Primjer siromaštva i ljubavi asiške svetice

Vatikan, (IKA) – “Kako ne istaknuti da 750. godina od kako ga je Papa potvrdio, Pravilo svete Klare čuva netaknutim svoj duhovni čar i svoje teološko bogatstvo? Savršena usklađenost ljudskih i kršćanskih vrijednosti, mudri sklad kontemplativnog žara i evanđeoske strogosti potvrđuju ga za vas, drage klarise trećeg tisućljeća, kao učiteljski put koji se mora nasljedovati, bez prilagođavanja ili popuštanja duhu svijeta”, ističe papa Ivan Pavao II. u poruci sestrama klarisama u povodu 750. obljetnice smrti sv. Klare Asiške, utemeljiteljice Reda siromašnih sestara ili klarisa, čiji se blagdan slavi 11. kolovoza.

Samo isključiva opredijeljenost za Krista raspetog, koju je ostvarivala s gorljivom ljubavlju, objašnjava odluku kojom se sveta Klara zaputila putom “uzvišenog siromaštva”, izraza koji obuhvaća u svom značenju iskustvo “oplijenjenosti”, koje je Božji Sin živio u Utjelovljenju, piše Papa u svojoj poruci klarisama. Nasljedovati Božjeg Sina, koji je postao naš put, za nju je podrazumijevalo da ne želi drugo osim utonuti s Kristom u iskustvo radikalne poniznosti i siromaštva, koji su uključivali svaki vidik ljudskog iskustva sve do “oplijenjenosti” križa. Opredjeljenje za siromaštvo bilo je za svetu Klaru zahtjev vjernosti evanđelju, u tolikoj mjeri da je od pape tražila “povlasticu siromaštva”, kao povlasticu oblika monaškog života koji je ona započela, piše Papa.

Osobitu pozornost koju je Klara pokazivala prema vrijednosti jedinstva u bratstvu kao da je u suodnosu sa zrelim kontemplativnim iskustvom otajstva Presvetog Trojstva. Istinska kontemplacija, naime, ne zatvara u individualizam već ostvaruje istinu o “biti jedno” u Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Klara u svom pravilu nije samo osovila bratski život na vrijednostima uzajamnog služenja, dioništva, dijeljenja, već se pobrinula da zajednica bude čvrsto izgrađena na jedinstvu uzajamne ljubavi i mira te da sestre budu pozorne uvijek očuvati uzajamno jedinstvo međusobne ljubavi, koja je sveza savršenstva. Bila je, naime, uvjerena da uzajamna ljubav izgrađuje zajednicu i potiče na rast u pozivu, piše Papa.
Sveta je Klara, dodaje Papa, “željela da klauzurna zajednica bude potpuno uključena u Crkvu, u nju čvrsto usidrena svezom poslušnosti i sinovske podložnosti”. “Ona je bila itekako svjesna da život klauzurnih redovnica mora postati zrcalo za ostale sestre pozvane nasljedovati isti poziv, kao i svijetlo svjedočanstvo za one koji žive i svijetu”, piše, između ostaloga, Papa u svojoj poruci klarisama u povodu 750. obljetnice smrti svete Klare.

Rođena u Asizu 1193. ili 1194. u plemićkoj obitelji sveta je Klara primila solidnu kršćansku naobrazbu. Prosvijetljena božanskom milošću biva privučena novim oblikom evanđeoskog života kojeg je započeo sveti Franjo i njegovi drugovi te se odlučila na radikalnije nasljedovanje Krista. Napustivši obiteljski dom na savjet samog sv. Franje odlazi u malu crkvu Porcijunkulu, kolijevku franjevačkog iskustva, gdje se pred oltarom sv. Marije odriče svih bogatstava i oblači siromašnu pokorničku halju u obliku križa. Nakon kraćeg razdoblja traženja stiže u mali samostan sv. Damjana, gdje joj se pridružuje mala sestra Agneza (Janja). Tu su im se pridružile ostale djevojke, koje su željele odjelotvoriti evanđelje kroz kontemplativnu dimenziju. Klara je doživljavala svoje zvanje kao poziv na življenje po uzoru na Mariju, koja je ponudila svoje djevičanstvo djelovanju Duha Svetoga kako bi postala Majka Krista i njegova mističnog tijela. Osjećala se tijesno združena s Gospodinovom Majkom.

Marijin lik pratio je hod zvanja asiške svetice sve do njezine smrti. Red te “učenice svetog Franje”, koja je preminula 11. kolovoza 1253., danas ima oko 900 samostana na svih pet kontinenata.