U Mundanijama je svetkovina nebeskog zaštitnika župe ove godine proslavljen posebno svečano. Naime, prije točno 650 godina spominju se po prvi put Mundanije i sv. Ilija u svezi s tim mjestom, a prije 400 godina je bila izgrađena crkva sv. Mateja. Svečana misa slavljena je u crkvi Sv. Ilije, a mnoštvo nazočnih vjernika smjestilo se u crkvi i oko crkve. Misu je predvodio krčki biskup Ivica Petanjak u zajedništvu sa svećenicima koji su na službi na otoku Rabu. Na početku misnoga slavlja biskupa je pozdravio mjesni župnik vlč. Josip Kosić.

Biskup Petanjak je tijekom misnog slavlja blagoslovio i novopostavljeni ambon. Nakon svetopisamskih čitanja, od kojih je jedno bilo iz Prve knjige o Kraljevima, točnije o proroku Iliji i žrtvi na Karmelu (1 Kr 18, 20-24. 36-39), biskup je na početku homilije progovorio o važnost imena. Kazao je kako imena nebeskih zaštitnika Mundanija, Ilija – Elijjahu „Moj Bog je Jahve“ i Matej – Matitjahu „Čovjek od Boga, Božji čovjek“ mogu biti mještanima poticaj da i oni kažu „Mi smo Božji ljudi“ jer „Jahve je naš Bog“ i da se s time ponose.

„Vi kao najmanja župa na otoku Rabu mogli biste na sebe primijeniti ono što su starozavjetni Židovi za sebe govorili: nije nas Bog izabrao zašto što smo najveći u svijetu, mi smo zapravo najmanji među svim narodima svijeta, ali budući da nam je Jahve Bog, da nas je on izabrao, da nas on posebno ljubi, mi smo najveći među narodima. Ne po svojoj brojčanoj ili teritorijalnoj veličini, nego po Božjem izabranju. I bili su svjesni sve dok mi štujemo pravoga Boga i dok smo mu vjerni nema tog naroda na svijetu koji nas može pokoriti“, rekao je biskup Petanjak.

Biskup je zatim napravio daljnu poveznicu između Ilije i apostola Mateja. Prorok Ilija je bio prorok ujedinitelj naroda, a Matej je napisao Evanđelje koje se smatra Evanđeljem zajednice. „Zajedništvo i bratstvo je ostvarenje onoga što znači biti djeca Božja. Samo u suodnosu s drugima ostvarujemo svoj suodnos s Bogom. Ovo evanđelje danas postaje suvremenije nego onda kad je napisano, jer danas imamo veoma gorko iskustvo kako je teško biti zajedno. Kako zahvaljujući suvremenoj tehnici u svakom trenutku na virtualni način možemo biti u kontaktu s cijelim svijetom, a ne vidimo osobu s kojom zajedno za stolom sjedimo ili pod istim krovom živimo.“

Krčki biskup je svoju homiliju završio riječima iz poslanice Efežanima (Ef 4, 1-6) zaključivši: „Jedna župna zajednica, jedan grad, jedna obitelj, jedan narod, može opstati samo ako pred sobom bude imao Isusa Krista kao moralni i etički svjetionik i putokaz i ako svoje zajedništvo graditi ponizno, blago, strpljivo, u ljubavi“, te se u tom evanđeoskom duhu izgradnje zajedništva na kraju obratio i predstavnicima državnih i društvenih struktura, svećenicima i svim članovima župne zajednice da svi svoje darove i karizme ugrađuju u to zajedništvo i jedinstvo.

Na kraju mise, vlč. Kosić izrazio je svoju zahvalu, te učinio lijepu gestu prisjećanja, poimence, svih prijašnjih župnika Mundanija iz bliže povijesti.