U koncelebraciji je bio duhovnik sestara vlč. Vedran Pejak-Pašić, župnik iz Zaprešića preč. Ivan Frkonja, vlč. Ilija Čabraja i p. Krešimir Djaković, a služio je đakon Ilija Nikolić. Slavlju je nazočila i rodbina, domaći župljani te hodočasnici iz rodnih župa zavjetovanica.

Na početku homilije biskup je čestitao novozavjetovanicama, poglavarici s. Rafaeli, svim susestrama, kao i domaćim župljanima i rodnim župama sestara, izrazivši radost u ime Sisačke biskupije i cijele naše Domovine i Katoličke Crkve. Govoreći o današnjem Evanđelju po Ivanu biskup je istaknuo kako ono donosi izvještaj o dolasku Krista apostolima na dan uskrsnuća te ponovno za osam dana. „Prvi puta apostol Toma nije bio s apostolima i na njihovo kazivanje da su vidjeli Gospodina koji je živ, nije vjerovao. On se zapravo htio sam osvjedočiti, kao što su se i ostali apostoli uvjerili tek kada su susreli Isusa živa. To je doista bilo neshvatljivo iskustvo, nešto nikad viđeno ni čuveno pa nije neobično da Toma nije prihvatio ono što su mu pripovijedali ostali apostoli. I Krist uskrsnuli sljedeće nedjelje, nakon što je ponovno uputio svima riječ ‘Mir vama!’, obraća se upravo Tomi riječima: ‘Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran’. Odgovori mu Toma: ‘Gospodin moj i Bog moj!’ Reče mu Isus: ‘Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju’! Toma se uvjerio i nije bio nevjeran, dapače, povjerovao je i bio gorljivi navjestitelj Krista uskrsnuloga. I život je svoj položio za Isusa. To i nas poziva, draga braćo i sestre, da dopustimo Isusu uskrsnulome da nas susretne, da nas dodirne, da nas uvjeri da je živ. Rane koje pokazuje Isus Tomi i apostolima rane su ljubavi, dokaz da je on umro za nas, ljude. I kad ih pokazuje Tomi da ih dodirne, kao da i njemu i nama kaže: ovim sam te ranama spasio, uvjeri se, stavi svoju ruku… No, Tomi više ne treba ni dodir, on vidi i vjeruje: ‘Gospodin moj i Bog moj’. Izriče vjeroispovijest koja je i naša. I mi to Isusu recimo i poklonimo mu se“, poručio je okupljenima biskup.

Biskup Košić je rekao kako je važno primijetiti da se Gospodin otkriva svojim učenicima upravo na dan svojeg uskrsnuća: prvi i osmi dan, tj. u nedjelju. „Na nedjeljnom okupljanju učenici otada pa do dana današnjega i dok bude svijeta i vijeka mogu susresti uskrsnulog Gospodina. Toma nije prvi put doživio Isusovo uskrsnuće jer nije bio sudionik nedjeljnog zajedništva. To znači da odsutnost ili bježanje iz nedjeljnog zajedništva može biti i za nas kobno, možemo ostati bez Isusove blizine.

Nedjeljna euharistija je tako vrhunac našeg susreta s Uskrsnulim“, upozorio je biskup poručivši s. Mariji i s. Magdaleni Mariji da je i njih, poput sv. Tome, Isus zaželio susresti.

„Pozvao vas je da ga dodirnete, da upoznate ljubav kojom vas je ljubio i život položio za vas. Vi ne bježite od njega, dapače, došle ste same da mu se poklonite, da ispovjedite svoju vjeru u njega, da iskusite blaženstvo onih koji vjeruju i kada ne vide. Vaše je predanje danas potpuno. U Isusove ruke. I to je pravi put za vaše posvećenje, da vašu osobnu sreću i za blagoslov i sreću naše Crkve i Domovine. Samo takve duše mogu pridonijeti da ljudi budu bolji, da svijet živi u miru, da se poštuje život, da se cijeni dostojanstvo svakog čovjek, svake žene i muškarca, svakog djeteta i starca. Neka je stoga blagoslovljen ovaj dan, ovaj čas i čitav život naš“.

U nastavku, biskup Košić je progovorio i o Nedjelji Božjeg milosrđa istaknuvši, među ostalim, kako je milosrđe drugo ime za Srce Isusovo. „Jer, gdje vlada milosrđe, tu vlada Krist, a Srce njegovo simbol je Božje ljubavi i milosrđa. Bl. majka Marija od Isusa, utemeljiteljica sestara Kćeri Srca Isusova, umirući je rekla da je njezino djelo, djelo za svećenike. Ona se žrtvovala i molila za svećenike, da bi se i njezine sestre neprestano molile za svetost i vjernost svećenika. Drage sestre, koje danas polažete svoje privremene zavjete, želim vam da vas zagrli Božje milosrđe Srca Isusova, da doživite radost što je Gospodin živ uskrsnuli s vama, da vas njegove rane neprestano nadahnjuju da se i same, u ljubavi i vjernosti, možete žrtvovati za svećenike, za Crkvu, za čitav svijet“, zaključio je biskup nakon čega su sestre položile svoje privremene redovničke zavjete.