Proslava 1700. obljetnice prvog Nicejskog sabora

Turska je mala Crkva. Doista, jako mala ako se uzmu u obzir najnoviji statistički podaci: katolici čine samo 0.1 posto populacije koja je većinom muslimanska. Ipak, upravo je tom malom dijelu vjernika providnost povjerila veliku zadaću, nedvojbeno povijesnu: pripremiti proslavu 1700. obljetnice prvog Nicejskog sabora, prvog ekumenskog sabora.

Tako će se 2025. godine u transkontinentalnoj zemlji koja se nalazi dijelom u zapadnoj Aziji, a dijelom u Europi, prisjetiti djela onih saborskih otaca koji su 325. godine stali na kraj arijanstvu, dajući stabilnu snagu doktrini homoousiona, odnosno istobitnosti Oca i Sina, prema kojoj Sin ima istu bit kao i Otac. Također, bit će to i prigoda za potvrđivanje ispovijesti vjere u Božju jednost i Isusovu narav koja je poznata kao Nicejsko vjerovanje.

Sada drevna Niceja više ne postoji. Na njenom pepelu nastao je grad İznik koji se nalazi stotinjak kilometara južno od Istanbula i više od četiristo kilometara od nadbiskupije Izmir kojom upravlja metropolitanski nadbiskup koji je preuzeo i tešku zadaću vođenja Biskupske konferencije Turske (CET). Upravo će se mons. Kmetec pobrinuti za pripremu proslave obljetnice koja se smatra temeljnom scenom za cijelo kršćanstvo.

Za “L’Osservatore Romano”, slovenski redovnik iz Reda manje braće konventualaca, kaže da on već radi “s nuncijaturom u Turskoj, s Državnim tajništvom i s raznim dikasterijima Rimske kurije kako bi razvio detaljan program”. I ne skriva ganuće kada pokušava otkriti želju: “Nadamo se da ćemo na vrhuncu slavlja imati veliki skup vjernika ondje gdje je nekoć bila Niceja na kojemu bi sudjelovao i papa Franjo. Službeno smo ga pozvali”. Upravo 28. lipnja, uoči svetkovine svetih Petra i Pavla, primajući izaslanstvo Phanara u Vatikanu, Papa je izjavio: “To je putovanje koje želim, od srca.”

Potrebni koraci prema Turskoj su poduzeti i, uvjerava nadbiskup Kmetec, “mislim da na kraju ne bi trebalo biti problema. I nadležni su za ovaj sastanak”. Međutim, ono do čega predsjednik CET-a brine nisu samo demonstracije, događaji, proslave: to je prije svega ono što on naziva ponovnim otkrivanjem svijesti. “Svijest – kaže on – o onome što je naviješteno na Nicejskom saboru: istina Krista, sina Božjega, koji je postao čovjekom i zahvaljujući svom utjelovljenju, muci i smrti na križu postao naš Spasitelj”.

Jedan od putova pripreme za duboko ponovno otkriće Nicejskog sabora bit će stoga duhovni i formativni. Ne može biti drukčije, s obzirom na to da izmirski nadbiskup smatra ključnim vratiti se “punoj svijesti o onome što ispovijedamo na temelju tog sabora, bitnom elementu za potpuno nasljedovanje Krista. Da bismo evangelizirali, moramo istinski poznavati Isusa, i to dobro: samo tako možemo biti svjetlo u svijetu.”

Stoga nije slučajno što je Crkva u Turskoj željela 2024. godinu posvetiti produbljivanju značenja Euharistije, pozivajući svakog pojedinog vjernika i svaku zajednicu na razmišljanje o tome kako odgovarati beskrajnoj Božjoj ljubavi, slobodnoj i iznenađujućoj. “Naš san je da Kristovo srce bude izvor jedinstva i nade za sve”, ponavlja mons. Kmetec. “Mi smo vrlo raspršena Crkva – udaljenosti koje razdvajaju različite zajednice su vrlo velike – i također mala, baš kao što su malene i naše zajednice. A posjedovanje malih zajednica vrlo često uzrokuje patnju. Dakle, da bismo išli naprijed potrebna nam je Isusova ljubav koju nalazimo u Euharistiji”, objašnjava potrebu nazivanja posebne godine prije velikog događaja u Niceji.

U Crkvi u Turskoj patnja je pomiješana s nadom da će prije ili kasnije biti priznata, da će dobiti mjesto u društvu unatoč tome što je u jasnoj manjini. I zato predsjednik biskupske konferencije osjeća potrebu podsjetiti vlasti da “Crkva nikada nije imala pravo utjecati na društveni, politički ili kulturni život nacije. Samo trebamo postojati.”

Podudarnost da 2025. nije samo posvećena Niceji, nego je i godina velikog Jubileja, mons. Kmeteca navodi na razmišljanje da se otisne još dalje u polje optimizma, onog kršćanskog. “Sljedeća Sveta godina za nas predstavlja obnovu vjere, konkretnu mogućnost obraćenja. Za to razdoblje planiramo neka hodočašća u Rim, posebno mladih koji će biti podijeljeni u dvije skupine: jednu koja će se sastojati od crkvenih okruga Istanbula i drugu koja bi trebala okupiti one iz Anatolije i Smirne. Svakako to je zalaganje od ne male važnosti, gotovo junačko, za malu i napaćenu Crkvu”, poručuje.

© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.