U mnoštvu knjiga što smo ih mogli vidjeti na sajamskom dijelu ovogodišnjega sveaeniekog teeaja, jedva je bilo moguae uoeiti dobru knjigu. Ne s razloga što nije bilo i dobrih knjiga, nego zbog “gomile” knjiga i svega, baš svega što ima kakav dodir s pastoralom, s crkvom-gra?evinom i s ljudima Crkve.
Pažljivi obilaznici naših izdavaekih izloga ipak su uoeili knjigu IMENA I IMENDANI – OBITELJSKI IMENAR gosp. Antuna Jarma, sveaenika ?akovaeke biskupije, vea potvr?enog pisca u krugu našega crkvenog izdavaštva. Znatiželjnika je zacijelo privukao primamljiv naslov i likovnost korica. Ali, knjiga A. Jarma odista je mnogo više od toga. Ili, ona je u punom smislu odgovor na naslov i na lice (likovnost) knjige. Novost u našem katoliekom izdavaštvu. A. Jarm je, doduše, imao pred sobom dobra pomagala (v. Literatura/Izvori, str. 34/348) i druge fragmente, ali u hrvatskoj dosadašnjoj literaturi nije imao cjelovitoga uzorka.
Knjiga IMENA I IMENDANI predstavlja znatno drugaeiji genus (književnu vrstu) od naših dosadašnjih knjiga koje obra?uju imena. Naime, na jednoj smo strani imali vea uhodane živote svetaca, ponajviše oslonjene na pueki crkveni kalendar (katolieki izdavaei), na drugoj lingvistieku obradu imena (strueni pristupi, jezikoslovci), na treaoj liturgijsko usmjerenje u odnosu na imena (svetaca). A. Jarm je veoma skladno povezao sva tri spomenuta pristupa, satkao knjigu koja ae zacijelo ostati upamaena kao doprinos našoj imendanskoj bibliografiji.
Nakon sadržajnoga i utemeljenoga predgovora – koji je i više od toga, jer je veama uvod nego predgovor – A. Jarm pristupa imenima. Jednostavno, imenima. Ne, dakle, u prvom redu svecima, jer svi su sveci najprije imali ime, a potom su to ime posvetili životom. Ne u prvom redu slijedom svetaca, jer mnoga imena nisu dosegla “svetost” (Miodrag, Vesna, Zdenka i dr.), ali su nazoena u imendanskom nazivlju. No, oslonjenost imena na svece je svejedno najbitnija oznaenica ove knjige. A. Jarm je, veoma sažeto i odista bitno, prikazao svetost imena gdjegod je ona povijesno ostvarena. Polazeai prvo od etimologijskoga, jezikoslovnoga i povijesnoga – eesto poganskoga – znaeenja svakoga imena, A. Jarm je prikazao uzlazni rast znaeenja, što kao da doživljava puninu u svecu koji je “posvetio” odre?eno ime. Taj doživljaj rasta znaeenja daje posebnost izboru autorove književne vrste. Ta osobitost upada u oei tim više i tim dublje što autor sve izriee odista teenim i lijepim urijeeenjem.
Uz taj poglaviti dio knjige slijede vrijedni prilozi: abecedni popis osnovnih imena (str. 229-233), osnovna imena s izvedenicama (str. 235-276), izvedenice i inaeice osnovnih imena (str. 277-312), te kalendari, od kojih bismo prvi mogli nazvati pueki (str. 315-326), a drugi prošireni, liturgijski (str. 329-346).
Spomenuti su prilozi ishod pažljivoga i temeljitog rada, zacijelo korisna ne samo za obiteljski izbor imena nego i za jezikoslovno obogaaenje naše onomastike. Je li taj posao posve iscrpljen, reai ae pojedini struenjaci. Voljeli bismo, primjerice, vidjeti, kao prvu oznaenicu, više imena iz naše nacionalne povijesti, od kojih su neka u eestoj primjeni kod Hrvata. Nema npr. Branimira, Krešimira, Zdeslava, osim kao izvedenice. Poželjeli bismo, dakako, i više svetaca. Nema Timoteja, Tita, Skolastike, Polikarpa, Joakima i sl. Primijetili bismo tako?er da je, barem u liturgijskom kalendaru (str. 329-246), trebalo staviti oznaenice svetosti, naime, sv. ili s. Knjiga A. Jarma se, naime, doimlje kao normativno djelo, a otklon svetaeke oznaenice izravnava “profano” sa “sakralnim”, što smatramo nedostatkom.
Još bismo primijetili, opet u liturgijskom kalendaru, da je trebalo donijeti osovinsku tablicu pomienih svetkovina i blagdana. Nadasve Uskrs, izvorište svega kalendara, polazište za sve nedjelje, svetkovine i blagdane. Takva bi tablica dobro došla – možda u mjeri za deset godina – i kao informacija za pomiene blagdane.
Mnogi ae posegnuti za knjigom IMENA I IMENDANI – OBITELJSKI IMENAR A. Jarma. Zacijelo, u toj knjizi obiteli imaju vrijedan savjetnik za izbor imena novih naraštaja, župnici i vjeroueitelji ozbiljno pomagalo za promicanje kršaanske i duhovne vrijednosti imena, a jezikoslovci dobre naznake za etimologijsko i kulturološko znaeenje imena. (Bernardin Škunca, ofm)