U koncelebraciji je bio župni upravitelj vlč. dr. Antun Japundžić.

Predvodeći misno slavlje preč. Tukara u svojoj homiliji istaknuo je kako „i mi danas okupljeni vjernici potvrđujemo svoju vjeru u Gospu Lurdsku, upravo ono što sveta crkva katolička naučava i potiče vjerovati, a to je Majka Božja i njezino ukazanje u Lurdu”.

Nadalje preč. Tukara poveo je vjernike do iskustva 1858. godine gdje je Gospa pohodila Francusku, malo mjesto Lurd, te se prisjetio tog „velikog događaja za čovječanstvo i Crkvu” i istaknuo važne oznake tog događaja. Progovarajući o ukazanju Bernardici, propovjednik je govorio o snazi blagoslovljene vode i krunice, o vjeri da uz Boga i Duha Svetoga Marija puno toga čini. Bog je poslao Mariju da u nju gledamo i molimo, posebno bolesnici. Ono što je Bernardica posvjedočila, nakon 18 ukazanja vratila se svakodnevnom životu. „I mi ćemo se vratiti svakodnevnom životu“, istaknuo je propovjednik, „osnaženi onim što slavimo, ohrabreni zagovorom Majke Božje po uzoru na Bernardicu“.

Nakon homilije uslijedila je molitva za bolesnike te podjela sakramenta bolesničkog pomazanja. Na koncu misnog slavlja uslijedila je molitva pred Gospinim kipom te procesija sa svijećama nakon čega se upravitelj župe vlč. Japundžić zahvalio preč. Tukari i svim svećenicima koji su predvodili misna slavlja tijekom devetnice od 2. do 10. veljače, koja je prethodila blagdanu Gospe Lurdske, a svoju zahvalu uputio je i župnom zboru koji je sve dane tijekom devetnice animirao liturgijska slavlja.

Župna se zajednica uoči blagdana Gospe Lurdske pripremala devetnicom. Devetnica Gospi Lurdskoj ima dugu tradiciju održavanja u župi Sikirevci, a kroz ovogodišnju devetnicu i duhovnu obnovu, vjernici su se na poseban način molili za potrebe mjesnih obitelji, za mlade, stare, bolesne i nemoćne te za nova duhovna zvanja kao i prestanak rata u Ukrajini.

Prva dva dana devetnice misna slavlja predvodio preč. dr. Stjepan Radić, rektor Bogoslovnog sjemeništa i profesor na katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Tako je prvi dan devetnice preč. Radić započeo svoju homiliju s knjigom proroka Malahije, ističući dvije temeljne karakteristike: sud i čišćenje.

Progovarajući o dimenziji suda, naglasio je povezanost s prosudbom, ističući kako svatko od nas želi zahvatiti stvari u njihovoj biti, ispravno i precizno razumjeti, a to sa sobom rađa trud tj, unutarnju patnju jer oslikava istinu o nama samima.

Govoreći o čišćenju istaknuo je kako prorok Malahija želi naglasiti da se Bogu nije sviđala mlakost u kontekstu biti vruć biti hladan imajući u vidu zauzimanja stava, suočavanja s životom. „Tu hrabrost naglašava prorok Malahija koja je smirena, prodorna, precizna i samo istinski duhovni čovjek može biti hrabar”, istaknuo je preč. Radić.

Progovarajući o blagdanu Svijećnice, naglasio je važnost posluživanja zakona, koja je imala svoj red, gdje upravo Marija i Josip pokazuju da su poštivali zakone i norme. U tom smislu Boga se najbolje časti kada se u vlastiti život unese red, urednost. Svoju propovijed završio je istaknuvši kako upravo taj blagdan i svjetlo koje je donio Bog ono koje rasvjetljuje svakog čovjeka u spoznaji, iskustvu, dimenziji vlastita života i odgovornosti.

Devetnicu je nastavio vlč. Josip Kalmar, župnik župe sv. Filipa i Jakova, apostola u Odvorcima koji je u svojoj propovijedi govorio kako Isus poučava učenike i one koji ga slijede. Bijahu kao ovce bez pastira. Ljudi očekuju pomoć od Isusa, pomoć kako živjeti i kamo se usmjeriti u životu. Znaju da je za njih to preteško, sami ne mogu. Isus im kroz svoju propovijed i svoja djela pokazuje put, ali i ohrabruje ih, pokazuje im Božju ljubav. Ta on je, Sin, zbog toga i došao – da obnovi savez Boga i čovjeka. „U ovoj devetnici posebno gledamo Mariju“, naglasio je propovjednik, „ona nije propovijedala i iznosila nauk kao njezin sin, ali je životom pokazala da i te kako razumije čovjeka. A ljudima je ona bila najbolji dokaz – da ne moramo biti netko i nešto da bi nas Bog vidio. Trebamo samo biti oni koji će izvršavati plan koji Bog ima s nama, zajedno s njime.“

U nedjelju, 5. veljače devetnicu je predvodio upravitelj župe vlč. dr. Antun Japundžić koji se u svojoj propovijedi posebno osvrnuo na značenje Isusove slike da smo svi mi vjernici sol zemlje i svjetlost svijeta, ističući da „smo svi pozvani dati okus u suvremenom svijetu te biti svjetlo jedni drugima u svakodnevnom životu”. Tumačeći Božju Riječ, u propovijedi je, među ostalim, istaknuo: „Svi mi vjernici smo pozvani dati svjedočanstvo svoje vjere ponajprije svojim načinom života i svojim dobrim djelima, a djelatna vjera je ona koja daje okus i rasvjetljuje naš život“, te nastavio – „Primjer žene vjernice i osobe koja nas uči vjerovati imamo upravo u liku Blažene Djevice Marije koja je bila ustrajna i postojana u svojoj vjeri te je vjerom prihvaćala sve što joj od Boga dolazi”.

Sljedeća dva dana vjernike je kroz devetnicu vodio vlč. dr. Davor Vuković, sveučilišni kapelan u Osijeku i profesor na katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vlč. Vuković je stavio u središte propovijedi logiku vjere kroz bolest i patnju koja je spasonosna. Bolest koja nosi patnju nije poželjna jer ni sam Bog ne želi bolest, imajući u vidu Isusa koji nije ravnodušan prema bolesnicima, liječi bolesne.

Propovjednik je istaknuo kako se postaviti prema bolesti. Tako je u prvom redu potrebno učiniti sve što je moguće kroz medicinu i lijekove, ali uz to je važna i molitva i vjera. U svakom trenutku je potrebno se stavljati u Božje ruke, bilo da smo zdravi ili bolesni, „Da se ti po meni proslaviš bilo zdravom bilo bolesnom”, stavljajući primjer patnika Joba koji prolazi kroz mnoge kušnje, ali do kraja ostaje vjeran Bogu.

Nadalje vlč. Vuković je naglasio kako treba biti strpljiv i blagoslivljati Boga te istaknuo: „Bolest, patnju, smrt ne možemo izbjeći, ali možemo odlučiti kako se postaviti prema patnji i bolesti jer često puta mogu biti spasonosni i zato je bolest ponekad i poticaj na obraćenje”. Na kraju svoje propovijedi pozvao je vjernike da se u svakom trenutku predaju Bogu kroz molitvu bilo da je riječ o zdravlju, bolesti i patnji jer upravo ta patnja nas može očistiti i spasiti.

U srijedu i četvrtak, devetnicu je predvodio vlč. dr. Ivan Benaković, pastoralni suradnik u župi sv. Luke u Josipovcu i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vlč. Benaković je govorio o zlu u našem životu, kako zlo postoji.

Pozivajući se na evanđelje istaknuo je kako zlo ima korijen u nutrini osobe, nije čovjek sam po sebi zloban, nego su zle njegove misli, nagnuća i tu se generira ono što je zlo u našem životu. To je temeljna poruka naviještenog evanđelja toga dana, ono što Isus želi da svi shvate da se u srcu odvija bitka. Također je istaknuo i bolest ovog stoljeća, a to je bolest duha, prazan čovjek, jer ne puni svoj duh, srce zbog raznih utrka za materijalnim dobrima i upravo se u tome nalazi korijen svih nezadovoljstava.

„Nema duhovnog života bez borbe, ali uz pomoć Božju se moramo znati boriti, uz istinsku živu vjeru i njegovu stvarnost“, naglasio je na kraju vlč. Benaković.