Proslava velike obljetnice počela je svečanom akademijom i otvorenjem stručnog skupa: „Odgoj za i u vrijednostima“, za sve zainteresirane odgojitelje, stručne suradnike i ravnatelje. Tema skupa proizišla je iz vizije vrtića „Zajedno, u visinu tijela i širinu duha“. Istaknuto je da zajedno i danas sestre žele suvremeno i kompetentno posredovati snagu katoličkih vrijednosti. „Ustanova brižno njeguje ‘svakodnevno tlo’ jer nije svejedno kakve riječi dijete sluša, važno je da sluša riječi podrške, ohrabrenja i ljubavi jer svaka riječ od Boga dana ima moć stvarati Kraljevstvo Božje na zemlji’, naglašeno je.

Na skupu su predavanja održali prof. dr. sc. Maja Ljubetić – „Dječji vrtić – promotor odgojnih vrijednosti“, prof. dr. sc. Lidija Vujičić – „Kultura vrtića: vidljiva i nevidljiva odgojno-obrazovna stvarnost“, te dr. sc. Toni Maglica – „Dijete, obitelj, društvo- izgubljeni u prijevodu?!“. Upriličene su i radionice, a potom su odgajateljice mentorice održale prikaz odgojiteljske prakse. Na kraju skupa predstavljena je monografija „Dječji vrtić Dobri službenica milosrđa u Splitu“, autora Josipa Dukića i Ljubomira Jermelića koju su, uz autore, predstavili i prof. dr. sc. Marko Trogrlić i prof. dr. sc. Ante Vučković.

Proslava je završila svečanim misnim slavljem na kojem su se okupila i pjevala vrtićka djeca, a predvodio ga je dugogodišnji duhovni pratitelj djelatnika fra Ante Vučković.

Sestre su došle u Split 1855. g. na poziv biskupa Alojzija Marije Pinija za rad u odgojnom zavodu. Prije njihova polaska utemeljiteljica Marija Krucifiksa di Rosa savjetovala je splitsku poglavaricu: „Kad stigneš u Split, zamoli presvijetlog gosp. Biskupa da ti dozvoli da se u kapelici zavoda drži Presveti Oltarski Sakrament. Ako to postigneš, nemaj bojazni nizašto. Bog će biti s tobom i štit će mjesto kojemu je stan.“ 

Godine 1896. sestrama je povjereno vođenje prvog otvorenog splitskog zabavišta „Asilo de Marchi“ koji je djelovao do 1942. godine. Pred kraj II. svjetskog rata komunistička vlast je redovnicama oduzela dio imovine i zabranila rad s djecom, kako ih ne bi „indoktrinirale u vjeri”. Isti oni koji su im zabranili rad povjeravali su sestrama svoju djecu na čuvanje. Iako je izgledalo kako se nebo zatvorilo, a zlo ima posljednju riječ, otvarali su se prostori za Riječ ispod raznih uniformi. Zahvalnost s jedne strane podržavala je opstanak s druge, i obratno. Npr. mame bi često donijele sestrama bombonjeru i kavu, a sestre su u trgovini to brzo zamijenile za ono nužno u kući. Uzajamnim podupiranjem dobrota je stalno uskrsavala. I tako sve do demokratskih promjena kada je registriran dječji vrtić „Dobri“.

Danas, u svom centralnom objektu u Splitu i podružnicama u Zagrebu i Vrbovcu, vrtić skrbi za 360 djece rane i predškolske dobi i zapošljava 50 djelatnika.

Ta velika i važna obljetnica bila je prigoda da se kroz pogled na prošlost sestre još dublje ukorijene u sadašnjost i stvore jasniju viziju budućnosti. Žele i dalje ostati vjerne karizmi „Ne bojte se težiti za velikim stvarima“ (sv. Marija Krucifiksa di Rosa) i biti dio dobrih ljudskih priča kroz koje se probija svjetlost Nebesa (S. Mirjana Kutleša).