U objavljivanju djela u izdanju Hrvatskoga književnog društva svetog Jeronima još je sudjelovao Ogranak Matice hrvatske u Ozlju i Hrvatsko biblijsko društvo u Zagrebu.

U sam program uveo je vlč. dr. Vlado Mikšić, supsidijar u Nacionalnom svetištu svetog Josipa, svećenik zadužen za kulturu karlovačkog kraja, koji je predstavio prof. dr. Alojzija Jembriha i njegovo djelovanje na kulturnom polju, a ukratko je podsjetio da se u karlovačkom kraju susreću sva tri hrvatska narječja i spomenuo se brojnih svećenika grada Karlovca i okolice koji su svojim djelovanjem obogatili hrvatsku kulturu.

Slijedilo je predstavljanje samoga djela. Predstavljanje profesora Jembriha imalo je dva osnovna dijela. U prvom dijelu u kratkim crtama govorio je o liturgijskim knjigama na kajkavskom narječju. Brojni lekcionari kao i molitvenici jasan su dokaz da se upravo preko kajkavskog narječja željelo jednostavnim vjernicima približiti evanđeoska poruka.

U drugom dijelu predavanja usredotočio se na samog prevoditelja Svetog pisma Ivana Ruperta Gusića, koji je rodom iz nedaleke Vivodine. Završio je izvješćem o djelovanju zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca, rodom Karlovčanina, koji je svesrdno poticao pisanje na narodnom jeziku, a svojom tiskarom širio kajkavsku riječ.

Predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Ozlju Stjepan Bezjak podsjetio je kako je došlo do suradnje u objavljivanju toga djela te ukratko predstavio brojne djelatnosti Ogranka Matice hrvatske u Ozlju. Zaključnu riječ uputio je mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta, koji je istaknuo kako je za svećenika važno da ima na raspolaganju više prijevoda Svetog pisma na osnovu čega bi mogao lakše tumačiti Božju riječ vjernom puku.