PROCJENA NOVIJEG STANJA U ODNOSIMA IZMEĐU PRAVOSLAVLJA I EKUMENSKOG POKRETA
Službeno glasilo Srpske Pravoslavne Crkve “Pravoslavlje” u broju od 15. svibnja objavilo je priopćenje sa zasjedanja o “Procjeni novijeg stanja u odnosima između Pravoslavlja i ekumenskog pokreta” održanom u Solunu od 29. travnja do 2. svibnja. Donosimo prikaz toga dokumenta.

Predstavnici svih kanonskih pravoslavnih Crkava okupili su se na poziv Njegove svetosti ekumenskog patrijarha gosp. Bartolomeja a na poticaj Ruske i Srpske Pravoslavne Crkve. Jedan od glavnih razloga održavanja tog skupa bilo je istupanje Gruzijske Pravoslavne Crkve iz Svjetskog vijeća Crkava zbog toga što je njezino članstvo u ekumenskim organizacijama moglo biti uzrokom unutrašnjih sukoba. Savjetovanju je predsjedao Njegovo Visokopreosvećenstvo metropoliti efeški gosp. Krizostom. Skup je započeo blagoslovom koji su sudionicima zasjedanja zajednički podijelili ekumenski patrijarh Bartolomej i ostali poglavari pravoslavnih Crkava a potom su upućene čestitke Njegovom blaženstvu arhiepiskopu atenskom i cijele Grčke g. Krizostomu u povodu njegova izbora za arhiepiskopa.
Mitropolit efeški Krizostom potom je održao prigodno predavanje nakon čega su svi nazočni izaslanici Pravoslavnih Crkva predstavili stanje u svojim Crkvama. U govorima je posebno istaknut odnos tih Crkava prema ekumenskom pokretu, osobito prema Svjetskom Vijeću Crkava, iznoseći također i probleme s kojima se njihove Crkve susreću na tom području. U raspravi koja je uslijedila razmotreno je sudjelovanje pravoslavnih Crkava u tijelima Svjetskog vijeća Crkava.
Sudionici su jednoglasno osudili raskolničke skupine kao i određene skupine ekstremista u krilu pravoslavnih Crkava koje pod izgovorom ekumenskih pitanja kritiziraju crkveno vodstvo i potkapaju njegov autoritet pokušavajući na taj način izazvati podjele u pravoslavlju.
Izaslanici su također istaknuli da se sudjelovanje pravoslavlja u ekumenskom pokretu uvijek zasnivalo na pravoslavnoj Predaji, odlukama svetih sinoda, mjesnih pravoslavnih Crkava i svepravoslanih konferencija poput Treće svepravoslavne predsaborske konferencije održane g. 1986, te skupa poglavara pravoslavnih Crkava iz g. 1992.
Sudionici su jednoglasno istaknuli nužnost da Pravoslavna Crkva i ubuduće sudjeluje u različitim oblicima međukršćanske suradnje.
Ponovljeno je protivljenje određenim “razvojnim tokovima” u nekim protestantskim Crkvama članicama Svjetskog vijeća Crkava koje Pravoslavna Crkva smatra neprihvatljivima. U tome kontekstu sudionici su se posebno pozvali na zasjedanje Svjetskog vijeća Crkava održano g. 1992 kada su se predstavnici pravoslavnih Crkava najodlučnije usprotivili ideji uspostave odnosa s bezvjercima. Jednak otpor pružili su i glede sveobuhvatnoga teološkog rječnika, ređenja žena, prava koje neke Crkve priznaju “seksualnim manjinama” te napokon određenih težnji usmjerenih “religijskom sinkretizmu”. Izaslanici posebno ističu činjenicu da su izjave pravoslavnih predstavnika promatrane kao izjave manjine tako da nisu mogle bitno utjecati na odluke Svjetskog vijeća Crkava.
Sa savjetovanja je upućen poziv svim pravoslavnim Crkvama da pošalju službena izaslanstva na zasjedanje 8. generalne skupštine Svjetskog vijeća Crkava što će se u prosincu održati u Harareu. Donesene su i odluke kojih će se pravoslavna izaslanstva pridržavati na skupštini kako bi izrazila svoju “zainteresiranost i zabrinutost”. Pravoslavni će predstavnici sudionike skupštine u Harareu upoznati s odlukama s ovog skupa u Solunu. Odlučeno je također da pravoslavni predstavnici neće sudjelovati u ekumenskom bogoslužju, zajedničkim molitvama i vjerskim obredima u tijeku održavanja skupštine. Pravoslavni izaslanici jednako tako neće sudjelovati ni u glasanjima na skupštini, osim u posebnim slučajevima kada se neko glasovanje bude izravno odnosilo na pravoslavlje, ali i tada uz prethodni jednoglasni dogovor svih pravoslavnih izaslanstava. Na kraju se ističe da će taj stav vrijediti sve dok ne dođe do korjenitog preustroja Svjetskog vijeća Crkava “koji će omogućiti adekvatno pravoslavno sudjelovanje na zadovoljavajući način”.
Sudionici savjetovanja smatraju također neophodno potrebnim osnivanje teološkog povjerenstva sačinjenog od pravoslavnih predstavnika i predstavnika Svjetskog vijeća Crkava. To bi povjerenstvo započelo s radom nakon skupštine u Harareu a imalo bi za cilj razmatranje prihvatljivih uvjeta sudjelovanja pravoslavnih u ekumenskom pokretu te korjenitu promjenu ustrojstva Svjetskog vijeća Crkava.

2