U koncelebraciji su bili ovogodišnji zlatnomisnik mons. Zvonimir Sekelj i mr. Josip Kuhtić. Zbog oštećenja koje je crkva zadobila u potresima prošle godine misa je slavljena u vjeronaučnoj dvorani u župnoj kući. Pjevanje je predvodio zbor Branimir.

Uvodnu riječ uputio je mr. Kuhtić, ukratko opisavši svećenički put preč. Golubića. Preč. Golubić obnašao je funkciju župnika na Dolcu od 2013. do 2020. godine. Mr. Kuhtić spomenuo je i tešku situaciju koja je zadesila župljane Župe svete Marije. Naime, mnogi su župljani bili prisiljeni napustiti svoje stanove nakon potresa.

U homiliji preč. Golubić istaknuo je kako je Marija bez oklijevanja, bez puno pripreme „žurno krenula na put, znajući da ju Elizabeta treba. Nije razmišljala koliko daleko mora pješačiti, znala je da ide pomoći.“ Napomenuo je i da je svrha Marijina pohoda bila trostruka: da joj čestita, da joj pomogne i da joj iskaže svoju radost. „Divan je to susret dvije duboke vjernice koje slave Boga koji im je iskazao obilje milosti.“

Spomenuo je i kako je trenutačna zdravstvena situacija iz temelja promijenila naše navike, naša druženja, naše pohode. No, kakva god situacija bila, u svaki pohod koji idemo, uvijek trebamo „donositi Isusa u našu okolinu, Isusa koji je sišao na naše oltare, koji nam pruža svoju spasiteljsku ruku. Isusa koji je sama radost.“

Na kraju mise mladi su uime cijele župne zajednice zahvalili preč. Zlatku Golubiću koji se odazvao pozivu, čestitali na 50. obljetnici misništva i predali mu prigodan dar. U zahvalnom govoru preč. Golubić spomenuo je kako je su putevi mons. Sekelja i njega isprepleteni još od gimnazijskih dana, a sada su zajedno slavili misu u župi u kojoj su obojica djelovali, preč. Golubić kao župnik, a mons. Sekelj kao kapelan. Spomenuo je i kako je njegov svećenički put započeo sa sv. Josipom u njegovoj župi na Trešnjevci, a sada ga je put odveo u svetište sv. Josipa u Karlovcu. Preporučio je cijelu župu i sve obitelji zagovoru sv. Josipa i Blažene Djevice Marije.