Na poziv kožinskog župnika o. Franje Kowala, don Ante je predvodio trodnevnu duhovnu obnovu u župi Kožino. Prvog dana trodnevnice na početku mise koju je predvodio, don Ante je blagoslovio kip Presvetog Srca Isusova kojeg je poklonila kožinska župljanka koja želi ostati anonimna.

Prvog dana trodnevnice nakana mise bila je molitva za duše graditelja te crkve koja je i kulturno dobro te za sve koji su crkvu održavali kroz stoljeća. U utorak, 27. rujna na misi se molilo za zdravlje i blagoslov dobročinitelja kožinske crkve, a u srijedu, 28. rujna, za duše svećenika koji su kroz stoljeća služili narodu u Kožinu, među njima i za dvojicu župnika, Medić i Pavlović, rodom iz Kožina.

Trodnevnica je bila u duhu zahvale Bogu za sve ljude koji su crkvu izgradili, u ljubavi, odričući od sebe, a bila su vremena i kad su živjeli u siromaštvu.

Kip Srca Isusova je i znak obnovljene pobožnosti Srcu Isusovu u župi Kožino. Naime, o. Franjo Kowal, župnik Kožina, u župnoj kući u Kožinu našao je sliku Srca Isusova na kojoj je pisalo ‘1905. godina, Kožino’ i popis djevojaka i mladića koji su bili u Bratovštini Srca Isusova u Kožinu.

O. Franjo želio je obnoviti tu pobožnost koja je već postojala u Kožinu. U tome mu je pomogla s. Marijana Mohorić, članica Družbe Presvetog Srca Isusova koja djeluje u Zadru. S. Marijana upoznala je župljane s tom duhovnošću i dolazi svaki mjesec u Kožino kada se u župnoj crkvi održava susret i pobožnost ‘Vijenac Srca Isusova’ prvog četvrtka u mjesecu. Nekoliko žena su članice toga Vijenca te se mole Srcu Isusovu. Ta pobožnost koja je obogatila život župljana potaknula je jednu kožinsku vjernicu da župnoj crkvi pokloni kip Srca Isusova.

Župniku je želja u taj Vijenac uključiti na osobit način i majke prvopričesnika. „Srce Isusovo je simbol božanske ljubavi prema nama, a na nama je da odgovorimo na božansku ljubav ljubeći bližnjega i čineći što god možemo živeći po Božjim zapovijedima“, rekao je o. Franjo.

Don Ante je u propovijedi rekao da i blagoslovom toga kipa „želimo reći koliko Bog voli nas danas, koliko je volio mjesto Kožino tijekom povijesti, koliko je to mjesto bilo satirano, a Bog ga je iz pepela uzdigao i ponovno vratio u život. Da Gospodin za nas nije bio, ne bi nas bilo, kako kaže i Psalam“. Naime, tijekom turskih osvajanja krajem 15. st., više od 200 sela i većina crkava u zadarskom zaleđu bila su uništena. Kad su se Osmanlije povukli s toga područja, ljudi su se vratili na svoja ognjišta i ponovno izgradili crkve.

„Ako čovjek nema duboke temelje, čvrstu vjeru, jaku stabilnost u Bogu, on će se poljuljati. Tko je čvrst u Bogu, tko zna da Bog vodi povijest čovječanstva, on nije poljuljan u vjeri. Ispitajmo se u čemu je naše bogatstvo“, istaknuo je don Ante, rekavši da je tome poticaj i proslava jubileja 500 godina od izgradnje župne crkve.

„Sve što imamo trebalo bi služiti da bismo se što više oslonili na Boga koji je izvor života i dao nam je darove. Zahvaliti Bogu i neprestano biti svjestan da smo putnici kroz ovaj život gdje nam je jednog dana susresti se s novom stvarnošću. Pitanje je koliko ćemo biti ukorijenjeni u Kristu. Bitno je da slavimo ovu obljetnicu i da vidimo koliko su duboki naši korijeni. Neka naše ukorijenjenje bude u Isusu Kristu, našem Spasitelju“, potaknuo je don Ante, poželjevši da budemo spremni za neuništivi život u vječnosti.

„Isus nam svime, svojim riječima i djelima, govori koliko nas ljubi i voli. Crkva u Kožinu je 500 godina odolijevala vjetrovima i olujama, vremenima i nevremenima. Misom zahvale Bogu želimo reći Gospodine, hvala ti što si u Kožinu dopustio da bude crkva i groblje oko crkve. Svaki kamen ima svoju priču. Koliko su ljubavi ljudi unosili u to što su radili? Ako tako čini čovjek, sa svojim sposobnostima i znanjima, što onda i koliko tek čini Bog koji je stvorio sve nas“, rekao je don Ante, dodavši da je stvar odgoja reći Hvala onome tko nam je nešto dobro napravio.

„Ako osoba ne zna reći Hvala, pomislimo tko ga je takvoga odgojio. Bogu naša hvala nije potrebna, nama je potrebna ta hvala. Kad mi kažemo Bogu Hvala, Bog u nas pretače toliku radost i zadovoljstvo da se mi iz takvog susreta vraćamo rasterećeni, raspoloženi i sretni“ poručio je don Ante, koji je nakon mise predvodio i klanjanje pred Presvetim, u zahvalnosti za Isusova dobročinstva i darovanost sebe nama ljudima.

U sklopu proslave jubileja, u župnu crkvu će se na desnoj strani u njenoj lađi postaviti stari drveni oltar koji je u procesu restauracije, a na lijevoj strani u crkvi se nalazi jedan od najvrjednijih drvenih oltara u Dalmaciji iz 16. st.

Župna crkva sv. Mihovila arkanđela izgrađena je 1522., a 14. veljače 1683. blagoslovio je zadarski nadbiskup Ivan Evanđelista Parzaghi. Prepravljena je 1884., kada je i podignuta. U postojećim dimenzijama temeljito je obnovljena 1987. godine.

Glavni mramorni oltar s tabernakulom podignut je 1793. Na oltaru se nalazi drveni tabernakul i pala s likom Marije s Djetetom i sv. Mihovilom. U crkvi se nalaze još dva pobočna drvena barokna oltara. Na istočnom zidu je oltar s tabernakulom i pala s likovima Prikazanja u jeruzalemskom hramu. Na zapadnom zidu je oltar s kipovima sv. Mihovila, sv. Jerolima i Marije.

U župi se nalazi pet obnovljenih baroknih procesijskih križeva iz 17./18. st., dva srebrna kaleža i glagoljski misal iz 1741. Pokraj crkve, sa zapadne strane gdje je I kamenom popločani Trg sv. Mihovila, nalazi se zvonik koji je obnovljen 1983., a zvona su elektrificirana 1995. godine.