Zbog izvanrednih okolnosti u Đakovu su bile s. Josipa Pavla Jakić i s. Kristina Lovreković, a s. Elizabeta Koščak i s. Rita Ljevar predavanja su pratile „online“.

Fra Siniša govorio je o teološko-antropološkom iskustvu redovničkoga života, u kojem je poseban naglasak stavljen na redovničke zavjete kao na „javni i svečani odabir Boga pred svijetom“. „Na zavjete se treba gledati kao na veliki milosni dar, kao na posvetu Bogu, kao na divno svjedočanstvo radosti predanja.“

Govorio je i o temi zajedništva, u kojoj je istaknuo bitne elemente koje to zajedništvo treba imati da bi nasljedovalo evanđeoske vrednote, a to su: malenost, milosrđe, jednostavnost, radost i zahvalnost. Zatim je govorio i o temi Redovništvo, u kojoj je ukazao na unutarnje i vanjske krize koje se pojavljuju u redovništvu, u kojem je naglasio da „redovnik treba prihvatiti Boga kao ‘odbačeno dijete’ u ovom sekulariziranom svijetu“.

Posljednje dvije teme bile su Pashalni misterij i Euharistija u kojima je fra Siniša govorio o Očevoj ljubavi prema čovjeku i tome kako se Bog ponižava da bi izišao ususret čovjeku, u liku Presvetoga Tijela i Krvi. „Bog iz ostavljenosti prelazi u svetost dok izriče: ‘U ruke tvoje, Gospodine, predajem Duh svoj’.“

Posljednja dva dana sestrama u Đakovu pridružile su se i ostale sestre juniorke: s. Marija Sonja Kaurin, s. Marija Karla Ivanović, s. Marina Makar, s. Marijela Nikolić, s. Terezija Rukavina, s. Franciska Ulrika Sajdl, s. Mariangela Markotić, te se „online“ priključila i s. Teodozija Memqaj. Razgovorima, radom u grupama i izlaganjima, sestre su svojim sudjelovanjem prikazale ono do čega su došle, razmišljajući o navedenim temama.