2004. godine, gdje 2007. godine završava licencijat iz Misiologije koji je bio veoma dobro ocijenjen i objavljen u izdavačkoj kući Casini Editore (Rim) pod naslovom „Ermeneutica della religione e l’evento del dialogo in Raimon Panikkar“. Doktorski studij na Papinskom učilištu Gregoriana upisuje 2008. godine, a 2011. godine se vraća u Sarajevo i radi na Katoličkom bogoslovnom fakultetu kao asistentica na katedri Fundamentalne teologije.

U Dubrovnik dolazi 2016. godine i radi kao pročelnica Ureda za pastoral braka i obitelji i za informiranje, savjetovanje i posredovanje u pastoralu rastavljenih. Na Fakultetu misiologije Papinskog sveučilišta Gregoriana 28. lipnja 2017. obranila je doktorsku disertaciju o temi „Misticismo per il dialogo interreligioso: Una proposta attraverso gli studi di Raimon Panikkar e Thomas Merton“ – Misticizam za međureligijski dijalog: prijedlog kroz studij Raimona Panikkara i Thomasa Mertona“.

Iz Dubrovnika odlazi u jesen 2018. godine u Zadar, gdje je predavala kratko na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, a zatim od jeseni 2019. godine radi na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, na Odjelu za studentski standard i potporu studentima.

I nakon odlaska iz Dubrovnika ostala je povezana s Dubrovačkom biskupijom kao suradnik u pastoralu rastavljenih i raznim drugim projektima. Bila je jedan od važnih suradnika na pokretanju Ljetne teološke škole koja se održala prošle godine u Dubrovniku, ali i višegodišnja volonterka na programima za mlade na ljetnim kampovima za djecu na Šipanu i Mljetovanju, gdje je često služila kuhajući. Pružala je podršku u svemu što je osjećala da interpretira viziju Crkve u koju je vjerovala, nesebično darujući svoje znanje, vrijeme i ljubav.

Tome svjedoči i podrška koju je pružila biskupu Mati Uziniću na društvenim mrežama prije nekoliko tjedana: „Poštovani biskupe Mate Uziniću, hvala za sav trud. Pokazali ste brigu i ljubav za povjerene vjernike. Hvala za ohrabrujuće poruke, hvala za duhovnu skrb koju i u ovim teškim momentima pružate, hvala za pomoć buđenja ‘kućnih Crkvi’ i pomoć obiteljima da se otkriju kućnim Crkvama. S Vašim ohrabrenjem ova duhovna post je podnošljivija jer znamo da ona, osim osobne žrtve, uključuje odgovornost i ljubav prema bližnjemu. Hvala Vam! Hvala za mogućnost sudjelovanja u svakodnevnoj molitvi, Bog Vas poživio i dao Vam snage da ne posustanete.“

„U našim srcima ostat će upamćena kao osoba koja je otvarala mnoga vrata, i učila nas kako se ljubi drugog i drugačijeg. Vjerovala je u Boga koji je u svom beskrajnom milosrđu usmjeren na svakog čovjeka i nikad ni od jednog ne odustaje. Nije se libila niti biti gorljiva i žestoka kako bi Crkvu otvorila za malene, koji su joj bili posebno na srcu. Mnogima od nas nedostajat će članci koje je neumorno dijelila, knjige koje je rado prosljeđivala, sve kako bi svijet činila širim. Draga Vikice, nisi dugo bila s nama ali si nas zadužila za mnogo. Hvala ti na svemu, vjerujemo da si sad u zajedništvu i ljubavi s Gospodinom i tolikim drugim malenima, u kojima si uvijek prepoznavala i ljubila Njega”, ističu iz Dubrovačke biskupije.