Središnje euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. U koncelebraciji su bili župnik don Edvard Punda, župni kapelan don Marijan Šitum i đakon don Klement Radosoljić.

Kako se ove godine blagdan Gospe ranjene slavi kada i Nedjelja Božje riječi, vlč. Raguž je u homiliji kazao kako nas Božja riječ želi učiniti Teofilima – Bogoljubima, po uzoru na najveću bogoljupkinju – Blaženu Djevicu Mariju, Gospu ranjenu, koja nije samo slušala i primala Božju riječ nego je poslala i majka samoga Boga. „Sveto pismo nam kazuje da je Marija stajala kod križem, a da i nije, stajala bi u duhu pod križem jer je postala jedno s ranjenim i raspetim Kristom. Nitko nije tako patio i nitko nije bio toliko ranjen patnjom Kristovom kao Djevica Marija jer tko najviše ljubi taj najviše pati“, naglasio je propovjednik pojasnivši da se ni jedna patnja ovoga svijeta ne može usporediti s njenom supatnjom s njezinim Sinom. „Gospa nas zato želi naučiti ljubavi. Ta ljubav koja nas poučava i u nama stvara ranjenost Gospodinom i našim bližnjima nije ništa drugo nego i nježnost. Nježan je onaj koji se da raniti. Stoga, tko se stavlja pod zagovor Blažene Djevice Marije, stavlja se pod zagovor nježnosti i sam postaje nježan“, istaknuo je nadodavši da je to veoma važno u svijetu u kojem vlada  grubost zato jer više ne vjerujemo u nježnoga Boga koji se odlučio raniti nama i ne pouzdamo se više u Mariju kao našu nježnu Majku.

Govoreći o kršćanskom životu kao životu ranjenosti i nježnosti vlč. Raguž se osvrnuo na Prvu poslanicu sv. Pavla Korinćanima u kojoj apostol za Crkvu kaže da je tijelo Kristovo. „Bog je postao čovjekom kako bismo se mi njemu pritjelovili, da bi postali kao on. Crkva je jedno tijelo i ima različite udove. Kada se pričešćujemo tijelom Kristovim primamo čitavu Crkvu, svoga bližnjega, svakog od nas. Stoga ne samo da trebamo suosjećati jedni s drugima već, ako želimo biti Kristovi učenici, najveću nježnost, ljubav i čast trebamo iskazati najslabijem članu naše zajednice“. Pozvao je okupljene vjernike da se stave pod zagovor Majke kako bi nas naučila ranjenosti i nježnosti da bi mogli postati osobe koje ljube Božju riječ.

Riječi zahvale predvoditelju slavlja i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u proslavi blagdana Gospe ranjene, suzaštitnice župe, izrekao je na kraju misnog slavlja župnik don Edvard Punda. Slavlje koje je pjesmom obogatio župni zbor, završilo je zajedničkom molitvom Gospi ranjenoj.

Vjernici su se za proslavu pripremali trodnevnicom od 20. do 22. siječnja. Nakon misnih slavlja u župnoj dvorani sv. Jeronima vlč. Raguž je održao teološka promišljanja-meditacije pomalo provokativnih naslova: „Protiv volje“, „Protiv smijeha“, „Protiv riječi“.