Propovijed kardinala Theodora Edgara McCarricka na svetkovinu Majke Božje od Kamenitih vrata

Započinjem zahvalom Bogu za ovu milošću ispunjenu prigodu da budem s vama u predivnoj zagrebačkoj prvostolnici i da vas pozdravim, moji dragi hrvatski prijatelji, koje istinski volim i čijoj sam se povijesti tako često pridružio u zadnjih dvadeset godina. Čini mi se da je ovo moj petnaesti posjet vašemu povijesnom gradu te sam došao dobro upoznat s ovom zemljom i blagoslovljen mnoštvom prijateljā koje ovdje imam.

S kardinalom Bozanićim prijatelj sam puno godina, još iz vremena kada je on bio krčki biskup. Radujem se njegovu vodstvu Crkve u Hrvatskoj i zahvaljujem Bogu za ljubav koju mu očituje njegov narod kao svojemu pastiru i svojemu učitelju u vjeri. Početci moje povezanosti s Hrvatskom sežu u dane kada je kardinal Šeper, prije oko trideset i pet godina, posjetio New York i kada sam ja bio tajnik Sluge Božjega, kardinala Terencea Cooka. Veselilo me prijateljstvo s velikim kardinalom Kuharićem, dragim prijateljem koji me jednom prilikom pozvao da s njim i s kardinalom Puljićem koncelebriram misno slavlje baš za ovim oltarom. Bio je to trenutak koji nikad ne ću zaboraviti. Jednako tako ne ću zaboraviti blagoslovni dar koji sam primio ovdje 1998., kada je naš predragi Sveti Otac, blažene uspomene, Sluga Božji Ivan Pavao II. proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Zbog svih tih razloga zahvaljujem Bogu i njegovoj svetoj Majci za ovaj poziv da danas budem s vama.

Upravo je današnji dan 48. obljetnica mojega prezbiterskog ređenja. U ono se vrijeme na taj dan slavio blagdan Bogorodice Marije Kraljice. Svoju sam službu stavio pod njezinu zaštitu, a u mome biskupskom grbu središnji je motiv jednostavna kruna kao spomen na Nju kao Kraljicu moga svećeništva i moje biskupske službe, dok ona danas u nebu kraljuje kao Kraljica hrvatskoga naroda, ma gdje se on nalazio. Neka me ona, koju častimo kao Majku Božju od Kamenitih vrata i Majku Božju Bistričku, vodi da vam danas kažem nešto što će vam biti od vjerničke koristi.

Prvo čitanje iz Knjige Otkrivenja opisuje Našu Gospu mističkim pojmovima. Pojavljuje se kao predivna žena – simbol svih svetih žena i svih odanih majki. Ona je žena zaodjevena suncem, s mjesecom pod nogama, a na glavi joj kruna od dvanaest zvijezda. U tome čudesnom liku Knjiga Otkrivenja progovara nam o njezinoj slavi i o njezinoj bliskosti s Bogom koji upravlja svijetom u pravednosti i ljubavi. Taj nam navještaj govori i o povijesti trajne borbe kojom svaki od nas, svako njezino dijete, mora suzbiti sile zla ovoga svijeta i podzemlja. Blažena Djevica Marija i naša pobožnost prema njoj ponekad će biti neprihvaćena od svijeta koji ne vjeruje, te zbog toga ona zagovara našu vjeru i naš život u Isusu Kristu. Krjepost vjere, tako snažna u životu hrvatskoga naroda, izložena je napadu u sadašnjemu svijetu, u svijetu sekularizma, materijalizma i sebeljublja.
Knjiga Otkrivenja očituje nam bitke s kojima se Crkva nastavlja sučeljavati i s kojima se i mi, kao vjerni sinovi i kćeri Crkve, također moramo suočiti. No, naviješteno čitanje doziva nam jasno u svijest da su spasenje i snaga došli u Isusu Kristu i da je sva moć i sva vlast na nebu i na zemlji dana Njemu, i to isključivo Njemu. Stoga smo pozvani da, časteći Blaženu Djevicu Mariju, štujemo i slavimo Isusa Krista, njezina Sina, i da svoje pouzdanje polažemo u njega koji je – bez obzira na protivštine i krize našega vremena – uvijek s nama, da bi nam iskazivao ljubav; da bi nas snažio i vratio nas u dom svoga Kraljevstva koje ostaje zauvijek, gdje ćemo biti s Marijom i Josipom i sa svima svetima, u miru i radosti koju svi mi tražimo u njegovoj prisutnosti i u njegovoj ljubavi.

Znam da je suvremena povijest ove zemlje često bila ispunjena opasnostima i teškoćama. Znam i to da je često vaša vjera bila ta koja vas je jačala i da vam je vaša pobožnost prema Bogorodici dala hrabrosti i sposobnosti da nastavite živjeti svoju radost u Božjoj ljubavi. U stanovitome je smislu to uvijek bila povijest hrvatskoga naroda. On je preživio napade sa svih strana, ali je taj narod uvijek bio i bedem Crkve, a njegova ga je vjernost i u vremenu blagostanja i u vremenu nevolje konačno dovela do mirnoga posjedovanja vlastite povijesne kulture i vrjednota pravde i mira, obitelji i prijateljstva koje su uvijek resile vjerodostojan života ovoga divnog naroda.

Sa svetim Pavlom, u Poslanici Rimljanima koju smo navijestili u ovoj misi, molim da vas Bog mira učini savršenima u svetosti i da jedni druge srdačno ljubite nehinjenom ljubavlju kao braća i sestre, da u duhu budete gorljivi, u nadi radosni, u nevolji strpljivi, kao što ste uvijek bili, te da budete postojani u molitvi. Vi znate kako valja živjeti takvim životom, jer ste bili izazvani da to činite stoljećima. Gospodin u svojoj milosti, Djevica Marija, vaša predraga Majka, i Crkva koja je vaša obitelj davali su vam snagu vjekovima. Bogorodica vas još uvijek čuva, vodi i štiti. Radujem se s vama u toj vjekovnoj vjeri; radujem se što je Crkva u Hrvatskoj živa i ponovno mlada.
Naše nas evanđelje podsjeća da naša učiteljica treba biti Marija i da su njezine pouke izazovne, te da su one uvijek za naše dobro i za dobro naših bližnjih. Kao što Marija govori poslužiteljima u ovome prekrasnom evanđelju o Kani Galilejskoj da učine što god im kaže njezin Sin, tako Marija govori svakomu od nas večeras i od nas traži istu poslušnost. “Što god vam rekne, učinite!” – tako Marija kaže poslužiteljima. Siguran sam u određenome smislu da im ona omogućuje razumjeti da će, ako to učine, vidjeti čudesne znakove i čuda koja nadilaze njihovo razumijevanje. Ista je njezina poruka i za nas. Ako slijedimo Gospodina kao pojedinci, kao obitelji i kao narod, otkrit ćemo da su naša povijest i naši životi blagoslovljeni izvanrednom milošću. Marija kaže uzvanicima na svadbi prije dvije tisuće godina: “Što god vam rekne, učinite!” Marija večeras govori nama: “Što god vam rekne, učinite!” Ta je poruka i jednostavna i jasna i izazovna kao što je bila tijekom dvotisućljeća kršćanstva i tijekom stoljećā hrvatskoga naroda.
Vi i ja znamo da ako svoje pouzdanje povjerimo Živomu Bogu, on će se uvijek brinuti za nas; znamo da će braniti i štititi naš narod i naše obitelji; da će nas sigurno dovesti u vječni mir svoga Kraljevstva. To je njegovo obećanje. To je Marijin poziv prepun ljubavi. To je glas koji čujemo u evanđelju, glas koji odjekuje u Crkvi, glas koji nam progovara u našim srcima. Neka Majka Božja, koja se nalazi u Kamenitim vratima grada i poziva nas u zaštitu svoje privržene brižnosti, uvijek stoji na vratima naših srdaca i poziva nas da hodimo s Isusom, da svoje pouzdanje polažemo u njegovu ljubav, a jednako tako svoje živote, radosno, snažno i velikodušno ugrađujemo u služenje Njemu i u služenje svojim bližnjima. To je izazov današnje svetkovine i otkad poznajem hrvatske ljude i njihovu duboku i svetu vjeru, ne dvojim da ćete – rečeno riječima svetoga Pavla – prihvatiti taj izazov nehinjenom ljubavlju, u nadi radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani i uvijek se radujući u ljubavi koju Bog ima za vas. Amen.

Kardinal Theodore Edgar McCarrick, washingtonski nadbiskup