José M. Castillo rođen je u Puebla de Don Fadrique (Granada) 1929. godine. Doktorirao je iz dogmatske teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Predavao je dogmatsku teologiju na Teološkom fakultetu u Granadi te bio gostujući profesor na raznim sveučilištima (Gregoriana, Rim; Comillas, Madrid; UCA, El Salvador). Bio je „isusovac bez papira“. Jedan od vrlo rijetkih teologa doktora honoris causa državnog Sveučilišta u Granadi. Autor je više od trideset knjiga i članaka u znanstvenim časopisima te dnevnim listovima. Prije više od trideset godina objavio je teme pučke teologije.

Godine 1988. njegova je venia docendi povučena i otpušten je s mjesta profesora na Teološkom fakultetu u Granadi. Ista sankcija pala je na Juana Antonia Estradu, profesora na istom fakultetu, i direktora časopisa Misión Abierta Benjamína Forcana.​ S druge strane, od tog trenutka nadalje, Castillo je pozvan da svake godine predaje svoje kolegije na Srednjoameričkom sveučilištu José Simeón Cañas u Salvadoru, gdje je bio jedan od profesora koji su zamijenili isusovce ubijene 1989. godine.

Nešto kasnije, 2007., na vlastitu je želju napustio Družbu Isusovu. Od tada ga je pratila Marga, njegova životna suputnica, koja ga je pratila i posljednjih sati ovozemaljskog života.

José M. Castillo je znao reći da u Crkvi postoji „dvostruki moral: vrlo zahtjevan kada je u pitanju šesta zapovijed, i vrlo tolerantan moral kada je u pitanju sve što se tiče novca“. Uz to, isticao je da Crkva mora „obnoviti svoj moral, prikupiti nove doprinose iz humanističkih znanosti i prihvatiti da postoje državni zakoni koji se ne prilagođavaju nijednom religijskom moralu“.

U travnju 2018. Castillo je bio primljen na privatnu audijenciju kod pape Franje. Jesús Bastante je za talijanski teološki portal Settimana News taj događaj opisao kao očitu rehabilitaciju španjolskog teologa.

Castillo je bio dopredsjednik Zbora teologa „Ivan XXIII“. Neka od njegovih djela su: „¿Hacia dónde va el clero?“ (1971.), „La alternativa cristiana“ (1978.), „Símbolos de libertad“ (1981.), „Teología para comunidades“ (1990.), „Los pobres y la teología. ¿Qué queda de la teología de la liberación?“ (1997.), „La humanidad de Dios“ (2012.) i „La religión de Jesús“ (2021.). Nekoliko njegovih knjiga doživjelo je više od šest izdanja. Prevedene na druge jezike, posebice portugalski i talijanski.

„Prijatelj, uvijek pažljiv i zabrinut za svoju Crkvu, zaljubljen u nju i slobodu koju joj je posljednjih godina donio papa Franjo, koji ga je primio na audijenciju i priznao da ga čita te da mu se divi. O njemu je trenutno teško pisati jer još uvijek čekamo njegov posljednji članak koji je namjeravao posvetiti položaju žena u Crkvi. Nedostajat će nam njegov snažan, snažan glas, njegova uvijek precizna riječ. I pokušat ćemo dovršiti najnovije projekte koje je ostavio na stolu u Granadi. I čitat ćemo ga, jer Castillo nam je ostavio predani život i svoju riječ. Njegova zapisana, proročka riječ koja odjekuje u srcima mnogih ljudi dobre volje. Počivaj u miru prijatelju“, piše španjolski teološki portal Religión Digital. Sveučilišna zajednica Granade i uprava pridružili su se iskazu tuge koju dijele njegova obitelj, kolege i prijatelji Joséa Maríe Castilla, objavili su.