Suslavili su upravitelj župe svetog Antuna u Bučic vlč. Vedran Pejak Pašić i rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa mons. Antun Sente ml., a đakonsku su službu vršili fra Davor Palić OFM i vlč. Ivan Iviček. Liturgijsko pjevanje su predvodili članovi župnog zbora Presvetog Trojstva iz karlovačkog naselja Zvijezda.

U homiliji je fra Leopold pozvao okupljene Josipove štovatelje da d„opuste da ih Duh Sveti vodi, kako bi svoja ranjena srca, možda nekim ranama još iz djetinjstva, poput svetog Josipa u poniznosti vođeni Duhom Svetim predali Gospodinu. Upravo će Gospodin Isus Krist učiniti nešto najljepše, kao što je u naviještenom Evanđelju, stavio svoju ruku na slijepca te mu vratio vid. Jednako tako želi i svakom od nas podariti duhovni vid kojim ćemo moći jasno razlučivati dobro od zloga, te biti posve Božji i radosni. Kao što je Isus ozdravljenom slijepcu poručio da se više ne vraća u svoje selo, zapravo tako i svakom od nas poručuje da se više ne vraćamo u prostore grijeha, odnosno da ne griješimo, da se ne vraćano onome što nas je onesposobilo za dobro djelo jer Gospodin daje one darove kojima se Bog proslavlja u ljudskom životu, baš kao što je proslavio i svetog Josipa. Stoga nam valja poput svetog Josipa ostati u poniznosti, te dopuštati Bogu da se proslavlja po nama“, poručio je karlovački gvardijan.

Pri kraju misnog slavlja vjeru je posvjedočio gospodin Joško Maržić, koji je ponukan nedavnom objavom u Glasu Koncila o donaciji rimskog misala na kineskom jeziku Josipovu svetištu publicista dr. Danka Plevnika i sam odlučio vrijednu bibliju iz vlastite zbirke umjetnina darovati Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu.

„Dolazim iz prekrasnog otoka i grada Paga. Moji su pradjedovi bili pomorci. Nažalost, moja obitelj pa i ja sam smo bili samo folklorni vjernici. Pred dvadeset i pet godina doživio sam obraćenje. Moj je prijatelj molio za mene. Jednom me pozvao kod sebe doma, odazvao sam se. Slijedio je dugačak razgovor i moje otrežnjenje, odnosno obraćenje. Bili smo prijatelji od mladosti, nakon što je on doživio susret sa živim Bogom htio je i meni prenijeti to prekrasno iskustvo. I uspio je, obratio sam se. Tada sam se ponovo rodio. Hvala dragom Bogu. Volio bih i na tu se nakanu ustrajno molim da cijela moja obitelj upozna put do Boga. Uvjeren sam da je to i jedini spas za Hrvatski narod. Istinski biti u Bogu.

Ako je dragi Bog odabrao svetog Josipa za zaštitnika Svete Obitelji, ako je Hrvatski sabor molio i odredio da sveti Josip bude zaštitnik hrvatskog naroda i naše domovine, a znamo da jest, onda smo svi mi pozvani na posebno čašćenje svetog Josipa počevši baš iz ovog mjesta, odnosno iz ovog svetišta kojega su hrvatskih biskup odredili za središnje mjesto štovanja zaštitnika drage nam domovine Hrvatske. Sveti Josip je stup naše Domovine. Stoga podržimo ovo svetište, pomognimo da se još više razvije jer bez Marije i Josipa, a to nam je u duhovnoj ostavštini ostavio i blaženi Alojzije Stepinac nema života Hrvatima.

Kao turistički djelatnik imao sam više mogućnosti, a jedna od njih je i ta da sam postao kolekcionar umjetnina posebno vjerničkog sadržaja. Još kao srednjoškolac, a osobito kasnije kao student i u daljnjem životu osjetio sam potrebu otkupiti i na taj način ih sačuvati predmete koji nas upućuju na Boga odnosno znak su pobožnosti vjernosti katoličkoj vjeri. Neki put sam se odricao i doslovno oskudijevao u osnovnim potrebama, samo da spasim te svete predmete. Tako činim posljednjih šezdeset godina svojeg života, te sam stvorio veliku zbirku. Neke sam predmete već darovao različitim crkvenim zajednicama i crkvenim institucijama. Na neki način vračam svete predmete u svete prostore i to me posebno čini sretnim, a tako ću, u dogovoru sa svojom obitelji, nastaviti.

Pred dosta godina, za vrijeme pontifikata svetog Ivana Pavla II štampana je Zlatna biblija u 1500 primjeraka na hrvatskom jeziku opremljena vrhunskim reprodukcijama slikovnih umjetničkih biblijskih prikaza. Kako sam poznavao ljude iz organizacijskog odbora predložio sam im da upravo ja otkupim prvi primjerak tog posebnog izdanja Biblije. Tada su mi odgovorili da je prvi primjerak rezerviran za samog papu Ivana Pavla II. Onda sam zatražio da otkupim zadnji odnosno 1500. primjerak. Iako ga tada još nisu ni otisnuli, ja sam ga rezervirao i naravno kupio i čuvao ga kod svoje obitelji sve do danas. Sve ove godine dobivao sam više ponuda za otkup zadnjeg primjerka Zlatne biblije. Ni sam ne znam zašto se nisam htio od nje odvojiti, očito ju je Bog odredio da bude ovdje u ovom svetištu svetog Josipa zaštitnika naše domovine Hrvatske. I evo: Ovu Zlatnu bibliju 1500. zadnji primjerak ovog izdanja dragi moj monsinjore Antune Sente, predajem Vama kao čuvaru Hrvatskog nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu, da je čuvate te bude dragom Bogu na slavu, a hrvatskom narodu na spas i blagoslov. Uz sam dar dostavljam i vlasnički list ovjeren kod javnog bilježnika. Uvjeren sam da je sada ova Zlatna biblija konačno na pravom mjestu. Hvala ti Bože, ovo je za mene izniman događaj!“, kazao je gospodin Maržić.

Nacionalno svetište svetog Josipa svojom Galerijom „Martin Borković“ organizira različite kulturne događaje i pribavlja umjetnine te stvara fundus vrijednih djela kao potvrda pripadnosti hrvatskog naroda kulturnom katoličkom svijetu. Uz tu bibliju u spomenutom fundusu nalaze se dva sveska biblije opremljene na sličan način, a nekad su bila u vlasništvu hrvatskog književnika Miroslava Krleže.