Crkvu sv. Petra i Pavla posvetio je 20. svibnja 1900. biskup Josip Juraj Strossmayer, čije je riječi iz propovijedi citirao u pozdravnom govoru konkatedralni župnik Matej Glavica.

„Sve što vam želim reći je da se Crkve držite, da ovu crkvu rado pohodite, nauk kršćanski slušate i sveta otajstva primate. Pa kad vas nevolje snađu, a prođete kraj ove crkve, uniđite u nju, prostrite se pred Bogom i recite mu: evo ti posvećujem sve moje patnje i nevolje, Tebi koji si sve naše nevolje na drvetu križa Ocu svome prikazao… Ali ne zaboravite se tom prilikom pomoliti Blaženoj Djevici Mariji, Majci Božjoj da vam i ona isprosi milost da strpljivo podnosite nevolje ovoga svijeta“, rekao je prije 125 godina biskup Strossmayer.

Misno slavlje o 125. obljetnici predvodio je nadbiskup Hranić u suslavlju s  đakovačko-osječkim pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem, dekanom Osječkog istočnog dekanata Alojzom Kovačekom, svećenicima osječkih župa i samostanskih zajednica te svećenicima koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama.

Nazočni su bili i predstavnici kršćanskih crkava u Osijeku – protojerej stavrofor Aleksandar Đuranović, arhijerejski namjesnik i paroh osječki, preč. Samir Vrabec, župnik u Evangeličkoj crkvi u Osijeku te vlč. Darko Turšić, župnik Reformirane kalvinske crkve u osječkoj Retfali. Osim njih, na misi su sudjelovali i predstavnici svjetovnih vlasti.

Na početku misnog slavlja nadbiskup Hranić uputio je čestitku rekavši: „U utorak, 20. svibnja, navršit će se ravno 125 godina od posvete ovoga Božjega doma, naše konkatedrale sv. Petra i Pavla apostola, ovdje u Osijeku. Čestitam tu obljetnicu svima vama župljanima ove župe, na čelu sa župnikom, vlč. Matejom i župnim vikarom, vlč. Domagojem. Doista velika i važna obljetnica u životu ovoga Božjega doma, ali i jednako tako i u životu Crkve u ovome gradu.“

U homiliji đakovačko-osječki nadbiskup podsjetio je kako su ljudi podizali crkve, kapele, ali i ovakve velebne crkve te katedrale Bogu na čast, jer su htjeli imati vidljivi znak Božje prisutnosti u svojoj sredini. Naglasio je kako se ovim slavljem ne prisjećamo samo slavlja posvete ove nove župne crkve prije 125 godina, nego i prekrasnoga nadbiskupijskoga slavlja 100. obljetnice njezine posvete, čiji je vrhunac bio biskupijski euharistijski kongres.

Osvrćući se na naviještena liturgijska čitanja, istaknuo je ulomak iz Knjige proroka Nehemije koji opisuje kako je narod, nakon povratka iz sužanjstva, i čitanja i tumačenja Božje riječi plakao: „I mi smo imali razloga u posljednjih 125 godina i za žalost i za plač. Sjetimo se samo stradanja ovoga hrama tijekom Domovinskoga rata. Ostao je tek djelomično obnovljen. Pun je ratnih ožiljaka i vapi za cjelovitom te temeljitom obnovom“.

Nadbiskup je podsjetio da su gotovi projekti cjelovite obnove konkatedrale, izrazivši nadu da će se sredstva za obnovu, koja nadilazi mogućnosti župne zajednice, pronaći na gradskoj, državnoj i europskoj razini.

Nadbiskup Hranić u propovijedi je podsjetio na to da se Isusovo pitanje iz evanđelja „Što vi kažete, tko sam ja?“ postavlja na različit način u različitim povijesnim okolnostima.  Naglasio je i kako je na sasvim drukčiji način to pitanje postavljano u vrijeme komunizma te da se na sasvim nov način s tim Isusovim pitanjem susreće u demokratskom pluralnom hrvatskom društvu, „u kojemu se živi kao da Boga nema; stalno se ponavlja da su država i Crkva odvojene te da Crkva ne smije stoga utjecati na donošenje stavova i pristupe oko pitanja kao što su bračno i obiteljsko zakonodavstvo, pobačaj, majčinstvo i očinstvo, umjetna oplodnja, školstvo, umjetna inteligencija, kladionice, novi oblici ovisnosti, legalizacija lakih droga, oblikovanje vrijednosnih stavova, razvoj kulturnog identiteta; problematizira se pomoć državnih fondova u obnovi kulturne baštine koja je u vlasništvu Crkve, jer su to bogoslužni prostori, crkveno vlasništvo… te se u tom kontekstu i ozbiljna obnova konkatedrale stalno odlaže za kasnije ili prebacuje na neki drugi fond“.

Podsjetio je također da je osječka konkatedrala i turistička destinacija i dvorana za koncerte, ali je župljanima ona dom molitve.  „Crkva je prepoznatljiva po svojim vjernicima; po životu i svjedočanstvu onih koji vjeruju da je Isus jedini Spasitelj svijeta. Ona je i slavna, ali ne po ljudskoj prosudbi i slavi, nego po proslavi Boga u Isusovu poniženju, po slavi na križu. Mi vjernici nastojimo Božju ljubav pretočiti u svakodnevni život, u odgovornost za svijet i bližnje, u solidarnu ljubav i nesebičnost“, naglasio je.

„Ovo je dan veselja, naše zahvalnosti za ovu našu konkatedralnu i župnu crkvu te dan proslave 125. obljetnice njezina posvećenja! A najveća je Božja pobjeda kad se žalost okrene u radost, kad se dobrotom, zajedništvom i suradnjom pobijedi zlo. Upravo takav je danas dan, dan koji vrednuje i u sebi objedinjuje sva brojna dosadašnja dobra nastojanja, jer smo i u najvećim iskušenjima i zlu sačuvali slobodu ovoga grada i domovine, te se trajno potpuno izgrađujemo i rastemo u dobru i u solidarnoj ljubavi. I zato nam danas pripada Božja radost, koja neka bude i naša jakost!”, na kraju je rekao nadbiskup Hranić

Župnik Glavica uručio je nadbiskupu Hraniću novčani dar za Nadbiskupijsku zakladu za pomoć u školovanju siromašnih učenika i studenata, kako bi se, naglasio je, „radost ovoga slavlja prelila do onih kojima je potrebna pomoć“.