Uz slavljenika su suslavili župnik vlč. Ivica Gladojić i domaći sin mons. Dario Paviša, tajnik Apostolske Nuncijature u Južnoj Africi. Slavlju je prisustvovao i Hrvoje Havliček, bogoslov četvrte godine rodom iz Župe sv. Franje Ksaverskoga u Kozarevcu. Uz župljane rodne župe, u molitvenoj zahvali na daru 50 godina svećenstva, uz zlatomisnika, ujedinila se i njegova rodbina među kojoj su bile i tri sestre Marija, Ljubica i Jelica te brat Luka s obiteljima. Na početku misnog slavlja, vlč. Gladojić pozdravio je zlatomisnika i uime svih prisutnih mu uputio iskrene čestitke. Naglasio je da je milost u župi imati zlatomisničko slavlje. Župnik je prisutne pozvao da mole za duhovna zvanja, i svećenička i redovnička, kako bi ponovno u Župi Kalinovac imali mladu misu jer po tome se vidi da je u župi vjera živa.

U propovijedi je zlatomisnik zahvalio Bogu na daru svećenstva. Opisao je svoj put do duhovnog poziva na koji ga je potaknu vjeronauk za studente koji je pohađao kada je došao studirati u Zagreb. Prisjetio se svoje mladosti i života prije 50 godina u Kalinovcu. Nakon 50 godina život se potpuno promijenio. Promijenile su se i zgrade u Kalinovcu, kao i u mnogim našim selima i gradovima: izgrađene su nove škole, vrtići, starački domovi, općinske zgrade i dvorane. No, postoji jedna građevina koja je još uvijek ista, najviša u selu, ona koja gleda prema nebu, a to je župna crkva, rekao je.

Ona je još uvijek tu potpuno ista, doduše od temelja do krova jako lijepo obnovljena i uređena. Sada nam je potrebna obnova one duhovne crkve, što je često puno teže. Potrebne su godine, poniznost i strpljenje u toj duhovnoj obnovi, rekao je prof. Zalar. Posvijestio je važnost zajedništva i živost  vjerničkog života u župi, „koja je iznad politike i bilo kojeg drugog interesa, ali je zalog povezanosti i suživota svih mještana. Iz takvog duhovnog zajedništva dolazi napredak i izrastaju i duhovna zvanja“. Zlatomisnik se u misi posebno prisjetio i svojih roditelja za koje je molio i uz njih posebno zahvalio na daru života i 50 godina svećeničkog služenja. Na kraju mise, župnik je uime župe uručio je poklon slavljeniku i pozvao sve na zajedničko druženje ispred crkve.

Prof. dr. Đuro Zalar, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, rođen je 29. rujna 1941. u Kalinovcu, kao prvo od petero djece majke Kate, rođ. Grgec i oca Šimuna. Osnovnu školu polazio je u Kalinovcu i Đurđevcu, gimnaziju u Koprivnici, gdje je maturirao 1960. godine. Na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1965., te se potom, kao inženjer elektrotehnike, zaposlio u struci. Od 1966., kao pitomac Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, studirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu te od 1970., kao pitomac zavoda Germanicum et Hungaricum, na Papinskom sveučilištu Gregorijani u Rimu, završivši studij magisterijem 1973. godine. Za svećenika je zaređen 1972. u zagrebačkoj katedrali. Bio je kapelan u Bjelovaru, u Župi sv. Terezije te potom župnik u Hrastovici kraj Petrinje. Godine 1975., kao pitomac Hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, započeo je doktorski studij dogmatike na Gregorijani. Nakon dvije godine odlazi u Njemačku, u Freiburg i. Br., gdje nastavlja rad na disertaciji i ujedno djeluje u njemačkoj pastvi.

Od 1984. do 1990. radio je kao knjižničar u knjižnici Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. U međuvremenu, godine 1986., doktorirao je na Gregorijani disertacijom o Romanu Guardiniju. Kao honorarni nastavnik započeo je 1989. s predavanjima na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Od 1990. bio je direktor Caritasa Biskupske konferencije Jugoslavije, a od osnutka Hrvatskog  Caritasa 1992., postao je njegovim direktorom. Prestavši 1993. raditi u Caritasu, posve se posvetio nastavničkoj djelatnosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, sudjelujući u njegova četiri studijska programa: u programu religiozne pedagogije i katehetike, u filozofsko-teološkom programu, u studiju duhovnosti, te u programu Instituta za teološku kulturu. Predavao je Metodologiju znanstvenog rada te dogmatske predmete: Kristologiju, Otajstvo trojedinoga Boga i Sakramente. Godine 2005. izabran je za predstojnika Katehetskog instituta. S navršenih 70 godina života, završio je svoju nastavničku djelatnost na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Sada se, kao rektor crkve Sv. Martina u Zagrebu, u prvom redu, posvećuje pastoralnom radu.