Proslava dijamantnoga jubileja sestara u Marijinu domu u Zagrebu
Proslava dijamantnoga jubileja sestara u Marijinu domu u Zagrebu
Zagreb (IKA)
Milosrdne sestre sv. Križa s. Rozelina Ribinsky i s. Damira Biškup proslavile su dijamantni jubilej redovništva u subotu 27. veljače u kapeli Marijina doma u Zagrebu.
„Velika je tajna Božjega poziva u svakom srcu. Danas zahvaljujemo dragom Bogu za naše dvije sestre, i za dar ustrajnosti“, rekao je o. Srećko Rimac, OCD, koji je u koncelebraciji s don Matom Jakovićem predvodio slavlje dijamantnoga jubileja redovnica. Jubilarke su svoje zavjete obnovile pred s. Valerijom Široki, provincijalnom poglavaricom, i pred nazočnom zajednicom sestara, koje su ujedno toga dana završile svoje godišnje duhovne vježbe.
U homiliji se o. Srećko Rimac osvrnuo najprije na liturgijska čitanja. „Zar je moguće biti savršen kao što je savršen Otac naš nebeski? Ako je Isus to rekao, onda je očito da na neki način možemo, ako on to traži. Naravno, mi sami ništa ne možemo. Bog je nas, ljude, stvorio da ga upoznamo i da odgovorimo na njegovu ljubav te da uđemo u zajedništvo života Trojedinoga Boga.
Isus Krist, Sin Božji, izabire one koje on želi. I poziva ih da ga slijede izbližega i da žive život koji je on živio: život čistoće, siromaštva i poslušnosti. Da, Isus je izabrao za sebe život siromaštva, čistoće i poslušnosti, jer to je način kako On živi vječno u krilu Oca. I upravo je zato i Marija prihvatila živjeti takvim životom, jer ona je živjela potpuno uronjena u riječ. Božanski život u Trojici potpuno je čist, prozračan. U krilu Presvete Trojice beskrajno je darivanje sebe, u čistom, prozračnom pokretu ljubavi. U toj ljubavi nema ni kapi egoizma, ni kapi oholosti. Nikakav pokret koji ne bi bio usmjeren prema drugome.
Božanski život u krilu Trojice potpuno je siromašan, nikakvo posjedovanje sebe, zato jer je potpuno darivanje sebe. Božanski život u krilu Trojice jest i potpuna poslušnost, savršena ljubav. A ljubav je savršeno jedinstvo volja. Nitko od Trojice ne djeluje sam jer su savršeno jedinstveni u svojim odlukama. Oni su jedno u ljubavi, nerazdjeljivi jedan bitak u tri osobe.
Bog je ljubav i zato je i poslušnost. To jest slušanje i prihvaćanje drugoga. Isus, došavši na zemlju nikada nije ostavio krilo očevo i stoga nikada nije prestao biti siromašan, čist i poslušan. Ono na što Bog poziva ljude jest da žive taj život koji oni žive u Presvetom Trojstvu: Otac, Sin i Duh Sveti. Da ljubimo Boga upravo onako kako se oni međusobno ljube u krilu Presvete Trojice. Zato Isus i govori: Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski. To jest, dođite u zajedništvo s Ocem, s nama, s Ocem i Duhom Svetim. Ono, na što Bog poziva ljude, jest sjedinjenje sa sobom da žive taj život u trojstvu, da ljubimo Boga upravo onako kako se oni međusobno ljube u krilu Presvete Trojice, iznad svega tako kako ljubav postaje plodotvorna u krilu Crkve, kako se sjedinjujemo s tajnom Crkve koja je zaručnica Jaganjčeva, stvorena u vječnosti po njemu i za njega, proizašla iz njegova rebra, kako bi s njim ušla u tajnu Trojstvenoga života“, poručio je.
Zatim se obratio i sestrama koje slave dijamantni jubilej. „Drage sestre, sestro Rozelina i sestro Damira, evanđeoski savjeti, koje ste vi zavjetovale, daju vam ulaz u Božji život ljubavi i slobode. Evanđeoski savjeti utemeljeni su na učenju i primjeru Isusa Krista, našega Učitelja. Isus nas u evanđelju uči kako trebamo živjeti te savjete, dajući nam primjer svojim vlastitim životom. On ne traži od nas nešto što on sam nije živio. Upravo suprotno. On to traži od nas baš zato jer je on takav. Bog je postao siromašan kako bi nas učinio bogatima u njemu. U biti, Bog je u svome božanstvu siromašan, ne posjeduje ništa, čak ni život, jer on sam jest život. Upravo zato jer je savršeno siromašan, ništa ne posjeduje i on je izvor svega što postoji. On je Stvoritelj. Ako imamo Boga, imamo sve, jer sve postoji po njemu. Krjepost siromaštva, govori sveti Bernard, ne sastoji se samo u tome da budemo siromašni, nego da ljubimo siromaštvo. Ne iz nekakvih vanjskih okolnosti, nego da želimo biti siromašni i da ljubimo siromaštvo. Zašto to Isus želi? Zato jer je i on takav i zato jer želi da uđemo u njegov život, da budemo slični njemu, da sudjelujemo u životu Presvete Trojice. Ono što Isus želi od nas, to je najbolje za nas i zato je Isus rekao: Blaženi siromasi duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko! Blaženi oni koji ne žele ništa osim Boga!
Drage sestre, sestro Rozelina i sestro Damira, vi slijedite ono što Isus savjetuje. Ono što Isus Bog savjetuje čovjeku nešto je predivno! To je put slobode i radosti u Duhu Svetom. Mnogi ljudi ovaj put ne mogu razumjeti. Misle da se tu radi samo o nekakvom odricanju od užitaka koje nudi ovaj svijet. Čini im se da je ovo ludost: umjesto da ste činili svoju volju, vi ste zavjetovali poslušnost, k tome poglavarima koji su isto ljudi, kao i svi drugi, pa se nekima to čini ludost. Jer ne vide nadnaravno. Umjesto da posjedujete materijalna blaga ovoga svijeta, vi ste izabrale siromaštvo. Umjesto da imate za zaručnika nekoga čovjeka, vi ste izabrale da cijelu sebe predate Zaručniku, pisano velikim slovom, Kristu. Savjet čistoće, koji nudi Isus, ni u kojem slučaju čovjeka ne odjeljuje od drugih. Čistoća ne označava samo bezbračnost. Ona također ne označava samo čistoću tijela, što bi bilo premalo, jer čistoća je nešto drugo, puno više od tjelesne čistoće. Čistoća objedinjuje cjelovitost bića usmjerena potpuno prema ljubljenome, u ushitu ljubavi, a da čovjek ništa ne čuva za sebe. U slavenskim jezicima i u bugarskom kaže se celomodrije za čistoću, što na jedan način malo bolje pokazuje o čemu se tu radi: Cijelo! Sve! Cijelo biće usmjereno je na ljubljenoga, ne samo nekakav vanjski vid. Čistoća je kada je cijelo čovjekovo biće usmjereno na Isusa Krista, potpuna usmjerenost. To zahtijeva cijeloga čovjeka, to jest i tijelo, i dušu. Kako bi čistoća bila istinska, sve u meni treba biti usmjereno prema Bogu. Njemu treba pripadati sve ono što ja jesam, što imam, duša, tijelo, srce, duh, svi pokreti moje duše. To je istinska čistoća.
Pokretač, motor čistoće jest ljubav, i ako nema ljubavi, čistoća se ne može živjeti. Oni koji žive čistoću, oni jako ljube druge. To se može osjetiti. Kada dođeš do nekog čovjeka koji tako živi, bilo redovnica ili redovnik, ili neki drugi čovjek, također i u braku gdje se itekako može živjeti čistoća, na neki se način osjeti velika ljubav kod toga čovjeka. To je poseban osjećaj. Koliko Boga i ljude više ljubimo, toliko postajemo više čisti. Čista ljubav prema Bogu ima tu sposobnost da u nama čini da ljubimo sve, a da ne gubimo snagu naše jedinstvene ljubavi prema Bogu. To je zato što ta ljubav nije naša, nego božanska. Zato čistoća ni u kojem slučaju nekakvo umanjenje ljubavi, nego naprotiv, ako se ona živi čisto, onda će redovnice i redovnici imati mnoštvo djece. Ne samo dvoje troje, pet, deset, nego puno, puno više. Vjerujem da i vi imate puno djece, sestre, tijekom svojega života sigurno ste rodili puno duhovne djece.
Polaganje zavjeta dragomu Bogu nešto je jako važno, veliko i sveto. Prilikom obnove zavjeta sestra Faustina ugledala je Isusa u bijeloj odjeći i on je bio opasan zlatnim pojasom, a u ruci je imao mač, tako piše sveta Faustina. To je trajalo dok sestre nisu za počele s obnovom zavjeta. Kada ugledah neku nepojmljivu svjetlost pred njom sam vidjela bijele oblake koji su činili plitice na zemlji. Isus se približio i položio mač na jednu pliticu koja se težinom približila zemlji i gotovo je dodirnula U međuvremenu dovršit će sestre obnovu svojih zavjeta. Kada ugledah anđele koji uzeše nešto od svake sestre u zlatnu posudu, sličila je kadionici. Kad su to pokupili od svih sestara, staviše posudu na drugu pliticu koja je odmah pretegnula prvu s mačem. U tom trenutku iziđe jedan plamičak iz kadionice koji postade zračećim svjetlom. Onda sam čula glas iz svjetla: Vrati mač na njegovo mjesto. Žrtva je veća. Isus nam je podijelio svoj blagoslov, a viđenje iščeznu. Tako sveta Faustina o tom viđenju.
Drage sestre, ovo viđenje svete Faustine govori nam koliko su važni i veliki redovnički zavjeti pred Gospodinom. Vjerujem da su anđeli, prilikom polaganja i obnove vaših redovničkih zavjeta, prinijeli žrtvu svake od vas u zlatnu posudu, sličnu kadionici, i da vas je svaku Isus blagoslovio. To ćete sada i vama dvjema učiniti, u ovoj euharistiji“, zaključio je o. Rimac.