Propovijed zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića na svetkovinu Uznesenja BDM

Dragi Zagrepčani, draga braćo i sestre u vjeri!

Danas slavimo liturgijski blagdan Marijina uznesenja na nebo. Ona je tijelom i dušom proslavljena kod Boga. Taj blagdan nas ispunja radošću, to je blagdan nade, nade koja nije svojina samo nas vjernika, nego i svih ljudi svijeta i svih vremena.
Marija je – kako su u današnjem evanđelju izgovorila Elizabetina usta – vjerovala u riječ Božju i u Njegova obećanja. Ona je, dakle, svijetli uzor cijelomu čovječanstvu. Marija je žena nade, koja je poput Abrahama znala prihvatiti Božju volju #!nadajući se protiv svake nade#!. «Marijine su riječi i njezin primjer uzvišena škola života -kako nam je rekao Sveti Otac- u kojoj se školuju apostoli, kako oni jučer, tako isto i ovi danas» (Propovijed u Zadru, 9. lipnja 2003.). Marija je prisutna u crkvenoj zajednici, Ona je s nama sada okupljenima pokraj svetišta Majke Božje Remetske koja je Advocata Croatiae. Marijina je prisutnost ponizna i nenametljiva, «no prisutnost koja potiče na molitvu i život po Duhu; to je konteplativna prisutnost, kadra dozvati u svijest… vjernika prvenstvo nutarnjeg života, slušanja i prianjanja uz Božju riječ, nužni uvjet za uvjerljivi i djelotvorni evanđeoski navještaj» (Ivan Pavao II, Govor na općoj audijenciji, 11. lipnja 2003).

Dopustimo stoga da nas vode biblijska čitanja današnje mise, nadasve današnje evanđelje, sa željom da razumijemo kako je Uznesenje ostvarenje i kruna Marijine nade.
Evanđelist Luka pripovijeda kako je Marija ušla u kuću svoje rođakinje Elizabete, koja «povika iz svega glasa: Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina» (Lk 1, 45). Riječi u koje je Marija povjerovala odnosile su se na budućnost, zato je vjera Djevice iz Nazareta vjera prožeta nadom. A Marija, ohrabrena Elizabetinim riječima, pjeva predivni hvalospjev nade, Veliča.
Hvali Boga slave i moći, Boga patrijarha i proroka, Boga milosrđa, svetosti i milosti, Boga spasitelja i otkupitelja, Boga koji s ljubavlju gleda siromašne ljude i opredjeljuje se za njih.

Marija već kuša ponešto, neku nejasnu naznaku velikih događaja o kojima pjeva, a njezina nada joj omogućava da iz sadašnjice prijeđe u ono što će se tek dogoditi te unaprijed naviješta evanđeoske vrednote. Zato su mnogi glagoli prekrasnoga hvalospjeva u prošlom vremenu (Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene, a uzvisi neznatne, silne zbaci s prijestolja…) iako su naznaka budućnosti kojoj se nadamo. Hvalospjev Veliča je izvanredna ispovijest nade.

Ta nada kojom je prožet cijeli Marijin život i natopljen svaki trenutak dana ne prestaje niti u trenucima Isusove muke i smrti. I tada Gospa Žalosna ostaje ona ista žena iz hvalospjeva Veliča, jer je neizmjerna ljubav Božja, o kojoj je ona pjevala, snažnija od svih zala svijeta.

O pobjedi nad zlom i nad smrću govori prvo čitanje iz knjige Otkrivenja. Ono govori o sukobu između dobra, predstavljenog likom Žene s Djetetom, i zla, predstavljenog zmajem, dok se na horizontu pokazuje spasenje i potpuna Kristova pobjeda. Riječ je o pobjedi koja se razvija tijekom cijele povijesti spasenja, borbi koja i danas traje, o Crkvi koja živi u teškoćama i u progonstvima i koja može uprijeti pogled u Mariju kao svjetionik nade. Ona koja je već pobijedila u borbi, znak je pobjedničke snage nade, te ostaje uz nas kako bi nam pomogla pobijediti zlo dobrim.

U toj je nadi Marija proživjela svaki dan svoga ovozemnog života, sve do uznesenja k Bogu. Nakon Uzašašća svoga Sina, sabrala se u iščekivanju punom nade u ispunjenje Božjih obećanja. Tko će ikada moći izraziti Marijine želje, molitve i uzdahe tijekom tih godina. Zasigurno su to bili uzdasi nadljuske nade, beskrajne želje za susretom sa Sinom, da se ostvari dan njezina prelaska. No, bilo je to više nalik preobraženju u slavi nego li smrti. Snaga njezine nade bila je pretpostavka proslavi njezina tijela u tajni Uznesenja. Blažena Djevica Marija uznesena tijelom u nebo nada je svijetu.
Stoga blagdan Uznesenja izražava krajnji ishod Gospine nade, njezino dovršenje – apoteosu. Tu nadu valja razumjeti kao predokus buduće nade.

U drugom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima, opisujući suprotnost između života i smrti, sveti Pavao govori o konačnoj Isusovoj pobjedi kličući: «Svi ćemo zadobiti život u Kristu». Marija je prva u tom dugom, vrlo dugom nizu onih koji će uskrsnuti u Kristu na vječni život.
No, što znači «svi»? Svi mi ovdje okupljeni? Svi dobri? A tko su ti dobri, ako ne oni kojima je Krist oprostio i spasio ih?
Ulazak u nebo prve otkupljene, Djevice, Isusove Majke, znak je nade za cijelo čovječanstvo. Pozvani smo sudjelovati u odlučnoj borbi protiv zla, ali ne smijemo očajavati zbog nikoga, čak ni zbog onoga koji čini zlo. Pozvani smo biti nositeljima nade svemu svijetu, povjeravajući svakoga onomu koji je – kako pjeva Veliča – «prihvatio Izraela slugu svoga, spomenuvši se dobrote svoje».
Htio bih naglasiti dvostruku poruku blagdana Marijina Uznesenja kao blagdana nade.
Prije svega, svim smo silama pozvani nadati se slavi za koju smo predodređeni. U Redemptoris Mater Papa piše: «Marija tako ostaje pred Bogom i pred čitavim čovječanstvom kao nepromjenljivi i neoskvrnjeni znak Božjeg izabranja. Ovo je izabranje moćnije od svakog iskustva grijeha, od sveg onog #!neprijateljstva#! kojim je označena čovjekova povijest» (br. 11). Moramo duboko vjerovati u Božju inicijativu ljubavi, jer on želi naše posvećenje, želi da živimo u zajedništvu s njim. Moramo se gorljivo nadati Raju, za nas i za sve ljude te se truditi da se to i ostvari za sve.
K tome, Marija nas uči da je nada krepost koju treba ugraditi u svaku životnu situaciju, jer se sve zemaljske okolnosti mogu preobraziti i uroditi nadom. Nada nam omogućuje da se zalažemo za dostojanstvo svakog ljudskog bića, kao životnog prava svake osobe; da služimo pravednosti stavljajući se na stranu siromašnih, poniženih, obespravljenih, svih onih nad kojima Bog iskaza snagu mišice svoje. Ako mnogi muškarci i žene na zemlji posjeduju blago duhovnoga života koje će uglavnom mnogima ostati skriveno i nepoznato, jer se njihovo unutarnje bogatstvo ni po čemu ne ističe, Marija nam govori da će sve to biti razotkriveno u nebeskoj slavi. Ljudi koji po uzoru na Mariju svojim molitvama, prikazivanjem patnji, svojim predanjem i služenjem, nastavljaju slaviti i hvaliti Gospodina, svi oni postojano ostvaruju nadu protiv svake nade.

O, Marijo, Majko nade, obdari nas nadom za nas same, za druge, za cijelo čovječanstvo, za svijet; obdari nas vjerom po kojoj ne postoji okolnost, bez obzira kako tragično izgledala, u kojoj ne može pobijediti snaga uskrsnuća tvoga Sina koji nas oslobađa od zla i grijeha, snaga njegove ljubavi koja oprašta i spašava.
Kraljice Raja, ti koja iz neba bdiješ nad nama, obdari nas snagom svoje vjere, nepobjedivošću svoje nade, žarom svoje bezgranične ljubavi, siromaštvom i poniznošću svoga siromaštva i poniznosti, jednostavnošću svoje jednostavnosti, blagošću svoje blagosti, učini nas moliteljima po uzoru na svoju neprekidnu molitvu. Ti, ljubljena naša Majko, dobro znaš koliko su današnjem čovjeku neophodno potrebni radost, nada i mir. Pomozi nam da posvuda sijemo tvoju radost, tvoju nadu i tvoj mir. Rasplamsaj u našim srcima oganj svoje čiste ljubavi po kojoj će naš susret s Isusom u Euharistiji promijeniti naš život i strah od smrti pretvori u sigurnost života. Amen.