Najprije je župnik Robert Mokri zaželio biskupu Antunu dobrodošlicu. Biskup je potom u uvodnoj riječi podsjetio kako je prije 23 godine, kao tek zaređeni požeški biskup pohodio Stražeman na današnju svetkovinu i njezinim župljanima povjerio u molitve svoje biskupsko služenje, obećavši im za uzvrat svoju molitvu. Zahvalio im je za duhovnu potporu koju mu trajno iskazuju. Čestitao im je svetkovinu njihova nebeskog zaštitnika i izrazio radost što će dvojica mladića, od kojih je jedan njihov negdašnji ministrant, biti primljeni među kandidate za svete redove. Pozvao je sudionike slavlja na molitvu za nova duhovna zvanja, za posvećenje svećenika, kao i za one koji trpe zbog koronavirusa i nisu se mogli pridružiti našem euharistijskom zajedništvu.

U homiliji biskup je spomenuo kako je minulih dana iz znanstvenih krugova stigla vijest da bi i na Marsu moglo biti života, jer su na tom planetu pronašli tragove vodika, jednog od temeljnih elemenata neophodnih za život. Kazao je kako i ta vijest potvrđuje da mi životom smatramo samo ono što smo zatekli u zemaljskim uvjetima te ih znanstvenim putem pokušavamo pronaći i u svemirskim prostranstvima.  Međutim današnja svetkovina svetih arkanđela snažno nas podsjeća da život nije samo ono što mi ostvarujemo, nego da postoji viša, duhovna  razina, neuhvatljiva, ali stvarna, ustvrdio je biskup. Kazao je da  nam o toj duhovnoj razini života govori Božja riječ u misnim čitanjima današnje svetkovine, a osobito Isus u evanđelju. Postoji svijet nevidljivih osobnih moći i silâ, i mi ljudi već ovdje na zemlji  možemo biti dionici toga višega života i svijeta, istaknuo je biskup. Međutim, te sile nisu samo pozitivne i dobre, nego mogu biti negativne i zle, kako nam svjedoči apostol Ivan u ulomku drugog čitanja iz knjige Otkrivenja, opisujući sukob između dobrih moćnih duhovnih bića, zvanih anđeli i zlog duhovnog bića nazvanog Zmaj ili Sotona. Jednom od dobrih anđela ime je Mihael, što prevedeno na hrvatski znači »Tko je kao Bog?« – koji je sa svojim anđelima pobijedio Zmaja u duhovnom boju na nebesima, koji se prenio i na zemlju, čiji smo dionici. Jamči nam Božja riječ da na koncu neće pobijediti moć zla, nego moć dobra, jer su Sotona i njegovi anđeli, zbačeni s neba, konačno zauvijek poraženi  u Isusu Kristu, utjelovljenom Sinu Božjemu, koji sebe u današnjem evanđelju naziva Sinom Čovječjim, podsjećajući na Danijelovo proroštvo u današnjem prvom čitanju. Prorok u svom viđenju opisuje niz neljudskih zemaljskih gospodstava nad čovjekom, nakon kojih s neba dolazi na oblaku netko kao Sin Čovječji, kojemu bi predana sva vlast, kojom oslobađa čovjeka i sve stvoreno od podložnosti moćima zla i smrti. Biskup je podsjetio sudionike slavlja da su oni u krštenju pritjelovljeni moćnom Sinu Čovječjem, Isusu Kristu, u čijoj je smrti i uskrsnuću okončana borba sa zlom i mi pridruženi njegovoj pobjedi nad silama zla i nad samom smrću.

Napomenuo je kako evanđelist Ivan u kratkom evanđeoskom ulomku današnje svetkovine pet puta u različitim inačicama upotrebljava glagol »vidjeti« i imenicu »gledanje«,  – a možda i šest puta, jer čini se da bi Isusove riječi upućene Natanaelu »Evo istinitog Izraelca u kom nema prijevare« u skladu s izvornim grčkim tekstom točnije bilo prevesti: »Gledaj istinitog Izraelca u kom nema prijevare«. Biskup je naglasio da je riječ o Isusovu pogledu. Za razliku od pogleda znanstvenika koji pozitivističkom metodom dopiru samo do vodika i drugih dohvatljivih stvarnosti našeg života i svijeta Isus prodire u cjelovitost i do dna Natanaelova bića i svakoga od nas, u našu prolaznost i smrtnost, preobražavajući je svojom smrću na križu u neprolaznost i vječni život. Govoreći o silasku i uzlasku anđela nad Sina Čovječjega, Isus je posvjedočio kako je u njemu Bog s neba sišao među nas ljude, da bi nas po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću uzdigao u slavu vječnog života, u vječni Očev zagrljaj, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se oduševe za navedene Božje istine, i da u teškim situacijama svoga života ne zaborave kako one nisu njihova sudbina, već ono što je Bog u Sinu svome Isusu Kristu za njih ostvario.  Podsjetivši kako riječ anđeo znači glasnik, vjesnik, biskup je ustvrdio da je anđeo svatko onaj tko naviješta i razglašuje ljudima tko su oni u Isusu Kristu. Izrazio je radost što su Stjepan i Frane danas javno pred nazočnima u crkvi očitovali želju da budu anđeli, to jest glasnici i navjestitelji, ne nekih ljudskih priča, nego Božje istine o nama, koja se dogodila u Isusu Kristu, služitelji i suradnici Božje savršene pobjedničke moći kojoj je ime ljubav. Također je kazao kako nam je po dvojici nazočnih đakona, zaređenih minule subote, od kojih je jedan iz Našica a drugi iz Brodskog Stupnika, Bog posvjedočio da nas voli.  Naglasio je kako je potrebo da se među nama uvijek nađe neki Filip koji će Natanaela dovesti k Isusu, i da su dvojicu kandidata za svete redovi priveli k Isusu oni koji su molili za njih, da prepoznaju  kako ih on poziva te mu se odazvali. Zahvalio je Gospodinu Isusu za to djelo, a sv. Mihaelu povjerio da moli za naše kandidate za svećeništvo, da žive u svijesti kako se po vjernosti Bogu stiže do blažene vječnosti.

Na svršetku svete mise biskup je čestitci prigodom slavlja župnog zaštitnika pridodao još dvije čestitke: bogoslovima Stjepanu i Frani što su službeno postali kandidati za đakone i svećenike Požeške biskupije, pozvavši nazočne na ustrajnu molitvu za svećenička zvanja, te svima koji danas slave imendan, sa željom da ih sveti arkanđeli prate u njihovim nemoćima.