Proslava spomendana blažene s. Zdenke Schelingove
U organizaciji pastoralnog ureda Misije među Slovacima u Hrvatskoj, a uz potporu župnika dr. sc. Đurice Pardona, u župi Punitovci u utorak 30. srpnja proslavljen je spomendan blažene sestre Zdenke Schelingove, milosrdne sestre sv. Križa i prve slovačke blaženice.
Središnjoj proslavi prethodila je devetnica od 21. do 29. srpnja u filijalnoj crkvi sv. Mihaela, arkanđela u Josipovcu Punitovačkom, kada je molitve i litanije predmolila s. Renata Bunova, članica Slovačke provincije Milosrdnih sestara sv. Križa i voditeljica Misijskog centra.
Za vrijeme devetnice na oltaru je bio izložen relikvijar s relikvijom i slikom blaženice. Devetnici je nazočio povelik broj župljana, Slovaka iz Josipovca i filijale Jurjevca Punitovačkog, koji su zajedno molili za milost proglašenja bl. s. Zdenke svetom. Na sam blagdan, u utorak 30. srpnja, misnom slavlju u josipovačkoj crkvi nazočile su milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova: s. Imakulata i s. Suzana, predvođene provincijalnom poglavaricom s. Valerijom te uz šest novakinja. Uz aktivno sudjelovanje župljana i s. Renate, misno slavlje uljepšano je čitanjem molitve vjernika na slovačkom jeziku te liturgijskim pjevanjem koje su sviranjem na tamburicama pratile sestre.
„Raduje me što smo danas zajedno u sjećanju na bl. S. Zdenku, koja je svoj život posvetila Gospodinu te mu ostala vjerna nakon bolesti, patnji i zatvora u komunističkom sistemu. S. Zdenka je svojim patnjama i mučeništvom slavila Krista i svima nama pokazala kako se svjedoči vjera. Molimo s. Zdenku da nas još više približi Kristu i Ocu Njegovu u dostojnom svjedočenju naše vjere“, rekao je župnik uvodeći u misno slavlje te pozdravljajući nazočne sestre sv. Križa.
„Redovnice su kao i mi živi kamen od kojega je sazidana naša Crkva. Vjernici Crkvu i čine živom, a svojim djelima i životom u nju se utkala i s. Zdenka čiji blagdan slavimo. Utkala se primjerom življenja u bolesti i patnji, životu koji je predala Bogu i nije posustala. Mi često u svojoj svakodnevnici zaboravljamo zahvaliti Bogu za svoj život, za sve što nam daje. Nerijetko smo spremni i vrijeđati Boga, namjerno ili nenamjerno, često želimo nemoguće, a na malim darovima ne zahvalimo. To nije iskazivanje vjere, nije dio nas i naše Crkve. S. Zdenka je pokazala kako se voli i ljubi svoj narod i domovina, pokazala je kršćanski život i njime je živjela. Poput bl. Alojzija Stepinca pokazala kako se ljubi Bog, kako se živi svoja vjera. Nama ostaje da molitvom i dobrim djelima, nadahnuti životom ovo dvoje blaženika, nastavimo živjeti svoju vjeru, ljubeći Boga budemo živi kamen naše Crkve“, rekao je, među ostalim, župnik u homiliji.
Na kraju misnog slavlja s. Renata zahvalila je župniku i župljanima na suradnji, a potom su vjernici prišli oltaru i poljupcem častili relikviju bl. Zdenke Schelingove.
Blažena s. Zdenka Schelingova
Sestra Zdenka Schelingova rođena je 24. prosinca 1916. godine u mjestu Kriva u Slovačkoj. Krštena je 27. prosinca i na krštenju je dobila ime Cecilija. Nakon završetka zdravstvene škole i redovničke formacije, 1937. godine polaže svoje prve redovničke zavjete s novim imenom, Zdenka. Najprije je radila u njezi bolesnika u Hummenomu. Godine 1942., na poziv uprave Državne bolnice, dolazi u Bratislavu na rendgenološki odjel, gdje radi kao laborantica. Mnogi su rekli da je bila uzorna redovnica i profesionalna njegovateljica.
Nakon dolaska komunizma na područje Čehoslovačke, pogoršala se situacija Katoličke Crkve na tom području. Sestra Zdenka je bila odlučna u namjeri da zaštiti katoličku vjeru na čehoslovačkom području, te je stala u protest protiv komunističke vlasti. U veljači 1952. omogućila je bijeg katoličkog svećenika, zatvorenika, koji se liječio u Državnoj bolnici. Dana 29. veljače 1952. bila je uhićena i odvedena u istražni zatvor, a 17. srpnja 1952. godine osuđena je na 12 godina zatvora i 10 godina gubitka građanskih prava zbog navodne veleizdaje, jednog od najtežih prekršaja protiv države. Pravi uzrok osude bila je njezina vjera, tj. neodobravanje vjere od strane komunističke vlasti. U zatvoru je bila mučena i pretučena gotovo na smrt, ali nije gajila mržnju prema onima koji su je vrijeđali. Zbog zdravstvenih problema otpuštena je iz zatvora 16. travnja 1955. godine. Umrla je 31. srpnja 1955. godine u Trnavi. Dana 14. rujna 2003. godine papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom. Danas joj tijelo počiva u crkvi sv. Križa u Podunajskim Biskupicama.