Draga braćo i sestre,

Čast mi je što sam pozvan slaviti Svetkovinu Uznesenja Marijina u ovom Svetištu toliko dragom vjernicima Zagreba i cijele Hrvatske.

Banovi, župani, biskupi i kardinali, svećenici, redovnici, redovnice i sav Božji narod dolazili su ovamo na hodočašće, posebno u najtežim razdobljima hrvatske povijesti.

Za razliku od ostalih svetišta u Hrvatskoj gdje ljudi obično hodočaste u skupinama, ovdje ljudi često dolaze tražiti intimnost i mir. Žele moliti pred Gospinim kipom u samoći, kao da time žele svoje brige podijeliti s njom u tajnosti.

Čak je i Nuncij došao ovamo u tajnosti (ali danas se budnom oku televizijskih kamera nitko ne može skriti!).

Zahvaljujem i čestitam ocima karmelićanima koji već oko 60 godina čuvaju ovo mjesto molitve poput dragocjena bisera te ih ohrabrujem u zahtjevnom radu obnove nakon ogromne štete uzrokovane potresom.

Vi doista znate čuvati ovo mjesto kao oazu mira i molitve u koje se dolazi zazivati Odvjetnicu Hrvatske. Tako ispunjavate želju koju je blaženi Alojzije Stepinac izrazio u pismu remetskom Župniku. U tom pismu, s nadom da će Oci Karmelićani doći i preuzeti brigu za Svetište, blaženi Kardinal piše: „Želim da najvjernija Odvjetnica ima najvjernije čuvare“ („Želim da Fidelissima Advocata ima i fidelissimos custodes“).

Ovdje se moli, kao što jedan od natpisa iznad slike glasi, „Zagovaraj svećenike i moli za narod“ („Interveni pro clero, ora pro populo“). Uvijek, naime, postoji jedna duhovna veza između klera i naroda.

U komentaru knjige o Sucima, crkveni pisac Origen piše da ljudi imaju Pastira kakvog zaslužuju, to jest: što je vjerniji narod, to je svetiji Pastir.

No, pučka pobožnost preokrenula je poredak pa kaže: „ako je svećenik svet, nebo se napunja“.

Obje točke gledišta su istinite. Upravo je recipročnost svetosti u životu puka i u životu svećenika to što vjernici mole Gospu kada dolaze ovamo.

Glavni blagdan ovog svetišta je Uznesenje Marijino čiju uočnicu slavimo danas.

Blagdan Uznesenja usko je povezan s blagdanom Bezgrješnog Začeća.

Riječ je o dvjema Marijanskim dogmama koje se nalaze u međusobnom odnosu. Vjerujemo da je Marija uznesena na nebo u „tijelu i duši“ jer je bila Bezgrješna, odnosno začeta bez ikakve mrlje grijeha.

Marija ne bi mogla biti u Bogu da je imala grijeha, jer u Bogu nema mjesta za grijeh.

Pa ipak, prije nego što je Marija uznesena na nebo, Isus je već bio rekao dobrom razbojniku na križu: „Danas ćeš biti sa mnom u raju“.

Utješno je pomisliti da je prvi svetac, kanoniziran od samog Isusa, bio grješnik! Grješnik koji je posvećen jer je povjerovao i zazvao Milosrđe Božje u Isusu! Isus je uistinu Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta!

Ali, kako sam već rekao, ako vjerujemo da je dobri razbojnik već s Isusom u raju, znači li to da Marija nije prvo stvorenje koje je ušlo u nebo?

Kakva je razlika između Marijine prisutnosti na nebu i one dobrog razbojnika?

S kronološkog stajališta istina je, dobri razbojnik stigao je prije, ali s kvalitativnog stajališta nije, jer to nije ista stvar.

Što želim reći?

Dobri razbojnik je u raju kao i „sveci“, koji su u Bogu, ali još uvijek ne u punini. Puninu će zadobiti tek o uskrsnuću tijela, to jest na kraju vremena.

Čuli smo u drugom čitanju: „Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom – svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu“.

Evo razlike između Marije i svetaca. Ona je već ono, što će sveci (i nadamo se i mi s njima) biti na kraju vremena, kada se Krist vrati u slavi i preda Kraljevstvo Ocu.

Obnova svih stvari u Kristu već je započela, ali nije dovršena.

Ovu razliku između spasenja postignutog Kristovom smrću i uskrsnućem, koje je zahvatilo i dobrog razbojnika i sve svece s njim, te njegovog dovršenja, u kojem se nalazi Marija opisujemo izrazom „VEĆ DA – ALI JOŠ NE!“. Već smo spašeni, ali u iščekivanju smo dovršetka, punine koja će se ostvariti tek na kraju vremena.

Marija, predodređena da bude Isusovom Majkom, kao što je imala privilegij biti pošteđena od istočnog grijeha (evo, dakle, Bezgrješnog Začeća), tako je imala privilegij da u punini svoga bića bude primljena u Bogu.

U Mariji je Kristovo otkupljenje već ostvareno i ono što je u njoj ostvareno, nadamo se da će se i u nama ostvariti. Zato kažemo da je Marija naša nada. I papa Franjo, prije samo nekoliko mjeseci, dodao je litanijama Blažene Djevice Marije ovaj zaziv: Marijo, Majko nade, jer ona održava živom i rađa nadu u nama. Nadu da ćemo biti poput Nje u Bogu, uskrišeni u tijelu i duši na kraju vremena.

Sviđa mi se pomisao, da su se nebesa širom rastvorila, kako bi dopustila silazak sina Božjega u utjelovljenju, i sada su se otvorila kako bi pustila uzaći Prvu od stvorenja.

Marija je tamo, gdje ćemo mi biti. Marija je onakva, kakvi ćemo mi biti.

Ali njezino postojanje u nebu, ne sprječava je da bude među nama na zemlji.

U podnožju križa, u stvari, Isus je povjerio majku svom učeniku. „I od toga časa uze je učenik k sebi“ (Iv 19,27).

Svaki učenik ne samo da može, već mora uzeti sa sobom Majku.

Možemo reći da imamo jednu mamu na nebu, ali nebo nije neko udaljeno mjesto.

Nebo je tamo gdje je Bog, a Bog je i u našem srcu. Iz tog razloga, kao Isusovi učenici, možemo povesti Mariju u nebo svog srca. Možemo je odnijeti u svoju kuću, kao što je, fizički, učinio učenik Ivan.

Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva, francuska karmelićanka, rekla je: „Čini mi se, da sam našla svoje nebo na zemlji, jer nebo je Bog, a Bog je u mojoj duši. U dan, kad sam to shvatila, sve se za mene rasvijetlilo; htjela bih otkriti ovu tajnu onima, koje ljubim, da i oni kroza sve stvari prianjaju uz Boga i da se ostvari ova Kristova molitva: Oče, neka budu savršeni u jedinstvu.“

A u ovom nebu, s Ocem, Sinom i Duhom Svetim, nalazi se Majka, Majka Božja.

Kakve li sreće za Mariju!

Blažena Marija jer je imala toliko privilegija, jer je nosila sina Božjega u svome krilu!

Tako su mislili i Isusovi suvremenici. Čuli smo u Evanđelju: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“

A što Isus odgovara? „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!“

Ako ne možemo nasljedovati Mariju u njenim povlasticama, moramo je nasljedovati u njenim vrlinama, to jest u slušanju i prihvaćanju Božje Riječi.

Moramo gledati u Mariju, prepoznati se u njoj, jer ona nije bila samo majka, već i prva te najbolja Isusova učenica.

Netko je rekao da je Riječ Božja poput Marijine odjeće, da je Marija potpuno zaodjevena Riječju Božjom.

Poznate Marijanske litanije, koje se nazivaju još i Lauretanskim litanijama, možemo smatrati raznolikom Marijinom odjećom, onom koju nosi u različitim okolnostima. Kao što činimo i mi kad nosimo jedno odijelo za posao, drugo za odmor, jedno za spavanje, drugo za odlazak u Crkvu, pa ono za zabavu, za vjenčanje i tako dalje.

Litanije su različita Marijina odijela.

Recitiranje litanija možemo si predstaviti kao da otvaramo Gospin ormar i da ju molimo da nam pokaže, ili bolje, da nam posudi svoju odjeću. Pokušajte recitirati litanije u tom duhu, molećii Mariju da vam pomogne odjenuti svoju odjeću.

Već sam spomenuo jedno od posljednjih odijela koje je Crkva otkrila u Marijinom ormaru: odijelo „Majke nade“, ali mogli bismo je gledati i kao „Pomoćnicu kršćana“, „Utočište grješnika“, „Utjehu Žalosnih“, „Vrata nebeska“, „Kraljicu mučenika“, „Kraljicu mira“, „Majku Crkve“, i tako dalje. U ovom svetištu Marija ima odijelo „Najvjernije Odvjetnice“.

Ako, poput nje, živimo Riječ Božju, i mi ćemo se, ovisno o okolnostima, naći u nekom od ovih odijela.

Jer i mi možemo biti:

pomoć kršćana, utočište grješnika, utjeha žalosnih, zdravlje bolesnih, odvjetnici, odnosno branitelji slabih, i tako dalje. Zajedno s Majkom Nade, koju sam ranije spomenuo, papa Franjo dao nam je još dva nova litanijska zaziva: „Utjeha selilaca“ i „Majka milosrđa“. Naravno da i mi možemo migrantima biti utjeha i potpora i prema svima milosrdni.

Ali isto tako, zamislite, možemo biti, poput Marije, „Majka Kristova“!

Da, majka koja svoje dijete odgaja u vjeri, rađa u njemu Krista, postaje Majka Kristova!

Možemo biti „Kraljica apostola“ kada molimo za Papu i naše Biskupe.

Možemo biti „Kraljica proroka“ kada podržavamo naše katehete.

„Vrata nebeska“, kada pomažemo nekome da pronađe put do Raja,

i „Kuća zlatna“, kada otvorimo svoje srce i prihvatimo usamljene osobe koje se potom osjećaju kod nas kao u svojoj kući, te doživljavaju naše srce kao najljepše mjesto za život.

Ili „Kovčeg saveza“, kad se držimo danih obećanja.

„Majka dobrog savjeta“, kada molimo ili pomažemo našim upraviteljima.

Molite li za vladare, za političare? Lako ih je kritizirati, svi to radimo, ali molimo li za njih? Potrebna im je mudrost kako bi dobro vodili zemlju!

Vidim u „Majci dobrog savjeta“, Majku koja prosvjetljuje one koji su pozvani da vladaju. I mi možemo biti „Majka dobrog savjeta“ kada konstruktivno, svojim idejama, pa čak i kritikama, ako su učinjene s ljubavlju, doprinosimo izgradnji boljeg društva.

Mi smo „Zvijezda jutarnja“, kada pokušavamo orijentirati one koji su sumnjičavi u vjeri i žive u tami.

Mi smo „Uzrok radosti“, kada donosimo dobro raspoloženje onima koji su tužni.

Mi smo „Hram Duha Svetoga“, kada slušamo glas svoje savjesti… i tako dalje.

Bilo bi lijepo zaustaviti se na svakom litanijskom zazivu, ali sada nemamo vremena, pa to ostavljam kao zadatak, zadatak možda i za godišnji odmor. Pokušajte kod kuće u prikladno vrijeme meditirati zaziv po zaziv, misleći na Mariju i moleći je da vas nauči nositi odgovarajuće odijelo.

Prepustite se mašti, siguran sam da će vas Duh Sveti, Marijin zaručnik, prosvijetliti i da ćete u Gospinom ormaru pronaći neiscrpno bogatstvo.

A Ona će vas s neba blagosloviti, utješiti u vašim nevoljama, ohrabriti u dobrim odlukama, pokazati vam stazu života: svoga Sina Isusa.