Svečanost je započela procesijom sa svečevom relikvijom. Misu je predvodio domaći župnik Lino Zohil.

Vlč. Zohil je u prvom dijelu homilije okupljene podsjetio na životopis sv. Romualda. Kazao je da je taj Božji ugodnik rođen oko 951. godine u Ravenni. „Kad mu je bilo 20 godina bio je upleten u svađu između svoga oca i jednog rođaka u kojoj je njegov otac usmrtio rođaka. Za pokoru je Romuald trebao 40 dana proboraviti u samostanu sv. Apolinara. Za jednog noćnog bdjenja ukazao mu se sam Apolinar pa je Romuald odlučio postati redovnik. Stupio je u samostan San Severo u Ravenni. Godine 1023. u Camaldoliju kod Arezza utemeljio je zajednicu koja je postala kuća-matica kamaldoljanskoga reda. Utemeljitelj samotnjačkih samostana posvetio se asketskom životu i šutnji. Na glasu svetosti, Romuald je umro 19. lipnja 1027. godine. No, prije nego je tako pronašao konačni mir, morao je podnijeti najrazličitije poteškoće: progonstva, dvojbe, pa čak i eksklaustraciju. Na prijelazu prvog u drugo tisućljeće boravio je u hrvatskim krajevima. Od 1001. do 1002. u Kloštru kod Vrsara izgradio je samostan. Po dovršetku posla otišao je u samotnjaštvo u spilju u Limskom kanalu. Predaja kaže da je ondje koristio dvije špilje. Po povratku u Toscanu utemeljio je red kamaldoljana“, rekao je župnik.

Župnik se u nastavku prisjetio kako je zajedno s prof. dr. sc. Ivanom Milotićem prije nekoliko godina pohodio samostan u mjestu Camaldoli te je tom prigodom donio svečevu relikviju, ali i veliku količinu arhivskih materijala temeljem kojih je u pripremi opsežno izdanje o Samostanu sv. Mihovila nad Limom. Kazao je i da je svečevo tijelo ostalo neraspadnuto nakon smrti te kako je i to dokaz njegove svetosti. Tijelo se čuva u mjestu Fabriano u Italiji.

U osvrtu na misna čitanja, propovjednik je potaknuo okupljene da poput Elizeja od Ilije ne traže od Boga silu i moć nego Duha Božjega. Osvrćući se na čitanje iz Evanđelja po Mateju podsjetio je da činjenje dobra treba biti u skrovitosti te da je najvažnije imati pažnje i osjećaja za bližnje u potrebi.

„Neka nam sv. Romuald bude primjer u nasljedovanju i življenju evanđeoskih poruka u svojoj svakodnevici”, zaključio je propovjednik.

Nakon mise i procesije uslijedilo je izlaganje povjesničara Marina Martinčevića o povijesti Samostana sv. Mihovila nad Limom.

Svečanost je završena prigodnim domjenkom u klaustru samostana.

Sv. Romuald bio je utemeljitelj crkvenog reda kamaldoljana, brojnih redovničkih zajednica i samostana, između ostalih i Samostana sv. Mihovila nad Limom u Porečkom dekanatu. Zalaganjem župnika Vrsara i Gradine vlč. Lina Zohila dobivene su za tu crkvu prije nekoliko godina od Redovničke uprave u Camaldoliju relikvije sv. Romualda. U crkvu su svečano unesene na svečev blagdan 2020. tijekom mise i procesije kojom je predvodio tadašnji porečki i pulski ordinarij, a današnji zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. Relikvije se od tada čuvaju u župnoj crkvi sv. Andrije u Gradini, a u Samostanu sv. Mihovila nad Limom izlažu se za javno štovanje dvaput godišnje, na svečev blagdan i na blagdan nebeskog naslovnika toga samostana kojeg je sv. Romuald osnovao krajem 10. stoljeća.