Proslava svetkovine počela je okupljanjem vjernika ispred crkvice Svetog Križa na starom groblju. Nakon odrješenja za pokojne uslijedila je svečana procesija kroz mjesto do župne crkve. Tradicionalno u procesiji sudjeluju bratovštine, kulturno umjetničke udruge, sportska društva, škole, vrtići, a procesiju je predvodio župnik don Franjo Glasnović.

Nakon procesije uslijedilo je svečano misno slavlje u župnoj crkvi Našašća svetog Križa koje je predvodio umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas. U homiliji je naglasio da ovo naše vrijeme izgleda kao da se Krista sve više skida s križa. „Križ postaje sve više tek modni privjesak, ukras. Čak što više i žalosnije, i opasnije, križ s Kristom na njemu raspetom, kao da postaje znak koji mnogima smeta, koji mnoge uznemiruje, pa ga skidaju i sa sebe, i iz svojih kuća i dakako iz javnih prostora i ustanova; odavno su skinuti iz škola, sudnica, bolnica. Bacaju se i oskvrnjuju križevi čak i na grobljima i spomenicima“, uputio je biskup Ivas.

„Kao da bi mnogi htjeli upravo prekrižiti sve križeve, maknuti ih sa svih raskrižja života, i sve to u ime tzv. novih putokaza, koji razapinju sve Božje u ime lažnog čovještva, humanizma, u ime demokracije i tzv. ljudskih prava, u ime ‘slobode’ koja sve više zarobljuje i ubija. Razapinje se i ubija čovjek. Govori se sve glasnije i agresivno propagira kako nema više muško i žensko, očinstvo i majčinstvo. Mi smo gospodari svoga tijela, vlasnici začeća, rađanja pa i umiranja. Razapinje se obitelj, obiteljski odgoj, vjerski odgoj, vjera u sve Božje u svijetu i čovjeku, vjeru u sve nadnaravno, nebesko. Mi smo gospodari svijeta, sve se može prodati i kupiti za zemaljski dobitak, za Judin izdajnički novac, za kapital, revolucijom, oružjem, ratom; jer čovjek je tek jeftina zemaljska stvar, a ne osoba na sliku Božju stvorena! I pritom peremo sramotno ruke, kao Pilat. Tako u našem svijetu sve više nastaje pomrčina u kojoj se više ne raspoznaje ni čovjek, ni Bog Otac, ni Gospa Mati, ni narodi, ni grešna Magdalena rasplakana, ni sveti muškarci i žene, ni milosrdni samarijanci, ni svjedoci uskrsnuća i novosti života u ljubavi, miru, opraštanju i zajedništvu s Bogom, koje je Krist na križu utemeljio i uskrsnućem ostvario i darovao svijetu. Ti tzv. novi putokazi uvode čovječanstvo u ‘kulturu smrti’, kako je proročki govorio sveti papa lvan Pavao II. Jer bez Boga nema ni čovjeka“, kazao je biskup Ivas.

Naglasio je kako Krist neće nikad sići s križa nasuprot svih nastojanja onih koji se lažno predstavljaju kao novi spasitelji i osloboditelji svijeta, pa im Krist na križu smeta. Jer je na križu raspeti posvjedočio da Bog tako ljubi ljude da ne silazi s križa, ne ostavlja svoje, ne izdaje ih, ne osuđuje, nego oprašta i s njima trpi. Pomaže im nositi njihov križ do kraja, ne lažno i prijevarno, nego do istinske pobjede, do uskrsnuća, pojasnio je.

Biskup Ivas kazao je kako je ponosan što su pretci upravo blagdan Našašaća svetog Križa izabrali za imendan ove župe i zaštitni dan Vodica, „jer s ponosom možemo ustvrditi da je za ovu našu župu i grad, kao i za cijeli naš hrvatski narod, od njegovih početaka i kroz cijelu našu povijest, bilo presudno upravo to što je otkrio i prepoznao i povjerovao u otajstvo Križa, pa je na mudrosti križa Kristova gradio više ili manje uspješno ili vjerno svoju svekoliku, materijalnu i još više duhovnu kulturu. S pravom možemo ustvrditi da je upravo Križ Kristov obilježio i gradio temeljni profil i ovoga našega mjesta i njegovih stanovnika, vjerujemo sve do danas. Danas molimo da tako bude i u buduće!“

Biskup Ivas pjesnički i na lokalnoj dijalektu je također kazao: „Ako je na bogatim izvorima vode stoljećima napajao ‘žedna justa’ i zalijevao ‘zemlju suvu’ da rodi lozon i maslinom, vinom i ujem, pa je stoga voda dala gradu ime – Vodice. Onda je sveti znamen križa dao ime ovoj župi (župa sv. Križa), jer je na nepresušnim vrelima ‘krvi i vode što je potekla s križa, iz raspeta i probodenoga srca Isusova’, pod kojim je stajala Gospa Marija, njegova i naša majka, napajao žedne duše, srca i pameti. U presudnim bitkama za svoje ime, za čast, za slobodu, za svoju obitelj, djecu, za narod, za domovinu, za svoju Crkvu, za ustrajnu i mukotrpnu izgradnju svoje duhovne i materijalne kulture. ‘Krajeve idu zastave, otajstvo križa blišći se’. Križ će biti znak svih njegovih muka, napora, trpljenja, poniženja i razapinjanja, ali nadasve, križ će biti znak vjere u sigurnost pobjede života nad smrću. Čak i onda kad je izgledalo da je križ izbačen, obezvrijeđen, zgažen i zakopan zavazda. Ovaj puk vodiški poput sv. Jeline carice rimske, uvijek je iznova nalazio i prepoznavao snagu i mudrost križa. Ljubomorno, često i prkosno, a svako ponosno je čuvao svoje ‘Žudije’ iz Velike sedmice kao svojevrstan doživljaj i izraz stamene vjere da pred Kristovim križem padaju i bježe sve sile i nepravde, izdaje i laži, sve prevare, sve smrti, da se lome sva koplja, padaju kacige, da se svi grobovi otvaraju, da se po križu ulazi u uskrsnu pobjedu života. To je poruka Kristova križa – smrti i uskrsnuća, najsvetija Tajna naše vjere. To su učile i tako odgajale gotovo sve generacije ove župe. Najprije podno staroga križa na groblju, a potom podno ovoga križa ovdje na velikom oltaru. Divim se našim starima koji su podigli ove oltare podno križa Kristova u ovoj našoj župnoj crkvi. Gospin, koju nam je Isus poklonio s križa. Ovdje pored njezinim oltarom u njezinoj ‘skuli’ učile su i molile naše majke, žene i djevojke ljepotu majčinstva, ženstvenosti, mudrosti, vjernosti i postojanosti pod svim križevima i iskušenjima kojih je bilo napretek. Ovdje pred oltarom sv. Josipa i sv. Obitelji učili su i odgajali se naši očevi i muževi kako da žuljevima svojih ruku skrbe za kruh svagdanji za svoje obitelji, ali i za siromašne i potrebite. Učili su kako živjeti u zajedništvu, strpljivosti i neraskidivoj bračnoj ljubavi kao temeljnoj vrijednosti u odgoja djece i zadovoljnog života na zemlji. Ovdje pred sv. Anton učila su naša djeca i mladež kako njegovati cvijeće djetinjstva i mladosti, da ne uvene, da ga neprijatelj ne ubere i pogazi, da ne ocvijeta uzalud, već im podari dobre i sretne životne izbore. Svi smo učili pred oltarom Srca Isusova kako oplemeniti i ojačati srce i dušu, i ojačati živu vjeru da živimo po Božju, moleći i pjevajući: ‘lsuse blaga i ponizna srca učini srce naše po srcu svome’.

Danas spominjemo sv. Jelinu, majku Konstantina cara rimskoga, koja je od poganke postala kršćanka, išla u Sv. zemlju i u Jeruzalemu u jednoj pećini na Kalvariji našla zabačen križ na kojem je Krist bio razapet. Predaja kaže da je sin Konstantin u odlučujućem boju za Rim vidio na nebu znak križa pod kojim je pisalo: ‘ln hoc signo vinces!’ U ovom ćeš znaku pobijediti. Slaveći danas sveti križ stojimo pred križem s Kristom na njemu raspetim, sa svim događajima našega vremena, naroda svijeta, ma kako bili izazovni, teški, krvavi. Ne stojimo pokunjeni, beznadni, bez izgleda na bolje. Ne priznajemo poraz ni pred kim na ovome svijetu. Krist je s ranama svoga križa ušao u grob upravo stoga da uskrsne sve naše pokopane nade, naše smalaksale ljubavi, našu oslabljenu vjeru. S Kristom smo uvijek pobjednici. Molimo sa sv. Jelinom da iz Kristova križa i groba uskrsnućem proklija obiljem novi, blagoslovljeni život u našem mjestu, u svakome od nas, u našim obiteljima, u našem hrvatskom narodu i državi, u našoj često umornoj Europi“.

Ove godine nagradu grada Vodica za očuvanje kulturne baštine dobio je crkveni zbor Župe Našašća sv. Križa. U obrazloženju stoji da među zborovima koji su se othrvali novim trendovima u izboru pjesama i načinu na koji ih izvode, svakako spada i spomenuti zbor pod stručnim vodstvom časne sestre Klare Pavlović. Tridesetak članova zbora neumorno radi na očuvanju tradicionalnog načina izvođenja starih crkvenih pjesama i napjeva. Sudjeluju u svim važnijim crkvenim obredima i procesijama, a njihova kvaliteta najbolje se očituje u preduskrsnom periodu, posebice u pjevanju Muke i Gospina plača. Poznati hrvatski muzikolog Joško Ćaleta izuzetno cijeni vodički crkveni zbor i posebnost njegova glazbenog izričaja. A njegovo mišljenje neupitno dijele i svi koji su imali priliku uživati u slušanju vodičkih zboraša, entuzijasta koji neumorno djeluju na očuvanju vodičke baštine. Nagradu je preuzela voditeljica zbora s. Klara Pavlović.