Sve ono vrijedno i dragocjeno tu je posve blizu, samo treba otvoriti oči. Doznaje to i sjajna trojka: Ivana na Rolama, Zorko zvani Televizorko te Divljan Šumski. Zbivanja u kojima sudjeluju na rubu su nestvarnog, u okruženju prirode, ali sa stvarnim preokupacijama: školske brige, obiteljske prilike, vjerska događanja. Više o samoj knjizi u razgovoru je otkrila i sama autorica Dubravka Rovičanac, inače profesorica hrvatskoga jezika i književnosti koja se istaknula u pisanju za djecu i mlade.

„Moja nova knjiga Sjajna trojka sjećanje je na jedno lijepo djetinjstvo. Ja sam Dubravka iz Dubrave, Dubravi je vrlo blizu Maksimir, dakle šumski prostor u kojem živi Divljan Šumski. I to na krošnjama, koje nisu dostupne prosječnom šetaču. On dolazi u kontakt s Ivanom na Rolama i Zorkom Televizorkom. To dvoje djece povremeno odlazi u šetnju i ondje susreću tog neobičnog, romantičnog, čovjek bi mogao možda reći – divljaka, ali riječ je o dječaku koji živi na vrlo primitivan način, ali u bliskom kontaktu s prirodom“, kazala je prof. Rovičanac. Divljan Šumski na neki način može biti junak, ali i ostalo dvoje djece također, jer kao što Divljan njih vodi kroz šumu, tako Ivana i Zorko njega vode kroz urbanu šumu, ali i šumu informacija, svijet interneta koji je svojevrsna opsesija Zorku Televizorku koji nikamo ne ide bez svojega mobitela.

Kroz priče se provlači i kršćansko nadahnuće, one su isprva nastale za Hrvatski katolički radio, ali su dovoljno široko postavljene pa ih može prihvatiti svatko tko primjećuje prisustvo Stvoritelja u svijetu. To je kršćansko nadahnuće u nekim primjerima očito, a u nekima pomalo prikriveno.

„Naša crkva dovoljno je velika da se u njoj svatko može moliti na svoj način ako pritom ne smeta ostalima“, jedna je od rečenica iz priče Divljan na misi pa tako i sam Divljan dolazi na misu i ondje se moli na svoj način. „Međutim, to je iskren, dubok način kontakta sa Stvoriteljem. I on će onda prepoznati u euharistiji Isusa“, dodaje autorica Rovičanac. Osvrnula se i na priču Divljan i žive jaslice koja prenosi općeljudsku poruku o nježnosti i vrijednosti tradicije, a ne nužno samo kršćansku poruku. Povezala je svoje priče s radom u školi, za koji uvijek nastoji da nije dosadan, odnosno da je učenje prožeto zanimljivošću i zabavom. Takve su, stoga, i njezine priče – poučne i zabavne.

U jednoj od priča Divljan Šumski kroz prozor uzlazi u stan Zorka Televizorka, baš za vrijeme blagoslova kuća. Zorko je, kao mnogo gradske djece, često sam pa kako ne bi i ove godine sam dočekao blagoslov kuća, majka je dopustila da mu društvo dođe praviti prijatelj, no nije znala da će taj prijatelj – uletjeti kroz prozor, svećenika na „Mir s tobom“ odvratiti s „I tebi isto“. Autorica Rovičanac tumači kako priče osim poučnoga karaktera prati i jedan fini humor. Osim kršćanskoga nadahnuća, u pričama je prisutno i ono ekološko. S obzirom na svoje iskustvo u radu s djecom, profesorica Rovičanac istaknula je da su djeca danas vrlo osjetljiva na život oko sebe, brigu o okolišu. Povezala je to i s likovima u ovoj knjizi koji su u nekim pričama junaci upravo brige i ljubavi prema prirodi. „Tko poznaje dobro šumu, ona može doista biti molitvenik“, zaključila je autorica.

U razgovoru se osvrnula i na problematiku koju iznosi u svojim pričama, odnos prirode i gradske sredine, susret stvarnosti i mašte (Divljan Šumski živi u Maksimiru, ali u plemenu sličnom nekom u Amazoniji).

Knjigu je objavila Kršćanska sadašnjost.