Lucrecia i María José, samohrane majke, nisu se poznavale od ranije. Spojila ih je slična situacija u kojoj su se našle nakon odluke da se sa kćerima presele iz Kolumbije i Bolivije u Hrvatsku iz koje su prije tri generacije njihovi preci odselili. Naime, potomci hrvatskih iseljenika imaju pravo na hrvatsko državljanstvo, što su njih dvije i zatražile, te se doselile u Hrvatsku. Tako Isusovačka služba za izbjeglice postaje dio njihovih životnih priča koje sliče na priče drugih povratnika koje susrećemo.

Oni povratkom u Hrvatsku traže sigurniji život, što im nije bilo moguće u državama Južne Amerike gdje su otmice, kriminal i korupcija češća pojava, a zdravstveni sustav je u kolapsu pod teretom pandemije. Zajedničko im je što većina ne govori hrvatski, iako ga uče i žele naučiti. Nepoznavanje jezika ih stavlja u vrlo nepovoljan položaj kada krenu u izradu dokumenata, premda ih je većina visokoobrazovana, te uz španjolski govori i engleski.

Isusovačka služba za izbjeglice ih individualno asistira, pomaže im da ostvare prava i iziđu iz začaranog kruga. Kako se lako u taj krug upada, primjer su Lucrecia i María José koje su bez prebivališta u RH djecu mogle upisati u vrtiće samo po ekonomskoj cijeni koja im je previsoka budući da su bez posla. S druge strane, ako im netko ne čuva djecu ne mogu raditi i zaraditi za stanarinu, a ušteđena sredstva presuše za dva do tri mjeseca. Bez obzira na kvalitetnu suradnju državnih službenika, njima su rokovi od po godinu do dvije jednostavno predugački. Dodatni uteg je općenito prisutna visoka razina nepovjerenja stanodavaca prema strancima kojima ne dozvoljavaju da na njihovu adresu prijave prebivalište.

Kroz projekt „SIDRO – podrška Strancima u Integraciji u hrvatsko DRuštvO“ Isusovačka služba za izbjeglice nastoji pomoći članovima te ranjive skupine da ostvare prava i sve preduvjete za dobru integraciju i normalan život: da dobiju hrvatsko državljanstvo, izrade osobne dokumente, nostrificiraju diplome, pronađu posao s kojim dobivaju i besplatno zdravstveno osiguranje, pronađu dom gdje će moći prijaviti prebivalište, nauče hrvatski jezik i nastave školovanje.

Trenutačno se kroz individualan i grupni pristup korisnicima pruža socijalna asistencija, pratnja, prevođenje na engleski i španjolski jezik, te informativni on-line susreti gdje se obrađuju teme poput pronalaska posla, pisanja životopisa, uvjeta za zdravstveno osiguranje, spajanje obitelji itd. Osim kroz iskustvo i znanja zaposlenika, na potrebe se odgovara i kroz angažman volontera koji govore engleski i španjolski jezik ili su osposobljeni za pružanje pravne pomoći.

U sklopu projekta SIDRO ostvarena je i suradnja s relevantnim dionicima kao što je Ured dobrodošlice pri Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Hrvatske, ambasada Republike Čile, Croaticum, Hrvatska matica iseljenika te pojedincima, podrijetlom Hrvatima, koji su u Zagrebu otvorili privatne poslove.

Iskustvo je pokazalo kako je položaj tih državljana Hrvatske u mnogočemu zahtjevniji čak i od položaja azilanata. Za ostvarivanje normalnog života u Hrvatskoj potrebni su im prije svega učinkovitiji pravni procesi, a za ostalo će se oni sami polako pobrinuti vlastitim radom i talentima.