Preminule franjevke od Bezgrešne s. Silvija Žuljević i s. Petronila Čugura

Sprovodi s. Silvije i s. Petronile s misom zadušnicom bit će u ponedjeljak 22. ožujka na šibenskom gradskom groblju Kvanj.

S. Silvija Žuljević rođena je 3. srpnja 1938. u Rudi kod Sinja. U Družbu sestara franjevki od Bezgrešne u Šibeniku primljena je 9. studenoga 1958. Nakon kanditature primljena je u postulat 4. travnja 1959., a na svetkovinu sv. Franje, 4. listopada 1959. započela je godinu novicijata. Prve redovničke zavjete položila je 5. listopada 1960. a doživotne 5. listopada 1963. Djelovala je i radila u mnogim mjestima u našoj domovini: u samostanu franjevaca konventualaca na Cresu, u biskupiji u Senju, u Župi Gospe van grada u Šibeniku, u Župi sv. Ante u Drnišu, u franjevačkom samostanu u Sumartinu, u franjevačkom samostanu na Visovcu, u sestarskoj kući u Primoštenu, u samostanu sestara u Podstrani kod Splita, u samostanu i župi Svete Trojice u Karlovcu i u Kući matici u Šibeniku, gdje je provela posljednjih jedanaest godina. U nekim mjestima bila je i po dva puta: u Župi Gospe van Grada u Šibeniku, u Župi sv. Ante u Drnišu i na Visovcu. U nabrojenim mjestima radila je kućanske poslove ili je vršila sakristansku službu. Premda narušenog zdravlja, bila je vrlo požrtvovna, jednostavna i skromna sestra sv. Franje, bliska ljudima, revna u molitvi i drugim redovničkim obvezama. Voljela je svoju redovničku zajednicu i radila je predano za njezino dobro i za dobro Crkve.

S. Petronila Čugura rođena je 24. kolovoza 1930. u Jasenskom, župa Sinj. U Družbu sestara franjevki od Bezgrešne primljena je 30. ožujka 1948. Godinu novicijata započela je 16. siječnja 1949. u Drnišu a prve redovničke zavjete položila je u Kući matici u Šibeniku 22. siječnja 1950. a doživotne također u Šibeniku 30. siječnja 1953.

U Šibeniku je pohađala glazbenu školu „Ivana Lukačića“ gdje je učila svirati klavir i harmoniku.   Od 1957. do 1961. pohađala je tečaj za crkvene orguljašice i katehizaciju u Zagrebu. Glavninu svoga života svirala je i vodila crkveno pjevanje na raznim župama: u Župi Gospe van grada u Šibeniku, u Senju je vodila katedralni mješoviti i dječji zbor od 1953. do 1964. To djelovanje u Senju ostavilo je najsnažniji pečat u njezinu životu i s posebnom ljubavlju rado se prisjećala Senja, senjskog biskupa Viktora Burića i senjskih ljudi. Potom je vodila crkveno pjevanje u Primoštenu, u Vodicama, u župi Miljevci kod Drniša, u samostanskoj kapeli u Podstrani, za vrijeme Domovinskog rata u hotelu Imperial u Vodicama gdje su bili smješteni prognanici i izbjeglice i u crkvi Sv. Frane u Šibeniku. Osim što je vodila liturgijsko sviranje i pjevanje bila je sakristanka i katehistica, bavila se ručnim radom i drugim poslovima. U više navrata bile je predstojnica u zajednicama sestara u Senju, u Primoštenu, u Vodicama u Drnišu i u Kući matici u Šibeniku.

Po svojoj naravi s. Petronila je bila vrlo vedra i ljudi su je rado vidjeli u svojoj sredini. U svojim redovničkim obvezama bila je posebno revna, često u molitvi pred Presvetim, rado je učinila svakome uslugu i nikada joj nije bilo teško. Preboljela je dosta teških bolesti i operacija, ali unatoč tome doživjela je visoke godine. Kako je svakodnevno molila sv. Josipa za sretnu smrt tako je i umrla na njegovu svetkovinu.