Euharistijsko slavlje slavljeno je u crkvi sv. Lovre u kojoj su zemni ostaci majke Klare. Na početku slavlja okupljene je pozdravio upravitelj samostana i crkve fra Josip Klarić uputivši dobrodošlicu vrhovnoj poglavarici i vicepostulatorici s. Tereziji Zemljić, nazočnim sestrama franjevkama od Bezgrješne, svećenicima te okupljenom narodu. Poseban pozdrav uputio je predvoditelju slavlja biskupu Glasnoviću, istaknuvši radost zbog njegova dolaska u rodni Šibenik.

Predvodeći misno slavlje, dubrovački biskup je u svojoj je homiliji povezao evanđeoski izvještaj o pozivu carinika Mateja s povijesnim i duhovnim poslanjem majke Klare Žižić. Osvrćući se na vremenski raspon od četiri stoljeća, istaknuo je kako se vanjski svijet iz temelja promijenio — od granica, tehnologije, medicine do načina komunikacije — no ljudsko je srce u svojoj biti ostalo jednako.

„I tada je, kao i danas, čovjek želio biti prihvaćen; boljela ga je odbačenost, bojao se bolesti, siromaštva i smrti. I tada je čovjek griješio i tražio nekoga tko će ga spasiti i razumjeti. Okolnosti su se promijenile, ali ljudsko srce nije. Ono je nemirno dok se ne smiri u Bogu i stalno traži smisao, nadu i ljubav”, pojasnio je.

Tumačeći Isusov susret s Matejem, propovjednik je naglasio razliku između ljudskoga i Božjega pogleda. Dok su drugi u Mateju vidjeli tek grešnika i omraženog carinika, Isus je vidio čovjeka i njegovu budućnost. „Iza svih naših etiketa — bio netko proglašen dobrim ili lošim, uspješnim ili promašenim — uvijek stoji ranjen čovjek koji nosi teret i koji treba Isusov pogled pun ljubavi. Isus nikoga ne isključuje iz svoga prijateljstva. Nije Matej postao savršen pa ga je Isus pozvao, nego ga je pozvao da bi mu preobrazio život”, kazao je.

Matej je sjedio u carinarnici, na sigurnom položaju gdje su drugi dolazili k njemu, a Isus ga poziva da ustane i pođe prema drugima. To pitanje biskup je postavio cijeloj Crkvi: sjedimo li zatvoreni u svojim strukturama, čekajući da ljudi dođu k nama, ili znamo ustati i poći ususret čovjeku u potrebi?

Govoreći o dolasku majke Klare iz Promine u Šibenik 1673., u teškim vremenima osmanskih pustošenja, gladi i siromaštva, biskup je ustvrdio kako ona nije došla s velikim materijalnim planovima ni bogatstvom, već s jednostavnim franjevačkim duhom nasljedovanja Krista u malenosti: „Majka Klara nije mogla promijeniti velike političke i ratne prilike svoga doba niti izliječiti sve bolesti, ali je vidjela čovjeka koji je stajao pred njom: bolesnika, napuštenog putnika, siromaha. Njezina evangelizacija bila je prije svega evangelizacija djelima. Zato je spomen-knjiga i naziva ‚svijećom i ogledalom Šibenika‘“.

„Vjernost jednoj karizmi ne znači samo ponavljati ono što je utemeljiteljica radila prije četiri stoljeća. Vjernost znači činiti ono što bi Klara činila da danas živi. Kada bi Klara danas hodala našim ulicama, koju bi ranu prepoznala? Zato nas evanđelje i život svetaca pozivaju da ne ostanemo zatvoreni, nego da vjeru pretočimo u služenje vršeći tjelesna i duhovna djela milosrđa”, poručio je.

Pri završetku euharistije prisutnima se obratila vrhovna poglavarica Družbe s. Terezija Zemljić, uputivši zahvalu biskupima, svećenicima, pjevačima te svim štovateljima koji godinama hodočaste na Klarin grob. Istaknula je kako brojna pismena svjedočanstva, koja svakodnevno pristižu poštom, elektroničkom poštom ili se ostavljaju na grobu, svjedoče da vjerni puk majku Klaru doživljava kao neumornu zagovornicu pred prijestoljem Božjim. Kako bi potaknula prisutne na još usrdniju molitvu, s. Terezija je okupljenima pročitala nekoliko autentičnih svjedočanstava i molitvenih nakana.

Spomenuto je i svjedočanstvo mlade obitelji Tonćija i Nikoline R. iz Kaštela. Nakon teških zdravstvenih dijagnoza i prognoza liječnika da nikada neće moći imati djecu, u trenucima teške bolesti supruge u rujnu 2021. pred crkvom u Solinu suprugu je nepoznati prolaznik pružio sličicu majke Klare s molitvom, a sutradan pred bolnicom i krunicu. Obitelj se počela utjecati zagovoru majke Klare. Nakon operacija i oporavka, 9. siječnja 2026. Nikolina je rodila zdravog dječaka. U znak zahvalnosti dječaka su u svibnju donijeli na Klarin grob u Šibenik te mu je krsno ime Roko.

Slavlje je završilo zajedničkom molitvom za proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare Žižić. Vjernik iz Vodica Josip Jole Mateša recitirao je prigodne stihove i sestrama je poklonio skulpturu majke Klare koju je osobno izradio.

Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti zbor iz Vodica pod ravnanjem s. Klare Pavlović.

Spomen-slavlje se odvijalo u ozračju trostrukog jubileja: uz 320 godina od njezina prijelaza u vječnost, obilježava se i 400. obljetnica njezina rođenja, kao i opća franjevačka jubilarna godina 800. obljetnice preminuća sv. Franje Asiškoga.

Program obilježavanja započeo je u kući matici Družbe sestara franjevki od Bezgrješne u Šibeniku gdje je u samostanskoj kapeli priređeno cjelodnevno euharistijsko klanjanje. Pred Presvetim Oltarskim Sakramentom sestre i brojni vjernici tijekom dana u tišini su zahvaljivali Gospodinu za dar života, svetački primjer i bogatu karizmu svoje utemeljiteljice, moleći za njezino skoro proglašenje blaženom, objavljeno je na mrežnoj stranici Šibenske biskupije.

FOTO 320. obljetnica preminuća majke Klare Žižić