Župni je blagdan posebno važan u životu Lukovdola, s obzirom da se tada okupljaju domaći Lukovljani, ali i oni raseljeni diljem Domovine i svijeta, kada se tijekom ljetnih odmora i upravo za Veliku Gospu, vraćaju u svoj rodni zavičaj i crkvu staru gotovo 420 godina.

Lukovdolski župnik vlč. Branko Dragojević sedamnaest godina skrbi o malobrojnim žiteljima nekoliko goranskih naselja (Osojnik, Jadrč, Damalj, Ertić, Rim, Gomirje, Smišljak, Močile, Plemenitaš), a na ovogodišnju je proslavu Velike Gospe u Lukovdolu ugostio svećenike iz zajednice Omnia Deo. Misno slavlje predvodio je utemeljitelj zajednice, don Josip Radić, uz kojega su koncelebrirali don Vjekoslav Đapić, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci i don Hrvoje Poljak, župnik župe sv. Ivana Nepomuka iz susjednog Vrbovskog, u nazočnosti trojice bogoslova zajednice Omnia Deo.

Don Josip Radić u propovijedi je istaknuo važnost življenja života na zemlji i sudjelovanja u euharistiji kao priprave za Vječno Spasenje, istaknuvši pritom Marijinu spremnost i radost koju izražava njezin Magnificat i Uznesenje.

Na misnom slavlju pjevale su župne pjevačice, nekolicina vrijednih gospođa, koje svojim pjevanjem čuvaju i oplemenjuju nedjeljna misna slavlja, predvođene orguljašicom gđom Marijom Krizmanić. Ovom prigodom, u glazbenom dijelu liturgijskoga slavlja, sudjelovali su i glazbenici: sopranistica Valentina Mekovec, četrnaestogodišnji violinist Andrija Wonnemann i Eva Kirchmayer Bilić na orguljama. Izveli su koralnu misu De angelis, te primjerene pučke liturgijske popijevke, a nakon misnoga slavlja i glazbeni program u okviru kojega i jednu skladbu lukovdolskoga skladatelja Slavka Modrijana.

Župnik vlč. Branko Dragojević srdačno je pozdravio i župnoj zajednici predstavio glazbenike, a Eva Kirchmayer Bilić kratko je nazočnima predstavila zaboravljenoga i prešućenoga skladatelja, glazbenog pedagoga i zborovođu Slavka Modrijana, rođenog u Lukovdolu 29. srpnja 1909. a čiji je i otac Slavko bio učitelj (i) u lukovdolskoj Pučkoj školi početkom 20. stoljeća.

Na misnom slavlju bili su i članovi obitelji Modrijan: dr.sc. Marta Ljubešić, te već spomenuta orguljašica Marija Krizmanić. Slavko Modrijan diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1941. godine kod skladatelja Krste Odaka. Veliki dio svoga života posvetio je glazbenom obrazovanju djece (‘Amruševo’ u Klinča Selima kraj Zagreba), vodio dječje zborove i učio djecu svirati. Utemeljio je dječji zbor ‘Proljeće’ 1936. godine, koji je od 1941. djelovao pri Radio stanici Zagreb, a od 1939. do 1945. uređivao i izdavao časopis ‘Proljeće’ u kojemu je objavio više od šest stotina tradicijskih i umjetničkih dječjih pjesmama i skladbi, okupljajući i angažirajući pritom ponajbolje hrvatske skladatelje i pjesnike.

Godine 1945. je bio osuđen na godinu dana zatvora i gubljenje građanskih prava. Nakon robije, boravio je u rodnom Lukovdolu radeći poljodjelske poslove. Od 1948. do 1957. bio je ravnatelj Glazbene škole u Bjelovaru, značajno unaprijedivši školu i organizirajući brojne koncerte. Zbog pjevanja božićnih pjesama na Badnjak 1957., dobio je otkaz, te je potom do mirovine radio kao srednjoškolski nastavnik u Slavonskome Brodu. Umro je 7. travnja 1985. u Zagrebu. S obzirom na iznimni doprinos obitelji Modrijan hrvatskome obrazovanju, glazbi i školstvu, a koji je ostao potpuno prešućen, nastojat će se uskoro organizirati događaji kojima bi se ispravila višedesetljetna nepravda, te se široj javnosti predstavila djelatnost članova lukovdolske obitelji Modrijan i trag koji su ostavili.