Dr. Olga Carević rođena je 9. travnja 1925. u uglednoj novosadskoj srpskoj obitelji. U rodnom Novom Sadu završila osnovnu i srednju školu, a godine 1945. upisala se na zagrebački Farmaceutski fakultet, na kojem je i diplomirala.
Doktorirala je iz medicinske biokemije, znanstveno se usavršavala u Engleskoj, Belgiji i SAD-u.
Radila je u “Plivi”, predavala na Veterinarskom fakultetu i na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te Centru za poslijediplomski studij, a zatim u Institutu “Ruđer Bošković” i u Zavodu za zaštitu zdravlja kao znanstvena savjetnica.
Sudjelovala je u istraživanjima koja su rezultirala otkrivanjem antibiotika Azithromycin kojega je Pliva 1988. godine lansirala na tržište pod nazivom Sumamed.
Radila i surađivala na nekoliko inozemnih sveučilišta. I nakon umirovljenja nastavila je raditi. Pri Sekciji za promet i ekologiju Znanstvenog Vijeća za promet HAZU istraživala toksičnih učinaka emitiranih tvari iz motornih vozila na animalnu stanicu.
Članica je Hrvatske akademije medicinskih znanosti, The New York Academy of Sciences, European Society of Toxicology te počasna članica International Society for the Study of Xenobiotics.
Široj javnosti dr. Olga Carević poznata je po svojim apelima kojima se suprotstavila velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Prvi je objavila 18. kolovoza 1990. godine, dan nakon što su pobunjeni Srbi postavili balvane na ceste.
Apel je, po naslovom “Prijateljstvo Hrvata i Srba i obrnuto”, objavljen u dnevnom listu Vjesnik.
U njemu je profesorica Carević napisala: “Kao Srpkinja i stranački neopredijeljena ograđujem se od izjave o velikoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj koju je, u ime Srba ove republike, dr. Milan Babić, predsjednik Općine Knin, dao dr. Borisavu Joviću, predsjedniku Predsjedništva SFRJ. Bojim se da takve i slične izjave čelnika i drugih članova SDS mogu samo ugroziti brojna prijateljstva stvorena između Hrvata i Srba tijekom poslijeratnih godina. Smatram, međutim, da bi bilo daleko manje nesporazuma, da su čelnici SDS legalno iznijeli svoje mišljenje i primjedbe na Ustav Hrvatske u Saboru Hrvatske, umjesto što su prisustvovali saboru Srba u Srbu. I na kraju, vjerujem da moje mišljenje dijele mnogi Srbi diljem ove republike.”
Nakon toga napisala je čitavu seriju apela, članaka i knjiga kojima. Njene knjige “Srpski rod i Hrvatski dom” i “Glas srca i razuma” imale su veliki odjek u domaćoj i međunarodnoj javnosti.
Pisala je praktički do kraja svoga života. Zadnji put se hrvatskoj javnosti obratila u srpnju prošle godine kada je kratkom, ali veoma sadržajnom izjavom reagirala na tada aktualne prijepore vezane uz obilježavanje godišnjice vojno-redarstvene akcije “Oluja”.
“Kao Srpkinja otišla bih srcem punim ljubavlju u Grubore i u Knin. Moga sina Mislava, hrvatskog branitelja, izgubila sam 4. kolovoza 1993. godine. 18. kolovoza ove godine navršit će se 30 godina kako pišem o međusobnom prijateljstvu ljudi, kao i prijateljstvu čovjeka i prirode”, poručila je tada profesorica Carević.
Dr. Olga Carević dobitnica je plakete s likom Zdravka Lorkovića, odlikovana je redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, dobitnica je nagrade “Europski krug” 1994., od Hrvatskog Vijeća Europskog pokreta u Zagrebu, za promicanje demokratskih vrijednosti, prenosi Zgexpress.
