Prijepodnevnu misu s podjelom sakramenta potvrde predslavio je dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, koji se po dolasku u okićenu crkvu s oltarnom slikom Gospe s djetetom Isusom, zadržao u kratkoj molitvi.

Zamišljam da je ovako lijepa bila kuća Elizabete i Zaharije kada ih je pohodila Blažena Djevica Marija, kazao je na počeku propovijedi biskup Glasnović povezavši to s evanđeoskim ulomkom o radosnom pohodu Marije Elizabeti.

„Dragi krizmanici, danas, na svetkovinu Pohođenja Blažene Djevice Marije, vas želi pohoditi Bog, Duh Sveti“, dodao je biskup te nastavio tumačiti značenje onoga što će se krizmanicima u sakramentu dogoditi.

Kandidati i kandidatice za sakrament bili su aktivni u misnom slavlju, čitajući misna čitanja i molitvu vjernika te prigodnom zahvalom biskupu na kraju slavlja. Njihovi roditelji i kumovi su im svojom nazočnošću i predanom molitvom u srcima bili potpora. Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa „Orašac“.

Kako je tog dana bio biskupov rođendan i obljetnica svećeničkog ređenja župnik Nowak mu je čestitao navodeći primjer sv. Ivana Pavla II. koji se utjecao Blaženoj Djevici Mariji osobito u jednom krakovskom svetištu, te poručio: „Neka ovo biskupijsko svetište bude i vaše svetište, po vašem rođendanu. Neka vas prati, štiti i čuva Majka, Gospa od Orašca, u vašem poslanju i biskupstvu“.

Toplu dobrodošlicu dubrovačkom biskupu u Orašac župljani su nakon mise pokazali posebnim malim znakom pažnje: tortom s upaljenim svijećama koje je biskup ugasio.

Ostala misna slavlja na blagdan Gospe od Orašca predvodili su ovogodišnji mladomisnici don Ivo Markić, don Jure Paponja i don Mišo Pecotić koji su na kraju misa podijelili svoj mladomisnički svećenički blagoslov. Večernje misno slavlje predvodio je župnik Župe Svete Obitelji don Marinko Šljivić. Prijepodne i predvečer uz procesiju je bio upriličen blagoslov djece i bračnih parova kao i hodočasnika koji u velikom broju i iz drugih župa pohode Gospu od Orašca te joj se utječu molitvama za zagovor kod Gospodina.

U nedjelju, 3. srpnja biskup Glasnović podijelio je sakrament potvrde mladima u Župi Svetih Petra i Pavla u Zaton-Dolima u nazočnosti njihovog župnika don Joze Sebeževića, te obitelji, rodbine, prijatelje i župne zajednice.

Legenda o gradnji crkve

Legendu o počecima čašćenja Gospe od Orašca u knjižici „Svetište Gospe od Orašca“ zapisao je jedan od upravitelja ove župe pokojni fra Emanuel Jurić.

Prema legendi Blažena Djevica Marija ukazala se siromašnom starcu iz Orašca, Mihu Vukašinoviću, u siječnju 1527. godine. U tri petka bila su tri ukazanja. Gospa je rekla samohranom starcu da se treba sagraditi crkva na čast Blažene Djevice Marije na izvoru „Dobra Voda“. Ako se to učini Bog će osloboditi Orašac i okolna mjesta od kuge, glada i rata, a kuga je već započela 6. prosinca 1526.

Kod trećeg ukazanja Gospa, sva obasjana svjetlošću, rekla je starcu: „Tvoje molitve i molitve drugih kršćana uslišene su od moga Sina, a i od mene. Sutra ujutro, rano, pođi paroku i reci mu da pođe s tobom po selima i skupi zadužbinu, pa neka izgradi na mjestu zvanom Ločište / Košište crkvicu na slavu i čast moga Sina i moju i tad će grozna i huda kuga nestati!“. Čim je svanulo starac je krenuo paroku u Trsteno, don Luku Diodatu. Ali kakvo je to bilo iznenađenje i za starca i za paroka. Kad je starac ispripovijedao paroku svoja viđenja, parok je u čudu priznao da je i on isto to doživio! I njemu se Gospa ukazala!

Parok pođe sa starcem Mihom skupljati milodare da se podigne crkvica po naredbi same Gospe. Orašani su se zavjetovali 2. veljače 1527. godine i postavili kamen temeljac na 2. srpnja, Dan Pohođenja Marijina. Kuga je odmah prestala! Godine 1528. navali više od 30 galija crnaca, Arapa, Turaka, gusara na Dubrovnik i okolicu. Orašani su se opet zavjetovali Blaženoj Gospi te nastavili s gradnjom tako da je već 2. srpnja 1529. godine bila dovršena prva crkva, sadašnja kapela.

Taj dan Orašani počinju slaviti svake godine kao zavjetni dan te uzimaju Gospu za svoju zaštitnicu. …moja none se sjeća legende da su crkvu nekoliko puta počeli gradit na Katačinom brijegu. Ujutro bi svi zidovi bili srušeni i svaki je pokušaj propao sve dok crkvu nisu izgradili tamo gdje je Gospa rekla, na izvoru „Dobre vode“ gdje je i dan danas.